Naš današnji sugovornik kao vrlo mlad počeo se baviti borilačkim vještinama. Danas, kao 25-godišnjak, ima već više od 20 godina "staža"...
Znači, cijeli život si u kickboksu?
– Skoro cijeli život. Ne baš u kickboksu, jer sam počeo s
tekvandoom, ali u njemu sam bio sasvim kratko. Počeo sam još u
vrtiću, s četiri godine, sad se čak ne sjećam ni koji je to klub
bio, znam samo da smo imali treninge u dvorani u Grabriku. Čim
sam krenuo u osnovnu školu prebacio sam se u kickboks, u KBK
Tigar kod Zorane Cicvare i od tada sam u ovom sportu, iako ne
cijelo vrijeme i u istom klubu, dugo sam bio u Tigru, no sada sam
već također dugo u Old Lionu Igora Mihaljevića.
Postoji li razlika između ta dva kluba što se tiče samog
sporta? Naime, vrlo rijetko se, gotovo nikada ne preklapaju
nastupi članova ovih klubova, Tigrova nema na natjecanjima poput
Noći gladijatora, ali boraca iz Old Liona nema na državnim
prvenstvima i europskim i svjetskim natjecanjima? Je li to uopće
onda isti rang sporta?
– To jest isti sport pa u suštini i isti rang, samo je stvar u
tome na što je određeni klub više orijentiran. U Tigru se više
radi na, da tako kažem, nešto blažim i lakšim disciplinama,
većinom na tatamiju, iako imaju i neke ringovne, dok je Old Lion
orijentiran na ring, na K-1 i low kick, koji su ozbiljnije i
žešće discipline. Samim tim Tigar ima puno više natjecatelja u
mlađim kategorijama što je i u redu, razumljivo je da su kod njih
natjecatelji nešto zaštićeniji.
Onako sa strane, laik se teško može i snaći u svim
disciplinama. Da krenemo s Tigrom, koje su tu zapravo razlike
između point fightinga, light kicka, light contacta, full
contacta…?
– Ono što je svim tim disciplinama zajedničko jest da se ne ide
punom snagom, u neku ruku može se reći da je nokaut zabranjen,
iako sam ja osobno bio u najtežoj kategoriji i znalo se dogoditi
da tu bude i ozbiljnih udaraca, a bilo je i diskvalifikacija ako
suci prosude da si namjerno išao punom snagom. Point fighting je
u neku ruku najblaža, ali i najšira disciplina, jer se tu boduje
praktički svaki dodir. Kick light je borba na tatamiju, u kojoj
se boduje cijelo tijelo, ali također ne smije biti jakih udaraca.
Light contact je borba samo iznad pojasa, a full contact je već
čvrsta i ozbiljna disciplina.
A, kod Old Liona, odnosno tih disciplina?
– Kažem, tu su u prvom planu K-1 i low kick, K-1 je svima
vjerojatno najpoznatiji iz zlatnih vremena naših boraca, a low
kick je sličan samo se ne smiju koristiti koljena.
U kojim disciplinama si se borio u Tigru?
– Najviše u light contactu i kick lightu, tu sam na istom
natjecanju bio svjetski prvak u obje te discipline. Tu sam zbilja
u tom periodu dominirao, državni prvak sam bio valjda pet puta,
dvostruki sam svjetski prvak, jedino nisam uspio doći do
europskog naslova, u finalu me svladao Nijemac.
Kada si zapravo prešao u Old Lion?
– Negdje po završetku srednje škole.
Zapravo te to pitam, jer mi se činilo da si nekako nestao
iz javnosti, mislio sam da si možda napravio i pauzu u bavljenju
sportom?
– Ne, nisam, iako se jesam prestao natjecati. Nešto su tu bile i
fakultetske i kasnije poslovne obaveze, nešto i do tog prelaska
na drugi tip borbi, ali trenirao sam cijelo vrijeme.
Treninzi nikad nisu bili “tlaka”?
