Uskoro će otvoriti internetsku trgovinu, a poručuju da njihovi proizvodi nisu opijati nego zakoniti razni preparati te se preporučuju biotrgovinama i fitness centrima
– Ja sam politički emigrant iz Njemačke. Baš tako!, naglašava
Renato Tomić koji se lani oko Uskrsa doselio iz Düsseldorfa u
Jaškovo gdje je započeo uzgoj industrijske konoplje i proizvodnju
čajeva, ulja, krema te drugih preparata od te biljke, a sa
suprugom Olgom iz Rusije čini neuobičajeni par u tom selu kod
Ozlja.
Za svoju gospodarsku djelatnost uzgoja i prerade industrijske
konoplje je otvorio tvrtku “CBD RAMOR”, a RAMOR je akronim
sastavljen od početnih slova imena ovih supružnika i djece – iz
braka imaju djevojčicu, a iz prvog braka Renato ima još dvoje
djece.
Za ovaj par došljaka u ozaljski kraj saznajemo susretom s
28-godišnjom Olgom u Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” u
Karlovcu gdje pohađa tečaj hrvatskog jezika s drugim migrantima
iz različitih zemalja.
Već sutradan su nas ugostili u Jaškovu i pokazali gdje i kako
uzgajaju industrijsku konoplju, oko koje i dalje postoje
predrasude u Hrvatskoj, mada sve manje. Njihovi proizvodi imaju
zakonski dopuštenu, zanemarivu i neizbježnu količinu psihoaktivne
tvari tetrahidrokanabinol (THC).
– Bila je policija u raciji. Sve su testirali i ne ljutimo se –
samo rade svoj posao. Ispalo je sve u redu, naravno. Očekujem da
ćemo od ovog posla moći živjeti uredno, a tržište nam je Europska
unija, možda i Rusija, kaže Renato i dodaje da je pokretanje
posla u Hrvatskoj iziskivalo mnogo papirologije, da treba imati
strpljenja po pet ili šest puta treba obilaziti iste adrese.
– Tvrtku smo otvarali pet mjeseci, precizira 39-godišnjak, a Olga
dodaje da je slogan tvrtke “Hemp with love” iliti, u prijevodu,
“Industrijska konoplja s ljubavlju” te se njihovu tvrtku može
pronaći na društvenim mrežama, a za koji dan će podignuti na
internetu i trgovinu – malo se s time kasni jer su naišli na
problem s tiskarom kojoj je povjereno tiskanje ambalaže.
Uzgoj je u zatvorenom, u kući, i svaka tri tjedna je berba 50 do
80 biljki.
– U posebnoj prostoriji držimo mladice. Vrlo je važno da je
kvaliteta ujednačena, a zato su bitne matice, tumači nam Renato
dok nam pokazuje zasade. Nastavlja da je se konopljom hobistički
bavio u Njemačkoj.
– Nisam više htio raditi za druge, nego za sebe. Kad sam čuo da
je to u Hrvatskoj legalizirano, rekao sam: “Okej, ‘ajmo delati”.
Ovakvi su proizvodi zdraviji od sintetičkih i pomažu jer umiruju,
ublažavaju upalu mišića i drugo. Tu biljku možeš u potpunosti
iskoristiti – listove, stabljiku, korijen, cvijet…, kaže.
Planovi s ruskim tržištem će pričekati ostvarenja s obzirom na
rat i sankcije prema Ruskoj Federaciji.
– Moje poznavanje ruskog jezika će biti korisno tvrtki, ali to
sada nije opcija, istaknula je Olga, koja je iz Belgoroda nadomak
granice s Ukrajinom. Preselila se u Njemačku u kojoj živio dio
njezine obitelji 2017. godine. Majka i otac su joj i dalje u
Rusiji.
