Naš današnji sugovornik mnogima je poznat kao vrsan grafički dizajner, a mnogima i kao speleolog.
Bez obzira na koji ste ga način upoznali, ako ste dojma da je u speleologiji “oduvijek”, Miran će vam reći da vas dojam vara.
– Da, zapravo i nisam počeo tako rano. Ljubav prema prirodi je sigurno oduvijek bila tu negdje, ali što se tiče nekog aktivnijeg bavljenja počelo je s planinarstvom i to negdje, ako se ne varam 2003. godine. I dosta dugo sam i bio posvećen samo tome, nisam posebno razmišljao o speleologiji.
I, kako je onda došlo do preokreta, odnosno buđenja interesa za speleologiju?
– Pa, u stvari preko drugih stvari kojima sam se bavio i još se bavim. Prijatelji iz Planinarskog društva Dubovac, iz njihovog speleološkog odsjeka, prije 10 godina organizirali su prvi festival speleološkog filma i obratili su mi se da im pomognem s iskustvom koje sam imao pri organizaciji sličnih događanja. Naravno, rado sam to prihvatio, i to je bio prvi “dodir” sa speleologijom. Festival smo odradili dobro i nakon nekog vremena pozvali su me i da odem s njima u jamu. Pristao sam, svakako mi se sviđala ideja, ali vjerojatno nisam još uvijek ni sanjao što će se dogoditi. A, dogodilo se to da je to jednostavno bila ljubav na prvi pogled. Više nije bilo osvrtanja unatrag…
Ni planinarenja? Planinariš li još?
– Planinarim, ali samo da dođem do jame (smijeh)!
Kažeš da je to bila ljubav na prvi pogled, kakav je interes danas za speleologiju, uskoro će i speleološka škola Osmice, ima li prijava?
– Određenog interesa uvijek ima, ali moram priznati da je posljednjih godina u padu. Ne samo kod nas, nego je to pomalo i neočekivan problem s kojim se suočavaju i kolege u cijeloj Hrvatskoj. Zaista ne bih znao objasniti zašto je tako, mogu jedino reći da svi oni koji se odluče za bavljenje speleologijom neće ni slučajno pogriješiti, jer je riječ o zaista predivnoj aktivnosti. Tako mogu i pozvati sve one koji su možda razmišljali o tome, ali se još nisu odvažili, ili definitivno odlučili, da se bez straha prijave za našu speleološku školu, koja je apsolutno prilagođena početnicima i ne treba biti straha ili bilo kakvih bojazni.
Kako se mogu prijaviti zainteresirani? Ima li dobnih ograničenja?
– Prijave traju do srijede, a škola je namijenjena svima od 16 godina starosti na dalje, s tim da oni koji imaju 16 ili 17 godina, dakle nisu još punoljetni, trebaju imati dozvolu od roditelja. Prijava je moguća putem online prijavnice – OVDJE.
Ti si voditelj?
– Voditelji smo Damir Basara i ja i s radom ćemo započeti odmah po završetku prijava, a planirano trajanje je šest tjedana. U to spada šest predavanja u večernjim terminima tijekom tjedna te šest izleta, odnosno terenskih vježbi, konkretnije dva jednodnevna i četiri dvodnevna izleta. Tijekom škole kroz upoznavanje sa nezamislivim špiljskim ambijentom svi će imati priliku i po prvi puta noć provesti u šatoru pod vedrim nebom te se ugrijati uz vatru i jelo skuhano na vatri. Po završetku škole polaznici polažu ispit za naziv Speleološki pripravnik te postaju ravnopravni članovi naše speleološke sekcije te se mogu uključiti u sve aktivnosti koje obuhvaćaju terenska istraživanja, promocija rada i speleologije, te razna stručna i znanstvena istraživanja koja se provode na području cijele Republike Hrvatske ali i u inozemstvu.
Koliko zapravo imate članova?
– Osmica je specifično društvo, pogotovo naš speleološki odsjek, silom prilika i trenutačnih aktivnosti smo raštrkani pa imamo članove iz svih krajeva Hrvatske. Naime, uz nas Karlovčane tu su i članovi iz Zagreba, Dubrovnika, Visa…
Kako to?