– Ma nisu. Mislim, ima dana kada ti malo jest “tlaka”, kada dođeš
jako iscrpljen s posla, događa se da ustajem u 5, popodne dođem
mrtav umoran i da pomislim tada da mi se ne da na trening, ali
uvijek odem. S jedne strane samo tako možeš očekivati da nešto
napraviš u ovom sportu, s druge strane to nekako postane dio
tebe, na treningu se na kraju osjetim bolje.
Jesi li kada imao potrebu upotrijebiti svoje borilačke
vještine na ulici?
– Nisam. Srećom, imao sam određenu reputaciju zbog svih uspjeha
pa nitko baš nije naskakivao na mene, a ja nikad nisam bio takav
da sam nekoga provociram, uvijek sam bio onaj koji smiruje i
razdvaja ako već i dođe do neke napete situacije. Zahvalan sam
sportu i zbog toga što mi je dao sigurnost i smirenost, a to da
bih se dokazivao na ulici je bezveze, tko želi neka dođe na
trening pa se potuče s onima koji se također time bave.
Koliko je članova u klubu?
– Ne znam točno, trebalo bi pitati Igora, ali ima ih dosta i to
svih uzrasta, ima sve više i djece jer planiramo i mi uskoro
krenuti s nastupima na državnim kickboks prvenstvima i sličnim
natjecanjima.
Koliko si imao borbi u profesionalnom kickboksu?
– Četiri, imam omjer tri pobjede i jedan poraz, dakle borba na
Noći gladijatora u Karlovcu 8. prosinca bit će mi peta borba.
I to je borba večeri, je li to dodatno
opterećenje?
– Nije, to je čast. Pogotovo kada se sjetim tko je sve nastupao
na “Noći gladijatora” i kakva su imena imala priliku biti u ulozi
boraca u glavnoj borbi večeri. Pozitivno sam nabrijan, jer imam
priliku i za mali uzvrat, ne baš izravno, ali… Naime, borac
protiv kojeg ću se boriti, Zoran Radić iz Banjaluke, dolazi iz
istog kluba iz kojeg je jedini borac koji me dosad pobijedio.
Tako da sam siguran da i zna puno o meni, ali uvjeren sam da ću
pobijediti.
Znaš i ti puno o njemu?
– Zapravo i ne. Moram priznati da se ne opterećujem puno sa
svojim suparnicima, jasno Igor će imati neke informacije i
prenijet će ih, no rekao bih da najbolje shvatiš kakav je
suparnik kad krene prva runda…
I borbe na “Noći gladijatora” su, kako si i sam spomenuo,
profi borbe, no što zapravo jednog borca dijeli od višeg stupnja
kao što je nekadašnji Glory?
– Pobjede i dobri nastupi naravno. Nažalost, kickboks je u
posljednje vrijeme dosta izgubio na popularnosti u odnosu na MMA,
nekada su veliki K-1 turniri bili top u borilačkom svijetu, danas
su nekako u pozadini svega.
Jesi li nekad razmišljao o prelasku u MMA?
– Svi me to pitaju, ali iskreno, stvarno nisam. Poštujem taj
sport kao i svaki drugi, no meni osobno kickboks je puno
privlačniji i atraktivniji. Ako bih se okušao u nečem drugom onda
je to boks, trener me više puta već i pitao da li bih želio i
mogu reći da imam interes, mislim da bi i zbog konstitucije mogao
biti dobar, ali zasad sam ipak još potpuno fokusiran na kickboks.
Što nas još očekuje na “Noći gladijatora”?
– Ne znam još točan raspored, no mogu reći da će biti osam do
deset borbi i da će svakako biti zanimljivo kao i svaki put. Bit
će tu i još domaćih boraca koji zaslužuju potporu pa vjerujem i
da će dvorana biti puna kao i uvijek, Karlovac uvijek pokaže da
voli borilačke sportove i unaprijed se veselim još jednoj lijepoj
borilačkoj večeri.
Kako se opuštaš?
– Nikako (smijeh). Radim u interventnoj policiji i puno treniram,
tako da slobodnog vremena gotovo da i nemam. Ono što imam
koristim za druženje s djevojkom i s obitelji, to je najbolje
opuštanje.
Razgovarao: Darko Lisac