Karlovčani su odabrali promjenu u Vijeću, barem djelomičnu, ali
ne i na gradonačelničkoj poziciji. Kao i uvijek, lako je biti
general poslije bitke, no slične rezultate nekako smo i
naslućivali.
Damir Mandić imao je nekoliko strateških prednosti, od onih koje
predstavljaju i jedan od ključnih problema Grada, a to je HDZ-ova
mreža koju je raspleo po svim institucijama i pozicijama do onih
koje su i donekle objektivne mada banalne, kao što je pristojnost
i korektnost u ophođenju te ipak ponešto ostvarenih
projekata (premalo, ali bilo ih je: obnova stadiona, komunalno
rješenje više ulica u centru grada, obnova brze ceste, osigurana
sredstva za vrelovod i kino iz ITU mehanizma…) te vrlo
uspješno iskoristio činjenicu da dolazi nakon Damira Jelića čiji
je učinak Marin Bakić u
izvrsnoj kolumni na portalu Aktiviraj Karlovac duhovito, ali
nažalost i potpuno precizno nazvao ravnim onom “mrtvaca pod
narkozom”. Radilo se nešto, to nešto je premalo za kapacitete i
potrebe grada, ali to nešto je i neizmjerno više od ništa čime
nas je počastio bivši gradonačelnik.
Davor Petračić prošli put je poražen posve zasluženo i to
uglavnom svojom krivnjom i greškama. Ovog puta puno veći teret mu
je bio ostatak oporbe, koji praktički nije postojao četiri
godine, a onda se zbrda-zdola skupio što je Možemo! nadoknadilo
pametnom kampanjom među ljudima, a SDP nažalost nije. SDP
kampanju, realno, nije ni imao, a Petračić je u drugom krugu
možda birao pogrešne teme – u kojima je, istina, i potkovan i
posve u pravu, ali koje ne dosežu interes većeg dijela grada,
prvo Toplanu koja se ne tiče izravno većine Karlovčana koji se
griju na struju ili drva, a zatim zid na Korani oko kojeg su
mišljenja podijeljena. Obje teme su itekako vrijedne, ali ne kao
praktički jedine u drugom krugu.
Puno je “ako” nakon konačnih rezultata izbora za Vijeće i za
gradonačelnika. Iako više nema apsolutnu većinu u Gradskom
vijeću, HDZ je sigurno dobio “krila” pobjedom Mandića na
gradonačelničkim izborima, no dva ključna “ako” su vezana upravo
uz starog/novog gradonačelnika te uz dvojicu vijećnika
Domovinskog pokreta.
Ako dvojac iz DP ostvari svoje najave da će se držati neutralno i
podržavati dobre ideje neovisno s koje strane dolazile te ako (a
taj “ako” je još puno veći jer uz svu slatkorječivost od HDZ-a to
još nismo doživjeli) će Mandić držati do svojih riječi višekratno
ponovljenih u više medija nakon prvog kruga – da su Karlovčani
pokazali da žele određene promjene i više demokratičnosti u
vijeću, onda možemo ući u četverogodišnji mandat u kojem će
vijeće zaista biti Gradsko, a ne HDZ-ovsko.
Posve je opravdana sumnja da je to moguće kod HDZ-a, a jednaku
sumnju ima i autor osvrta. Mandić jest napravio određene pomake u
odnosu na prethodnika pa, opet Bakić, Karlovac više nije stajao
na mjestu nego krenuo naprijed “u leru”, ali nema ni najmanje
sumnje da od gradonačelnika očekujemo daleko više. Potencijal
Karlovca je ogroman, a vremena za čekanje na ostvarivanje tog
potencijala nemamo. Još važnije, gradonačelnik u gabaritima
onih Banjavčića ili Boljkovca bit će onaj koji će prekinuti
praksu potpune nedemokratičnosti i nepotističkog uhljebljivanja.
Vjerujem li da je to Damir Mandić? Nažalost, ne. Prije četiri
godine sam to priželjkivao i imao određene nade, sada više nemam.
Bit ću vrlo sretan ako ću morati priznati pogrešku. U svakom
slučaju, Mandić ima još jednu priliku da pokaže da je iskren u
izjavama i ovom portalu i kolegama s Radio Mrežnice da voli
Karlovac. Karlovac. Ne HDZ-ov Karlovac.
I još pokoja o Davoru Petračiću. Razumljiv je donekle njegov stav
o povlačenju u slučaju poraza, no u suštini je potpuno pogrešan i
bilo bi dobro da, kada se ohladi, razmisli još jednom. Možda ne
mora odraditi cijeli mandat, ali mogao bi i trebao odraditi barem
pola mandata. Naime, odlazak je i svojevrsna prevara birača, jer
nema sumnje da su u ovim okolnostima (s tek nanovo nastalim i
nepoznatim SDP-om) i za listu za vijeće na kojoj je bio on ljudi
daleko više glasali zbog njega nego zbog SDPovih snaga. Nadalje,
iako je poražen na izborima za gradonačelnika s pravom se može
smatrati glavnim generatorom promjena koje su se ipak dogodile u
Gradskom vijeću, u kojem sada ipak ima prilike i progurati neke
ideje i projekte.
Ulogu će u naredne četiri godine, ali ako je pameti i zauvijek,
imati i građani. Pasivni po prirodi, kada se naljute, Karlovčani
(citat cijenjenog Danka Plevnika) obrane grad… ili u novije
vrijeme – spase platane u Nazorovoj, prisile cijelu državu na
obilaznicu na Turnju, a Hrvatske ceste na promjenu planova u
zlostavljanju Dubovca i Borlina prikrivenu kodnim imenom
“rekonstrukcija D6”. Za građane izbori traju svaki dan, izbori za
bolji grad i bolju državu. Mahanje zastavama na Dan državnosti i
izljevi ljubavi svakog 13. srpnja potpuno su nebitni ukoliko se
ljubav i poštovanje prema svojoj sredini ne pokazuju svakog
dana.
Tko god bio u vijeću – nije tamo da vama vlada, već da radi vama
na korist.