Iako uvijek u prvi plan stavlja djevojke, koje dakako itekako zaslužuju sve pohvale, odličan stručni rad trenera Gorana Zeca sigurno je najvažniji kotačić u fenomenalnom uspjehu karlovačkih odbojkašica.
Iako je sezona završila prije gotovo dva mjeseca, u klubu se još radi…
– Radimo, naravno, iako ipak sada sa smanjenim intenzitetom, što je i ustupak djevojkama, koje imaju puno obaveza na fakultetima. Odnosno, vjerojatno pitaš prvenstveno za seniorke i na njih se odnosi to da radimo sa smanjenim intenzitetom, dok s mlađim curama i dalje radimo gotovo kao i za vrijeme sezone. Seniorke sada rade otprilike 2-3 puta tjedno.
Sezona je zapravo nezgodno koncipirana, odnosno stanka je zaista jako duga. Praktički ste šest mjeseci bez natjecanja, koliko je to problem?
– Problem je i ne samo šest mjeseci, već zapravo i dulje. Mi smo si ove godine malo produljili sezonu ulaskom u play off, inače je gotova već krajem ožujka, a onda tek negdje sredinom listopada krene sezona. Tako je veać jako dugo i ne znam koje bi moglo biti rješenje, jer od svibnja je sve podređeno reprezentaciji koja uvijek ima dosta ljetnih natjecanja. To je i razumljivo, ali s druge strane slažem se da nije baš prirodno da imamo pola godine ili više od pola godine stanke. Srećom, djevojke to ipak nadoknađuju na nekim drugim natjecanjima.
Kojim?
– Kada je prva ekipa u pitanju manje-više sve djevojke igraju za svoje fakultete na sveučilišnim natjecanjima pa ipak ostanu nešto dulje u natjecateljskom ritmu. Tijekom ljeta ima i odbojke na pijesku, raznih turnira, pa ipak nije da su posve bez natjecanja. Mi ćemo uskoro i službeno na odmor, koji su itekako zaslužile, a okupljamo se ponovno sredinom kolovoza, kada kreću pripreme za novu sezonu.
Najzahtjevniju do sad? Tu je po prvi puta i Europa, kakva je zapravo hrvatska ženska klupska odbojka u Europi, što možemo očekivati?
– Izuzevši Mladost koja je imala lijepe rezultate u posljednje vrijeme, nažalost smo jako nisko. Kup CEV u kojem ćemo igrati, a koji je drugi po snazi europski kup, zato i ne gledam toliko iz rezultatske perspektive, koliko iz perspektive jedne lijepe i velike nagrade za cure i sve što su postigle. Uživat ćemo u tim utakmicama, bez obzira hoćemo li natjecanje završiti već u prvom kolu, ili ćemo uspjeti nekoga i proći. Ali trebamo biti realni, trenutačno je stanje takvo da će gotovo sigurno naš prvi suparnik biti u ulozi favorita, vjerojatno i velikog favorita. Ali to ne znači da ćemo ići odigrati utakmicu bez motiva, nikome se ne predajemo pa nećemo ni u Europi.
Kao drugoplasirana ekipa u prvenstvu mogli ste igrati i srednjoeuropsku MEVZA ligu, od toga ste ipak odustali?
– Odustali smo, u neku ruku opet iz respekta prema djevojkama i svemu što one daju za klub. MEVZA je prava liga, s kolima koja se igraju srijedom, i za to je potreban profesionalni klub. Naše cure već i ovako daju jako puno klubu, jer svakodnevno putuju s fakulteta na treninge i onda se vraćaju i očekivati od njih da sada još i usred tjedna odlaze na utakmice u Austriju, Mađarsku, Češku… i onda se vraćaju pa, naprimjer, u subotu moraju u Split ili Osijek. To bi jednostavno bilo neizvedivo, u krajnjoj liniji i nepošteno prema njima.
Kakav je klupski proračun? Profesionalni klub niste, ali blizu ste tome u odnosu prema obavezama…
– Slažem se i drago mi je ako ljudi to vide. To je ono što je i dovelo do ovakvih uspjeha. Sam proračun je, naravno, bolji nakon što smo dobili većeg sponzora, ali volio bih da se još poneko uključi, jer i dalje smo realno pri samom dnu Superlige. Možda su tu dvije-tri ekipe koje su u našem rangu, svi ostali imaju puno veće godišnje proračune.
