Tradicija ribarenja na Mrežnici je duga, a klub u godini u koju ćemo uploviti slavi 90 godina postojanja.
S dolaskom ljeta tisuće kupača u potrazi za osvježenjem pohrle na obale rijeka u Karlovačkoj županiji no za većinu njih najatraktivnija je rijeka Mrežnica. Zeleni biser idealan je za kupanje i uživanje na vodi od Generalskog Stola do Duge Rese i dalje do Karlovca. Kad se spusti zavjesa na ljetnu zabavu, stignu jesen i zima i na rijekama više nema kupača, no na svoje dolaze ribolovci. Poznato je da oni najstrastveniji ne štede na dobroj opremi, daju si dovoljno vremena za svoj hobi i znaju se opustiti, pa ribolovni turizam može itekako doprinjeti i u gospodarskom smislu.
Da bi veliki dio života netko proveo na vodi sa štapom u ruci, prije svega treba voljeti ribolov. Stoga smo, sigurni smo, došli na pravu adresu na kojoj bi, kako stvari stoje, također uskoro mogao niknuti jedan pravi mali Skriveni raj nadohvat ruke. Par kilometara od centra Duge Rese, u Sv. Petru Mrežničkom nalazi se Ribolovni dom Kluba športskih ribolovaca Mrežnica. Tamo su nas dočekali Kramba, Laci, Matija i Kruno, vješti ribolovci i trenutno glavni u ovom vrlo aktivnom ribolovnom društvu. Tradicija ribarenja na Mrežnici je duga, a klub u godini u koju ćemo uploviti slavi 90 godina postojanja. Spremaju mnoštvo noviteta i ulaganja i uvjereni su da će ribolov u Dugoj Resi ubrzo doći na jednu višu razinu. Evo što kažu.
Ljubav prema vodi i ribolovu
– Rođeni smo uz Mrežnicu i kako se onda ne bi razvila ljubav prema rijeci i ribičiji, pričaju nam. Goran Kramberger Kramba je Karlovčanin, no njega je s Dugom Resom i Mrežnicom spojila ljubav. Sada je aktualni predsjednik KŠR-a, Kaže nam da su mu ljubav prema rijeci i ribolovu – urođeni.
– Stari mi je jednom rekao da me je i napravio na vodi, pa mogu reći da sam krenuo u ribolov i prije nego što sam se rodio, smije se Kramba.
– Otac lovac i ribolovac, pa sam s njim o najranijih dana išao u ribolov. Kako sam završio u KŠR Mrežnica? Upoznao sam se sa sadašnjom suprugom iz Duge Rese, sad imamo curicu koja je isto ide u ribolov, kaže nam Kramba koji rijeci daje veći dio svog slobodnog vremena.
Dječja škola ribolova je ono na što su dugoreški ribolovci posebno ponosni, kao i na programe ribolova za djecu i osobe s invaliditetom i posebnim potrebama pa su prionuli i uređenju Ribolovnog doma i jezerca uz njega, kao i ribolovnoj stazi tik uz Dom koja će biti prilagođena tim skupinama.
– Plan nam je uređenje Ribolovnog doma s kojim ćemo imati dovoljno prostora da se poslije natjecanja da se mogu smjestiti oni koji sudjeluju u događajima. Imat ćemo prostorije i za druge udruge kojima smo voljni po potrebi ga ustupiti na korištenje. Planiramo pružiti potporu ljudima s invaliditetom, braniteljima i djeci s poteškoćema, imamo novu stazu za rehabilitacijski ribolov, sredit ćemo prilaz za tri, četiri mjesta za osobe sa smanjenjom pokretljivosti, jer oni ne mogu ići od nepristipačnih dijelova rijeke, ispričao je Laci. Malo jezero je uređeno a u tome su im je pomogla Hrvatska vojska. Vrijedni inženjerci su sve odradili potpuno besplatno, ribiči su im samo osigurali gableci.
Ostvarenje sna
– To je za ribolov u kontroliranim uvjetima, teško je na obali naći staze za tako puno ljudi, a ovdje imamo i po 60 djece u maloj školi ribolova i to je velik broj ljudi, pričaju nam vrijedni dugoreški ribolovci. Radi se, dodaju, o dogradnji Doma, za donji dio su ugovori potpisani i nadaju se da će uskoro dignuti i kat doma i da će se tako “ostvariti njihovi snovi”.
– Projekti su prijavljeni na natječaj preko FLAG-a i nadamo se da ćemo uspjeti. Sva natjecanja u našem kalendaru za ovu su godinu odrađena i sad radimo planove za iduću. Društvo ima pod sobom i jezero Lešće, pa je ono idealno za “spin” ili hvatanje smuđa jer je bogato tom vrstom ribe i zasad je neiskorišteni potencijal.