Zbog toga ne razmišlja zatražiti hrvatsko državljanstvo nakon pet
godina boravka u Hrvatskoj, unatoč tome što bi na njega imala
pravo s obzirom da je udana za hrvatskog državljanina – ako bi
dobila hrvatsku putovnicu, morala bi ishoditi vizu za svakog
posjeta obitelji u Rusiji, a i dalje nije zdravstveno osigurana
kod nas, opet, kako objašnjavaju, zbog birokracije.
Renato pak nije nikad imao njemačko državljanstvo, iako je rođen
tamo, i zbog toga nikad nije imao problema u toj državi, osim što
nije mogao glasati na izborima, odnosno kandidirati se. Radio je
kao tehnički crtač i ističe da je zadnje projektirao tvornice
slatkiša za trgovačke lance.
Ne skriva ogorčenje njemačkom politikom otvorenih vrata
izbjeglicama s Bliskog istoka i to navodi kao glavni razlog
odlaska iz Njemačke, na što je morao nagovarati Olgu.
– To više nije ista zemlja kao prije deset ili dvadeset godina.
Oni koji su dolazili u tu državu ranije, odlazili su da rade i
zarade. No, od migrantske krize i otvaranja zemlje migrantima s
Bliskog istoka nastupila je katastrofa. Na cesti sve rjeđe čuješ
da netko govori njemačkim jezikom. Svakoga dana čujem da se
nekoga u Njemačkoj siluje ili napadne mačetom, kaže Renato.
Dodaje da nema ništa protiv migranata, ako poštuju sredinu u koju
dolaze.
– Oženio sam migrantkinju, no ona zna njemački jezik i tražila si
je posao – prilagodila se njemačkom društvu i kulturi. Zadnje je
radila na testiranjima za koronavirus, a ujedno podučava preko
interneta Ruse njemačkom jeziku. Moji roditelji su također došli
iz Ivanić-Grada u Njemačku 1960-ih da rade, navodi, a Olga
otkriva da je u Rusiji studirala njemački i engleski jezik.
Renato nastavlja da ga smeta i njemačka politika odricanja
proizvodnje energije iz atomskih centrala, što poskupljuje struju
korisnicima.
– Nijemci bježe kamo god, pa i u Meksiko, kao moj prijatelj
liječnik, kaže Renato i dodaje: “Najbolje u Njemačkoj je kad
baciš putovnicu i primiš novac u ruku. Migranti mjesečno dobiju
700 do 800 eura za ništa, a pritom im država osigura stan za koji
plaća i režije. Migranti u Njemačkoj imaju više od nas koji
možemo uštedjeti ako mjesečno zaradimo barem deset tisuća eura.
Ne znaš kako se zovu, tko su i što su radili u Siriji, jesu li
kriminalci i slično. U Hrvatskoj ima Nepalaca i oni rade te žele
naučiti hrvatski jezik, a isto se ponašaju i Sirijci ovdje. U
Njemačkoj nije tako, i to sve zbog bivše kancelarke Angele
Merkel”.
Hrvatska im nije bila prvi izbor. “Gledali smo prvotno da odemo u
Finsku, no oni su se odlučili pristupiti NATO savezu. Mada je i
Hrvatska članica tog pakta, ne graniči s Rusijom. Oglas za
prodaju ove kuće smo pronašli na mrežnoj platformi “Njuškalo”,
objašnjava Renato.
Olga dodaje da su razmišljali o kupnji stana u Zagrebu prije no
što su naišli na taj oglas. Kćerka im pohađa vrtić u Ozlju. Nije
isključeno niti da se dosele Renatova djeca iz prvog braka, a
prostora ima jer je kuća velika. “Puno je za čistiti”, kaže kroz
smijeh Olga.
Sada su posvećeni pokrenutom poslu, a nadaju se štandu na
Štrudlafestu da predstave svoje proizvode. U planu je i uzgoj na
otvorenom, koji je pak nesigurniji zbog meteoroloških prilika i
neprilika.
– Tražimo bio-trgovine za suradnju, a naši proizvodi bi mogli
biti zanimljivi i fitness centrim, preporučuje Olga.