A vi ste drugi. Rekao si da je to nevjerojatan uspjeh? Nisi ga očekivao?
– Pa je, nevjerojatan je. Teško je uopće i objasniti iz kojih je sve kuteva ovo što smo napravili ili, uvijek ću njih staviti na prvo mjesto, što su cure napravile – zaista nevjerojatno. Od proračuna, preko i same objektivne jačine ekipa, do ukupnih uvjeta. No, to je naša snaga i ono na što smo uvijek išli, stvorili smo ekipu koja je stvarno to u svakom smislu te riječi. Ekipa! Djevojke su jako povezane, izuzetno motivirane, borbene, daju sve od sebe, zaista sve. Ja kao trener uživam u njihovom napretku i vjerujem da ni to još nije vrh.
Misliš na prvo mjesto?
– Ne! To moramo biti realni. Mladost je drugi svijet. To je jedina ekipa u Hrvatskoj koja se može nazvati profesionalnom i sve govori činjenica da su već dvije godine bez ijednog poraza. Ali, svaka sezona je novi izazov na svoj način.
Sljedeća je zapravo i prilično opasna, iz raznih razloga?
– Je, jako opasna. Najopasnija dosad. Nadam se i vjerujem da ćemo to iskoristiti za dodatnu motivaciju. Opasno je puno toga, opasno je da će djevojke ući u sezonu s time da su viceprvakinje Hrvatske u glavama. Nisu. Odnosno, jesu sada, neka feštaju na praznicima. Onog dana kada se okupimo na pripremama, mi više nismo drugi, nego smo obična mala ekipa u velikoj i jakoj Superligi. I samo tako možemo imati opet dobru sezonu. Opasno je i to što nas i druge ekipe sada gledaju drugačije. Nismo više nova simpatična ekipa u ligi, nego smo drugoplasirana ekipa Superlige i svi su odmah dodatno motivirani protiv tebe. Ali, sve to je samo novi izazov, koji me i veseli i motivira.
Opasna mogu biti i očekivanja publike?
– Svakako. Iako ja zaista moram pohvaliti našu publiku, najgledanija smo ekipa lige, njihova podrška nam je izuzetno puno značila. Ali da, opasno je misliti da mi sad moramo biti isti ili još bolji pa da u javnosti bude razočaranje ako budemo sedmi ili osmi naredne sezone. To će i dalje biti odličan rezultat.
Kakva su tvoja očekivanja?
– Sad je i meni teško odgovoriti. S jedne strane najradije bih rekao da je opet jedini cilj ostati mirno u Superligi bez prevelikih stresova. Ali možda nije fer prema svemu što se dogodilo reći da nam je prvi cilj da budemo barem deseti i ostanemo superligaš. Nakon ove sezone jasno da očekujem više. Cilj mi je da opet igramo dobro, da opet dajemo sve od sebe, da pružimo maksimum i vidimo gdje će nas to dovesti. Ali ne mogu reći ni da mi je cilj da ponovimo drugo mjesto, jer to isto ne bi bilo fer prema curama i nametalo bi im nepotreban pritisak. Liga je strahovito izjednačena, nema boljeg primjera od splitskih Brda koje su složile ekipu za četvrto mjesto, to im je bio cilj, biti četvrti i ući u play off. Na kraju su igrale kvalifikacije za ostanak i bile na rubu ispadanja, izgubile su kod kuće od Varaždina, u revanšu igrale peti set i dobile ga 15:13 i jedva se spasile. Mi smo ove sezone zasluženo drugi, koliko god taj rezultat meni i dalje zvuči nevjerojatno, ali mogli smo s istim ovim igrama i samo s par poena koji odu na drugu stranu u par utakmica, biti osmi ili deveti.
Cure gotovo da nemaju “kompleksa” pred suparnicama, briljirali ste pogotovo u gostima, ali postoji li ipak mali “kompleks” Mladosti? Nesumnjivo su puno jača ekipa, ali kao da ste uvijek igrali najlošije protiv njih?