Može li ribolov biti dobar turistički proizvod mrežnički nam ribolovci kažu da svakako može, ali da je uz prirodne ljepote za to potrebna i infrastruktura. Ribolovci dolaze, spavaju u hotelima ili šatorima, tu je i izvanpansionska potrošnja. KŠR prodaje svoje dnevne, tjedne i mjesečne karte za ribolovn na više lokacija, mogu se uzeti u nekoliko restorana uz Mrežnicu ili direktno kod njih u klubu, ali čak i u nekim vikendicama.
Zamišljen kao pravi mali “ribički raj” u Sv. Petru Mrežničkom, Ribolovni dom bi trebao dobiti i sobe. Ribolovci planiraju za iznajmljivanje registrirati ga za gospodarsku djelatnost iako, napominju, to im nije prvi cilj nego imati kvalitetan edukacijski centar u kojem bi se mogle održavati radionice, a povremeno bi ga po potrebi ustupili i drugim udrugama građana. Njihov glavni zadatak je i poribljavanje, to im je prva obveza, imaju ribočuvarsku službu, trenere nadalje, a treba naglasiti da su redom svi – volonteri.
Uz Ribolovni dom ide i uređeno jezerce koje bi se moglo staviti u službu gospodarske djelatnosti, uzgoja i prodaje ribe, ali kažu nam ribolovci, o tome ipak nekom drugom prilikom i kad se steknu uvjeti jer, “planova ima puno i treba ih ostvarivati po redu”.
Kampiranje u Tušmeru
Da je Mrežnica ribolovcima privlačna i u zimskim mjesecima i sami smo se uvjerili u Tušmeru. Na obali uz stadion podignuta su dva šatora a kako stvari stoje tamo će Novu godinu dočekati veselo društvo iz Austrije. Strastveni ribolovci Manuel, Samuel, i Michael ovdje nisu prvi put, dolaze više godina zaredom i tu se razvilo prijateljstvo s dugoreškim ribičima. Kruno nam priča kako je ovo njihovo vrijeme, dođu poslije Božića svake godine i ostaju do iza Nove godine.
– Oduševljeni su Mrežnicom, ali i ljudima. Njima je fascinantno čak i to što ih domaći ljudi koji prolaze pored njih pozdravljaju. Paše im naš mentalitet, sami kažu da im nije toliko do ribe i ne zanima ih hoće li i koliko uhvatiti, jednostavno vole biti tu i uživati, priča Kruno. Čim su stigli, dao im je flašu rakije. Dugoreški “šnaps” smo i sami probali i nazdravili s ekipom čiji kamp čuva kujica Ronya.
– U Hrvatsku dolazim na pecanje još od 2010. godine a na Mrežnici sam prvi put bio 2015. godine. Evo nas sad na tu na lokaciji u Dugoj Resi i nadam se da će biti ulova, smije se Manuel koji se s ekipom smjestio u šatoru. Kaže nam da im nije hladno, imaju grijalicu od četiri kilovata a tu je i rakija.
Na naše pitanje jesu li stalno uz vodu ili su već upoznali noćni život Duge Rese, kažu nam da ih to ne zanima, da su samo na obali. Udice šest štapova su stalno u vodi, a svi su opremljeni alarmom. Kad riba zagrize, on se oglasi i spremni su za borbu s ribom, a nije isključeno da bi neki od ulova mogao biti i mrežnički kapitalac. Sva riba uhvaćena u sportskom ribolovu se vraća u vodu kako bi se zaštitio riblji fond, to je pravilo, iako ribolovci imaju pravo i zadržati dio ulova.
Mrežnički kapitalci
Fotografije koje dugoreški ribolovci objavljuju na svojoj Facebook stranici ponekad su fascinantne, a posebno one s raznih ribolovnih natjecanja. Zna se tu “dignuti” poneka prava plivajuća “zvjerka”, a Kruno nam kaže da mrežnički som može biti težak i više od 70 kilograma dok vjeruje da ima i onih od stotke.
Padaju rekordi u slobodnom ribolovu, ali i na njihovim tradicionalnim “somijadama”, “šćukijadama” i drugim natjecanjima. Ribolovci su prijatelji s roniocima iz Vodomara, a ronioci najbolje znaju lokacije gdje žive mrežničke “nemani”.
Kupanje, gastronomija, šetanje, bicikliranje samo su mali dio turističke ponude koju nudi mrežnička rivijera, a tu je dakako i ribolov. Veliki turistički potencijal koji ima sigurno će biti bolje iskorišten, ali opet bitno je naglasiti – sve da bude održivo i da služi u svrhu očuvanja rijeke a ne uništavanju. To je i cilj ovih vrijednih ljudi s kojima smo razgovarali. Oni paze na svoje vode koje će uskoro dobiti i veći stupanj zaštite kroz zakonsku regulaciju. Vesele se tome, ali opet kažu da su sve više oni koji dolaze u prirodu i uživaju u njoj svjesniji da je treba i čuvati.