Ante Šulentić u svojoj je karijeri vodio praktički sve kategorije nogometaša od najmlađih početnika pa do seniora, a oprobao se i kao trener mladih nogometašica. Trenutačno vodi mlađe pionire NK Karlovca 1919, koji su već u punom pogonu...
– Treninzi traju već dosta dugo, mlađe kategorije rade čak i više nego seniorske, zimi recimo imamo samo jednu kratku stanku oko Božića i Nove godine, a ljeti malo dulju nakon što u lipnju završe natjecanja, ali već najkasnije sredinom srpnja se opet okupljano, tako je bilo i ove godine, pripreme traju već od 15. srpnja. To je potrebno i zbog natjecanja, jer obično već krajem kolovoza kreću i lige mladeži.
Trener si prve ekipe mlađih pionira, koja je zapravo jedini nogometni prvoligaš u gradu?
– Pa da, možemo i tako reći, iako su zapravo sve četiri kategorije, mlađi pioniri, pioniri, kadeti i juniori u istoj ligi, u 1. NL Središte. No, kod pionira, kadeta i juniora postoji i HNL, dok kod mlađih pionira toga nema pa smo zapravo zaista u najvišem rangu hrvatskog nogometa i imamo u neku ruku i najteži posao, jer s nama su u ligi najjače postave Dinama, Lokomotive, Gorice… dok u ostalim kategorijama te momčadi obično igraju s drugom ekipom, jer prva, naravno, igra HNL.
Kad smo se toga dotaknuli, kako stojite u toj konkurenciji? Kako ste završili prošlu sezonu?
– Bili smo deseti u konkurenciji šesnaest ekipa. Solidno, ali moglo je i bolje. Nakon prvog dijela bili smo odlični peti, što je u takvoj konkurenciji, mislim, stvarno jako dobar rezultat. Nažalost, u polusezoni smo ostali bez najboljeg igrača koji je otišao u Lokomotivu.
Ti odlasci mlađih igrača su velik problem, može li se tome uopće doskočiti?
– Teško. Ali dobrim radom se može, nadam se, barem ograničiti. Mislim da je svakako uvijek loše da netko tako mlad odlazi u drugi grad i jako je puno primjera da to nije baš funkcioniralo, ali jasno mi je da je u današnje vrijeme teško odoljeti kada ti dođe npr. Dinamo ili Lokomotiva, da se probude ambicije, da si misliš da je to nešto što se ne smije propustiti… ali mi smo godinama imali probleme pa i još uvijek ih imamo, ali ipak nešto manje, da su djeca odlazila i u Kustošiju, Lučko, Dragovoljac… u klubove u koje svakako ne bi smjeli ići jer statusno ne smiju biti ispred nas. Kako tome doskočiti? Ja se nadam dobrim radom omladinske škole, ali i napretkom seniora, već sada kada je klub u SuperSport 2. NL je to nekakav bolji status i klinci će lakše ostati. A dugoročno mislim da Karlovac mora imati drugoligaša, dakle klub u SuperSport 1. NL. Jasno da svi želimo i klub u HNL-u, ali to ne treba raditi na silu, kad se poslože stvari i bude li prilike dapače, ali za početak bi bilo dovoljno da imamo stabilnog drugoligaša.
Nova sezona je počela?
– Je, nova sezona je upravo počela, dosta nam je nezgodan raspored, jer u prva dva kola imamo Dinamo i Lokomotivu, s kojima se ipak ne možeš mjeriti pa kažem da nam ono pravo počinje sljedeće subote kada dočekujemo HAŠK. Evo, mogu pozvati i sve one koji vole nogomet da navrate i dođu i podrže karlovačku nogometnu budućnost, igra se u subotu (14. rujna) u 9:30 na terenu s umjetnom travom, a odmah poslije nas će igrati i pioniri.
Koliko ima djece trenutno u samoj školi, kao i u baš mlađim pionirima?
– Nisam siguran za točnu brojku u cijeloj školi nogometa, više od 300, možda i 350, puno je selekcija i sada je zaista sve dobro prekriveno. Imamo već selekciju predškolaca, zatim dvije ekipe karlića, tri ekipe limača, po dvije ekipe mlađih pionira, pionira i kadeta te jednu ekipu juniora. U cijelu priču sada treba dodati i ženske sastave jer se ŽNK 4 rijeke pripojio Karlovcu 1919 pa su sada dio kluba i njihove pionirke i kadetkinje.
Mlađi pioniri?
– Ima ih pedesetak, uzevši u obzir da imamo dvije selekcije i više nego dovoljno. Ja vodim prvu ekipu koja igra u 1. NL Središte, kolega Igor Gec vodi drugu koja nastupa u 1. Županijskoj ligi, obično je to podijeljeno i po godištima, u pravilu stariji, ove godine je to 2012. godište, igraju 1. NL, a 2013. godište Županijsku ligu, no ako netko iskače u svom godištu uzmemo ga u starije. Trudimo se da svi igraju što više pa uvijek postoji i suradnja s drugim klubovima, trenutno dio dječaka igra i za Mostanje kojem je trebala igračka pomoć, našim dečkima prilika za igranje i lako dođe do dogovora.
Jesu li sve klinci iz Karlovca?
– Uglavnom jesu, ali ima ponešto talentiranih već i u toj dobi koji dođu u Karlovac, sad imamo dva dečka iz Ozlja, po jednog iz Slunja i Duge Rese…
Spomenuo si i sam da je za neku budućnost u kojoj talentirani klinci neće tako lako odlaziti potrebna i jaka omladinska škola. Nedavno je došlo do promjene na vrhu i školu je preuzeo kao krovni voditelj Jozo Bandić koji je respektabilno ime upravo u radu s mlađim kategorijama. Može li se već komentirati njegov rad?