– Da, točno je da nemamo kompleksa. Mi ove sezone imamo 9-2 u gostima, što je fantastično. Osim od Mladosti izgubili smo samo od Neba. Cure su dva puta pobijedile u Kaštelima, dva puta u Splitu, pobijedile su u Rijeci, Osijeku, Vukovaru, Puli, Dinamo u Zagrebu… to je opet skoro pa senzacionalno. Kod Mladosti je jedna druga priča, ne bih rekao da postoji “kompleks”, već je riječ o tome da su one toliko dominantne u Superligi da im nedostaje motivacije, derbija, napetosti. I onda im mi tu dobro dođemo. Mi smo drugoplasirana ekipa i onda se na nas najviše “nabriju”. Mladost je protiv nas svaku utakmicu odigrala odlično. Možda je i kod nas bilo tu i tamo previše respekta, ali to nisu neke značajne stvari. Kada sad pogledam unatrag prema tri utakmice koje smo igrali s Mladosti u prvenstvu i kupu možda smo imali priliku u jednom setu. To je to. Jedan set su one odigrale malo lošije, a mi to nismo iskoristili. Sve ostalo su one bile na maksimumu i tada se zbilja ne možemo nadati pobjedi protiv njih.
Kako bi ekipa trebala izgledati sljedeće sezone? Ostaju li sve djevojke?
– Vodimo razgovore s njima svakodnevno. Zasada su pozitivni i prilično sam siguran da će okosnica ekipe ostati. Na našoj strani je to veliko prijateljstvo i pozitivna atmosfera koja vlada među igračicama, kao i dobar rad u klubu. Novčano mi ne možemo ništa, ako nekome ponude 200-300 eura više i to igračici u tom trenutku zvuči primamljivo mi se nažalost ne možemo nositi s tim. Ali, imamo te druge kvalitete koje su mnogim djevojkama još bitnije. I drago mi je da je tako. Vjerujem da će većina cura ostati, a isto tako cilj mi je dovesti i dva pojačanja o kojima ipak ne bih još pričao konkretnije.
Za podmladak ne treba brinuti. Druga ekipa igrala je izvanredno u 1.B ligi…
– Je, malo su me i prestrašile (smijeh), zamisli da su bile prve!? To bi nas dovelo zbilja u velike probleme, jer cure bi zaslužile viši rang, ali Prva liga je izuzetno skupa i igra se također po cijeloj Hrvatskoj. Ovako je ispalo idealno, odlično drugo mjesto, pokazale su koliko mogu.
Koliko je igračica u klubu? Je li to dovoljan broj? Mogu li se uključiti u rad nove djevojčice?
– Oko 150 u svim kategorijama. Službeno ih je zapravo i nešto više, no recimo da je oko 150 onih koje su redovite na treninzima. To su sve kategorije, znači od najmlađih, odnosno selekcije U11, pa do seniorki. U rad se može uključiti svaka zainteresirana djevojčica, apsolutno, s tim da je neka preporuka da ne bi baš trebalo prije drugog-trećeg razreda škole. Primit ćemo mi i mlađe ako su jako zagrijane za odbojku, ali sport je takav da bi bilo idealno početi tako negdje sa 8-9 godina.
Nažalost, nema “podrške” u županiji?
– Istina, jako mi je žao zbog toga. Imali smo prije i više klubova i, još važnije, veću kvalitetu, koje trenutno nažalost nema uz svu čast i podršku ljudima koji se trude održati odbojku u Dugoj Resi i Ogulinu. No, nažalost nismo u situaciji da mi možemo uzeti 2-3 djevojke iz manjih klubova za svoje potrebe, a njima poslati par naših igračica koje trenutno nisu u prvom planu. Igračica za nas nema, a naše djevojke ne možemo poslati u četvrtu ligu, jer su i same pokazale da su vrh 1.B lige. Volio bih da se s vremenom ta situacija popravi.
Muška odbojka? Ima li nade u obnovu kluba?
– Ima. Nažalost, moramo ići od samog početka, ali napokon ima nekih pomaka i pozitivnih stvari pa već nekoliko mjeseci trenira grupa od 15-ak dečki koji su se sami javili i izrazili želju. Nadam se da će ustrajati i da ćemo možda već sljedeće sezone imati ekipu koja će se i natjecati.
Zahaklaš li ti još ponekad? Barem na pijesku?
– Ne, mislim da bi se raspao (smijeh). Odbojka je specifična i kad više nisi u treningu moglo bi samo doći do neugodnih ozljeda. No, aktivan jesam, ali u vodi! Kada je sport u pitanju nema praznika, dio sam ekipe koja redovito igra vaterpolo na Foginovom i već smo svi napeti i nervozni u očekivanju nove sezone! To su prave utakmice, tri puta tjedno, za to se živi cijelo ljeto!
Razgovarao: Darko Lisac