“To su Romeo i Julija u novom svjetlu,” kaže producentica Molly Mickler Smith. “Svidjelo mi se promatrati svijet magije iz perspektive smrtnika kao što je Ethan. Mi se kao smrtnici možemo poistovjetiti s njegovim čuđenjem i strahom koji proživljava dok se zaljubljuje u Lenu.” Redatelj i scenarist Richard LaGravenese otkriva: “Volim mitologiju, a mističan svijet skriven u ovom gradu izuzetno je bogat. Posebno me zaintrigirao dio o inicijaciji, koji su autorice odlično ispričale i to kako djevojka mora otkriti tko je ona zapravo, a istovremeno to mora učiniti i mladić koji se usudio stati uz nju. Mislim da je to sjajna tema za istraživanje, jer svatko od nas mora otkriti svoju narav i tko je kao pojedinac kad se oduzmu naslijeđene okolnosti.” Producent Stoff dodaje: “Film se radi o univerzalnom iskustvu, a to je odrastanje. Radi se o sposobnosti mlade osobe donijeti odluku o tome da ne mora prihvatiti ulogu koju su joj drugi namijenili, već da ima mogućnost i pravo birati svoj put.”
Alice Englert kaže: “Filmu me privukla epska borba nadnaravnog, dobra i zla, u kontekstu ljudskih osjećaja.” Taj ples Svjetla i Tame, besmrtnog i smrtnog, bitka je sadašnjosti i prošlosti, a sve to čini splet događaja koji će odlučiti o budućnosti. Producent David Valdes komentira: “Koncept usporednog promatranja suvremenog i povijesti prošlih generacija čarobnjaka koji su živjeli u malom južnjačkom gradiću jednostavno me osvojio. Mislim da je Richard napravio sjajan posao kod prikaza nadnaravnog svijeta.”
SMRTNICI I ČAROBNJACI
LaGravenese je dugo tražio glumce, a za Aldena i Alice kaže: “U njima ima nešto jako posebno. Osim što su silno pametni, oni su prave stare duše. Ne zanima ih status ni percepcija okoline, a talentom stvaraju na jako individualan i strastven način. Oni su učinili Lenu i Ethana iskrenima. ”
Na nagovor Margery Simkin, LaGravenese je odletio u London na audiciju Alice Englert, kćeri oskarovke Jane Campion. “Upoznali smo se i totalno me zatekla ta sedamnaestogodišnja djevojka s jasnoćom vlastitih vrijednosti i estetike koju želi. Imala je jedinstvenu kvalitetu. Alice je Lena i ima snagu, karakter, humor, inteligenciju i ima nešto prijeteće u njoj. Ona je čisti instinkt. Čisti talent. Prekrasan duh.” Lena ima moć koju ne može ignorirati, a često ni kontrolirati. Posebno je povezana s elementima i može upravljati vjetrom, vatrom, vodom i zrakom.
Lena je tek stigla u Gatlin, no Ravenwoodi su osnovali grad, a njen ujak Macon još uvijek je vlasnik većine zemljišta. Jeremy Irons, Macon, opisuje lik kao enigmatičan. “On ima stila i otmjenost, ali je i čudan.” Zanimljivo je da su autorice zamislile Ironsa kao Macona i čak su imale njegovu sliku zalijepljenu na monitore dok su pisale knjigu. LaGravenese kaže: “Jeremy Maconu daje nešto o čemu nisam ni razmišljao – njegov Macon je čovječniji i u njemu ima frustracije i ranjivosti. U knjizi je profinjen, na primjer kao Noel Coward, ali ima nešto više u njemu, a Jeremy je sve to obuhvatio.”
Viola Davis je Amma, najbolja prijateljica Ethanove pokojne majke, koja se bavi proricanjem budućnosti i muče ju razni strahovi zbog veze mladog para. Davis je prva glumica angažirana za film, a LaGravenese objašnjava: “U knjizi Amma i knjižničarka dvije su različite osobe. Spojio sam ih, jer sam htio složenu ulogu za glumicu kalibra Viole Davis, koja je bila moj prvi i jedini izbor. Ona me oduševljava.” Davis se pripremala istražujući povijest Afroamerikanaca iz razdoblja Građanskog rata i nigerijsku povijest, a svi su surađivali sa stručnjakom za južnjački dijalekt Rickom Liptonom.
Macon i Amma nisu jedini s tajnama. Gđa Lincoln, koja širi zloslutne glasine o Maconu, želi da djevojka napusti školu i grad. Glumi ju Emma Thompson, koja je ujedno i Sarafine, čarobnica Tame koja pokušava sve kako bi uzbudila zle sile u Gatlinu. LaGravenese otkriva: “Godinama sam zaljubljen u Emmu Thompson. Ona je izvanredna i bio bih napravio sve da mogu s njom raditi.” Thompson kaže: “Super je imati ulogu u kojoj ste dovoljno jaki da možete uništiti planetu, pa kad su tu još dva lika u tandemu rekla sam – da, hvala, prefino.” Gđa Lincoln je najblaže rečeno agresivna vjernica. Muž joj se već od jada propio do smrti, a i sin nije daleko od toga. Suprotno tome, zla i opasna Sarafine ne slijedi nikakva pravila: “Sarafine smatra smrtnike inferiornima i da su sve pokvarili. Ona je duhovita i zla, a ironično je što je zabavnija od gđe Lincoln koja je toliko bijesna na sve oko sebe i uvijek napeta.”