– Glavni razlog je u tome što već neko vrijeme radimo jedan veliki projekt na Korčuli. Riječ je o projektu “Korčula – zeleni otok”, koji se odnosi na istraživanje, lociranje, zaštitu i čišćenje speleoloških objekata. Paralelno projekt obuhvaća i vrlo vrijedan projekt očuvanja posidonije, biljke koja predstavlja “pluća mora”. Iznimna je važnost posidonije, a mukotrpno obnavljanje njenih staništa, jer za oporavak samo jednog kvadratnog metra potrebno je i po 10 do 15 godina. Uglavnom, uz rad na ovom projektu prirodno nam se priključila i ekipa iz tog dijela Hrvatske, a podršku i pomoć imamo i od samih mještana. Volio bih zaista posebno istaknuti Korčulu kao mjesto s izuzetno izraženom svijesti o okolišu, nažalost je malo takvih sredina u Hrvatskoj, a tamo su ljudi stvarno jako osviješteni i skloni očuvanju onog što imaju ili borbi za povratak onoga što se izgubilo.
Je li speleologija opasna aktivnost?
– Nije. Speleologija je ozbiljna aktivnost za koju postoje neka pravila koja se moraju poštivati. Nesreća se može dogoditi kao što se može dogoditi u bilo kojoj aktivnosti, samo što je kod nas to možda malo zvučnije, stariji speleolozi kažu da ako se baviš speleologijom za tebe će se čuti samo ako napraviš neko zaista ogromno svjetsko otkriće ili – ako se dogodi neka nevolja. Onda će se svi mediji raspisat i ostat će dojam da je to strašno opasno i nezgodno, ali nije tako.
Jesi li ti imao kakvu nesreću?
– Ne, nikada.
Imaš li kakvih speleoloških neostvarenih želja?
– Uf… (smijeh).
Ne bi stalo sve u intervju?
– Haha, da, tako nekako. Ma, želja uvijek ima, puno je toga atraktivnog i zanimljivog na svijetu. Na prvom mjestu su možda neke tropske špilje Južne Amerike, Vijetnam… Velika želja mi je i nešto što je želja valjda svakog speleologa na svijetu, a to je Sjeverna Koreja. To je golemo neistraženo krško područje pa uvijek govorimo da jednom kada se ta zemlja otvori svijetu prvi će u nju pohitati speleolozi!
Spomenuo si i festival speleološkog filma, postoji li on još uopće?
– Postoji, postoji. Nakon prvih nekoliko izdanja u Karlovcu odlučili smo se da ipak bude putujućeg tipa i najčešće to vezujemo uz neka speleološka okupljanja, tako da je festival posljednjih godina održavan u Gospiću, Ogulinu, Čakovcu…
Gdje je ove godine?
– E, ove godine je opet u Karlovcu. Prvenstveno zato jer je i 10. obljetnica festivala pa se vraćamo na mjesto s kojeg je sve krenulo. Zasad ne bih još volio previše otkrivati, ali planovi su jako lijepi i jako veliki i bude li sve u redu mogli bismo imati i neke svjetski atraktivne goste pa se nadam da će i u Gradu to prepoznati i dati podršku ovoj obljetnici i, vjerujem, zaista jako atraktivnom izdanju festivala.
Druga tvoja životna preokupacija, da ne kažem i ljubav, je grafički dizajn? Jesi li se za to školovao, ili je to po obiteljskoj liniji?
– I jedno i drugo. Školovao sam se, ali i razumljivo je da sam uz tatu stekao interes od malih nogu, neka od prvih sjećanja su mi kako radim slova od stiropora. To je lijep i kreativan posao, iako sam sa svojim obrtom Idealist imao i neke druge ideje.
Kakve?
– Zapravo je prva ideja bila – virtualne šetnje. Počeo sam polako u tom smjeru i onda se dogodila pandemija, koja je jednostavno onemogućila u potpunosti cijelu tu ideju. Tako sam se okrenuo onom u čemu sam bio već dobro potkovan i uigran, a to su grafički dizajn, reklama, promidžba…
Klijenata ima?
– Ma ima, klijenata uvijek bude. Veseli me da je što raznovrsnije.
Završio si i u kazalištu?
– Pa da, to je neki miks mojih zanimanja, jer u novoj predstavi “Zvizdan i Stećak protiv Baksuz paše” sam osmislio spuštanje glumice na scenu iz zraka. Super je sve prošlo, a i predstava je super, sad je jedini problem što samo ja to znam raditi pa moram uvijek biti tu kada je predstava (smijeh).
Imaš li još kakvih životnih zanimacija?
– Hm, kad, u ovih sat i pol tjedno što mi preostane? Šalim se, ali vremena je malo, tako da kad ga imam najradije ga posvetim kćeri.
Idete skupa po jamama?
– Haha, ne, Maša nije zainteresirana za to, barem zasad, ona je jako glazbeno nadarena, ide u Glazbenu, na folklor, pronalazi se u tome i ja je, naravno, podržavam. A, ako će jednom biti zainteresirana i za speleologiju, sigurno će imati podršku i u tome.
Razgovarao: Darko Lisac