– Rano je za bilo kakve zaključke i ocjene, sezona tek počinje, ali ono što se sigurno može reći je da je, kao što si i rekao, to jedno respektabilno ime i čovjek koji sigurno puno zna o nogometu i o radu s mladima. Isto tako, bez ikakve sumnje se može reći da je profesionalan i ozbiljan i da mu je stalo do toga da dobro obavi svoj posao, svaki dan dolazi iz Zagreba, na stadionu je, gleda treninge, imamo sastanke, puno razgovaramo, analiziramo… osobno vjerujem da će se to pokazati kao jako dobar potez.
U mnogim sportovima postoje dvije česte primjedbe onih koji rade s djecom i mladima – prvo da ih je sve manje, a drugo da su neozbiljniji nego što su bile prijašnje generacije. Kako je u nogometu? Brojke su, vidimo, dobre, a što se tiče ozbiljnosti?
– Pa ja se stvarno ne mogu požaliti na klince. Marljivi su, disciplinirani, dolaze redovito na treninge, trude se maksimalno, pogotovo u ovom uzrastu mlađih pionira stvarno ne mogu reći ništa loše. Možda malo kasnije bude neko krizno razdoblje, kada krenu izlasci, cure, veće školske obaveze, ali i tada oni najozbiljniji ustraju naravno.
I sam si prošao sve mlađe kategorije, postoje li neke razlike?
– Možda ne u samom klubu, kažem, stvarno nemam prigovora na svoju ekipu, sve su to dobri dečki i ozbiljno shvaćaju svoje obaveze. Razlike, koje svi vidimo, postoje izvan kluba, dijelom i kod njih očito iako oni barem imaju te treninge, a još više kod ostalih. Ideš gradom i vidiš sva ta igrališta prazna ili ako nisu prazna onda igra ekipa od 30-40 i više godina, nas su starci morali tjerati kući, a današnje generacije valjda moraju tjerati van. Nekad je Čavlek gledao klince kako haklaju na livadama pa zvao talentirane, danas bi mu to bilo nemoguće, jer ih nema…
Dosta rano si prestao s nogometom?
– Kažem, prošao sam sve mlađe kategorije u NK Karlovcu. Volio sam nogomet, probao sam ranije neke druge stvari, tata je bio košarkaš pa sam kratko igrao košarku pa malo baseball, nešto dulje sam bio na tenisu, bio mi je isto jako drag i išlo mi je, ali odabrao sam nogomet i nije mi žao mada na kraju nisam imao neku seniorsku karijeru. Bilo je malo i ozljeda, a malo sam i sam shvatio da nisam takav igrač da bih mogao živjeti od nogometa. Ali htio sam ostati u sportu, upisao sam višu trenersku smjer nogomet, Vrbanić me počeo pozivati u Ilovac negdje u to vrijeme i tako sam zapravo već sa 23 počeo voditi klince u Ilovcu.
Veći dio trenerske karijere i vodiš klince, ali bilo je i seniorskih iskušenja, što ti je draže?
– Pa da, vodio sam stvarno gotovo sve kategorije, nakratko sam par mjeseci trenirao čak i djevojke. Kad se sve zbroji možda mi je stvarno i najljepše raditi s mladima. Kada vodiš seniore to sigurno ima veći status, meni je isto i dalje u sjećanju ona odlična sezona s Ilovcem kada smo prošetali ligom i imali 25 bodova više od drugoga, ali smo nažalost ispali u kvalifikacijama s Moslavinom. Isprva je bilo dobro i u Dugoj Resi u 4. NL, odlično smo krenuli, nažalost nakon toga su se samo redali problemi na svim razinama pa je sve to loše završilo. A, s klincima je uvijek lijepo, nemaš takav presing rezultata, ali sve ostalo je jako važno, lijepo je kada ih naučiš nečemu, kada vidiš kako napreduju, kada vidiš da polako postaju nogometaši. Kroz godine, nadam se, doći će i do toga da će neki postati poznatija imena.
Je li ti kad završi trening dosta nogometa, imaš li neke druge zanimacije?
– Ma nikad mi nije dosta nogometa (smijeh). Naravno, nije sve u nogometu, imam posao u Studenoj od kojeg živim, ali nakon toga kratak odmor pa trening, vikendom je manje treninga, ali igraju se utakmice i uvijek pogledam i sve ostale, ne samo svoju selekciju, odgledam i pionire i limače i kadete i juniore, ma sve. Pa dođeš kući i onda opet nogomet!
Kada smo kod toga, a opet je riječ i o mlađoj kategoriji, red je da spomenemo i da nas u utorak očekuje vrlo zanimljiva utakmica u Karlovcu…
– Da, u utorak u 19 sati U21 reprezentacija dočekuje Portugal i mislim da je to možda i najveća nogometna utakmica u gradu dosad, tamo negdje nakon rata je također U21 igrala protiv Grčke, a ovo će sigurno biti još atraktivnije i vjerujem da će stadion biti dobro ispunjen i da će svi uživati u utakmici.
Da se za kraj ipak dotaknemo i seniora Karlovca 1919, sezona nije startala baš dobro?
– Nije, ali važno je da je napokon stigla ta prva pobjeda i to dosta uvjerljivo pa se nadam i vjerujem da će i to malo podignuti ekipu. Složili smo se već da bi dugoročno Karlovac morao imati barem čvrstog i stabilnog drugoligaša i vjerujem da ćemo polako i ići prema tome. Sezona je tek počela, ali nisam baš siguran da će to biti baš ova godina, no isto tako ne bojim se ni za ostanak u ligi kao oni najpesimističniji.
Razgovarao: Darko Lisac