Mračnu čarobnicu Ridley glumi Emmy Rossum. Otkad ju je uzela Tama ona putuje svijetom i sije zlo: “Ona je toliko zla da su ju čak i čarobnjaci odbacili. Ona misli da su smrtnici užasno dosadni i uživa čineći zlo. Manipulira ljudima kako bi radili ono što ona želi, a zanimljivo je pitanje je li skroz zla. Ima li dobra u njoj? Kad je iskrena, a kad manipulira?” Pod njene čari potpada Link, Ethanov prijatelj, koji je također ostao bez roditelja.
MJESTA KAO LIKOVI
Film je sniman u Louisiani, većinom u New Orleansu i okolici, a gradić Covington glumi Gatlin. Napuštena tvornica preko mosta pretvorena je u filmski set, a Leninu soba napravljena je na pozornici u Baton Rougeu. Redatelj je želio nešto neobično za interijer: “Htio sam nešto neočekivano, profinjeni čarobnjak koji je prošao svijet sad je zapeo u ovoj kući i dosađuje se. Čime će se baviti? Rezultat je bio silno domišljat.” Sherman objašnjava: “Macon živi hirovito. Kuća izgleda onako kako se on probudi. Sve sobe su različite, a kuća je jezovita i zarasla, a tu je i odlična okrugla soba sa stubištem koje se penje kroz sredinu.” Uspješni dizajner Rick Owens dizajnirao je ono malo namještaja koji vidimo. “Njegovi radovi prodaju se kao umjetnička djela. Rekao sam mu da trebam neke neobične komade i on ih je poslao iz Pariza”, kaže Sherman. Svjetlo u kući također je odraz raspoloženja, a cijela vizura filma je teatralna i stalno se mijenja. Englert hvali ideju: “Sviđa mi se što su mjesta likovi koliko i ljudi, posebno Ravenwood Manor sa sjajno kontradiktornim interijerom i eksterijerom koji se mijenjaju prema raspoloženjima ljudi unutra.”
Scene iz Građanskog rata snimane su tri tjedna s četiri kamere i preko 400 statista i hrpom municije. David Valdes je našao lokalnu grupu koja se time bavi: “Uprizorenja shvaćaju vrlo ozbiljno, i planiraju bitke šest mjeseci unaprijed.” Najveći problem bio je naći brijeg, a LaGravenese komentira: “Louisiana je ravna. Nisam imao brijeg, a snimanje je bilo pred vratima. Ed Lipscomb je spasio stvar i našao odlično mjesto.” St. Francisville glumi Honey Hill.
Jedno od ključnih mjesta u filmu je knjižnica. Ona krije svu povijest i magične tajne, a njeno postojanje ispod gatlinske knjižnice nepoznato je većini smrtnika. “Tajnovita knjižnica morala je predstavljati sve civilizacije, oblike života i kulture, jer se tuneli šire cijelim svijetom.” Tu su iskrvljene grane, fikcionalni hijeroglifi na zidovima i lica i zmije koje reagiraju na prisutnost smrtnika.
VIZUALNI DOJAM
Jeffrey Kurland našao se pred izazovom kreiranja različitih stilova, budući da su u filmu sekvence iz različitih povijesnih razdoblja, a osim toga tu su smrtnici i čarobnjaci: “Bilo je zahtjevno spojiti ta dva svijeta, kako bi se prikazao taj u mnogočemu naglašeni svijet magije i svakodnevica realnog svijeta. Uz sve to još se isprepliću prošlost i sadašnjost.” Kurland je sve promatrao kroz prizmu Svjetla i Tame: “To smo dijelom dočarali bojama, ali više siluetama, sjenama i kutovima. Puno je igre sjenama. To su suptilne stvari, no pomažu prikazati karakter ljudi.”
LaGravenese komentira: “Bilo je uzbudljivo igrati se s vizualnim efektima i kretati se od sanjivih prizora do onih vrlo organskih i realističnih. Korištenje vizualnih efekata za naglašavanje stvarnosti je dobar način pripovijedanja, jer dopuštate gledateljima da maštom popune praznine i postanu dio priče.”
Na kraju zaključuje: “Sa svim manama, strahovima, zbunjenostima i slabostima smrtnici svejedno imaju veliku moć. Vjera. Izbor. Suosjećanje. Žrtva. Ljubav. Nadam se da je ovo ujedno i priča o čudesnosti naše čovječnosti, koja i ono što se čini običnim pretvara u nešto zadivljujuće. Ovo je priča o DIVNIM STVORENJIMA.”
KAportal.hr