Dok je cijela Hrvatska u karnevalskom ozračju, Ogulin kao da je u nekom drugom svijetu. A grad nam je godinama tijekom veljače, čak i u ono doba takozvanog “mraka”, bio mjesto zabave, veselja, razuzdane radosti i oštre društvene kritike.
Vrijeme maškara bilo je vrijeme kada smo se slobodno mogli narugati sebi i drugima, kako bi kroz satiru, šalu, smijeh i zabavu, pročišćeni dočekali novo proljeće. Generacijama Ogulinaca još su u živom sjećanju nekadašnje karnevalske povorke, kada se je pred današnjim hotelom Frankopan znalo okupiti nekoliko tisuća građana, kako bi nazočili čitanju optužnice Imbri i njegovu spaljivanju.
Niti u “mraku”, u maškarama gotovo nije bilo zabranjenih tema. Naravno s Titom, NOB-om i dragom nam Partijom, nije se moglo baš previše zaj….ti, kaj je sigurno, sigurno je. Ali su zato “lokalne veličine” redovito bile na meti i oštrih i duhovitih kritika maskiranih pojedinaca ili grupa. Ljutili se vjerojatno jesu, kiselo se smijali, grizli se u sebi ali – zabranjivali nisu. Niti jedan jedini put.
I onda je Ogulin, u državi koju smo dugo sanjali kao svoju, kao državu toliko željene demokracije i slobode, malo po malo, valjda jedini u Hrvatskoj, ugasio jednu iznimno dugu narodnu tradiciju. Ogulinske maškare – popapala maca. Zašto?
Razlog zbog čega su maškare u Ogulinu došle na crnu listu je taj što su ih neka gospoda pokušala staviti pod svoj politički patronat. Po uzoru na drugove, koji su to pokušali učiniti daleke ’71. Taj štos kod Ogulinaca na pali.
Naime, kada su pred 15-ak godina po mjesnim odborima lagano plasirane “preporuke” što bi, a što ne bi trebalo biti u karnevalskoj povorci, zahebani Ogulinci odgovorili su totalnim bojkotom. Organizatori koji svojim političkim tutorima nisu mogli reći ne, odjednom su se našli u neobranom grožđu. Ni krivi ni dužni. Pokušali su onako na brzinu organizirati nekakve surogat maškare, nekakve cenzurirane maškare, smjestili ih valjda radi lakše kontrole u skučeni i neprimjeren prostor sportske dvorane i definitivno popušili.
Nedodirljivi ogulinski politički milje pokušao je maškarama manipulirati, “uljuditi” ih po svojoj mjeri i otupiti oštricu njihove satire. E, neće ići, rekoše Ogulinci i od tada, grad pod Klekom nema svojih tradicionalnih maškara. Ni u talonu. Kako prošlih, tako i ove godine. Doduše, da budem pošten, moram priznati da se ogulinske maškare pojavljuju. Možete ih vidjeti kako organizirano odlaze na feštu u Samobor, na karnevalima u Opatiji, Rijeci ili Novom Vinodolskom. Svuda. Samo u Ogulinu ne. Valjda su toliko “opasne” da su našoj društveno – političkoj kamarili, utjerale strah u kosti. Za to sigurno imaju puno razloga. Jer minule godine lokalni političari, a naravno još više oni na državnoj razini, pripremili su nam toliko štofa, toliko za maštovite maškare divnih ideja i kretenskih postupaka, da bi se njihovim bedastoćama i stupidnostima mogle ispuniti tisuće maškaranih povorki. I onaj karneval u Riju bio bi premalen za sve ogulinske “bisere””. Možemo si samo zamisliti, kako bi u ogulinskoj karnevalskoj povorci prošli neke samozvani vlastodršci. Ne treba biti posebno pametan i zamisliti kakvu bi porciju kritike kroz maske, pokupili gradski čelnici zbog svoje bahatosti, svojih nemoralnih postupaka, zbog svega što su učinili ili propustili učiniti za svoj grad. Zamislite što bi im sve priredile “zlonamjerne i zločeste maškare. A da se to ne bi dogodilo, oni sve putem svojih trabanata, drže pod kontrolom. Strogom. Rigoroznom. Sve dok jednoga dana ljudima ne dođe iz guzice u glavu i sami se organiziraju. Eee, to bi već moglo biti nezgodno. Ali Bože dragi, pa nećete dobri ljudi svojim omiljenim političarima to učiniti. Njima koji su toliko dali za vas. A posebno za sebe. No no, budimo dobri. Svi smo mi ipak samo sudionici jednog velikog karnevala. Svi smo mi samo maškare.
P.S. Čestitke društvu Naša djeca Ogulin, koje svake godine uspješno organiziraju Male maškare. Neka nam se barem djeca vesele. Dok ne odrastu.