Ima jedna loša i jedna dobra vijest u slučaju objave Domagoja
Švegara da odustaje od ideje da svoj antikorupcijski aktivizam
kapitalizira na nadolazećim lokalnim izborima. Loša je usko
povezana s trenutnom karlovačkom stranačkom i nezavisnom
predizbornom ponudom, slabašnom i jednoličnom poput asortimana na
policama samoposluga u Sjevernoj Koreji. HDZ vodi grad bez ideje,
figurativno i doslovno krpa rupe, uporno gura probleme pod tepih,
održava hladni pogon, domlje se kao čuvar jedne velike spavaonice
sa zadatkom da omete svakog tko remeti permanentni zimski san.
Toj je sanjivoj atmosferi podlegao i gradski SDP kojeg ne
uzbuđuju ni općenite činjenice da Karlovac stagnira i besciljno
baulja u vremenu i prostoru, a bogami niti konkretne posljedice
(ne)činjenja nesposobnih vlasti zbog kojih stenju građani, poput
skandalozne situacije s brutalno skupim grijanjem preko gradske
Toplane.
Možda ih u Karlovcu i nešto iritira, ali to očito raspravljaju
među sobom, javnost za to ne zna. Možda je to posljedica tihog
pakta o nenapadanju s HDZ-om i(li) možda slabašnog kadrovskog
kapaciteta glavnog pretendenta za preuzimanje vlasti u Karlovcu.
HSS ide ravno do dna, svoju je propast, pardon, sudbinu vezao uz
HDZ. Laburisti prijete, ali imaju isti problem kao i SDP,
nedostaje im karizmatičnih, obrazovanih osoba s poviješću
društveno-političkog angažmana iza sebe. Općenito, sve stranke
imaju problema s uključivanjem ljudi takvog profila i paradoks je
da u vrijeme kad su stranačke knjižice najjednostavnija linija
manjeg otpora za dobivanje pristojnog posla, ljudi sve više
odbijaju uključiti se. To samo govori da se politika više ne
percipira kao nešto plemenito, već prije kao prljava rabota. HSU
ima svoju publiku, ali njihov moto da nemaju vremena biti u
oporbi ih čini iritantnom političkom pojavom čak i vlastitim
glasačima. Ne daj Bože da budu jezičac na vagi kod odlučivanja
tko će biti na vlasti; njih ne zanimaju principi nego tko da
više.
U takvoj atmosferi, nezavisne liste bi mogle ubrati plodove
rapidnog gubitka povjerenja građana u stranke, no i tu su stvari
nejasne. Jasna Plevnik, uvijek na strani razuma i građanskih
vrijednosti, izgubila je ponešto aure “nezavisnosti” pristupanjem
Savezu za građansku i etičku Hrvatsku dona Grubišića, to jest
sama sebi ograničila manevarski prostor. Naime, Grubišić je
nedavno rekao da njegov Savez neće koalirati ni prije ni poslije
izbora s političkim strankama, već samo s nezavisnim listama za
koje procijeni da će radit na korist građana. To znači da bi
mogla ostati sama, jer najavljena lista “Volim Karlovac” – bez
ulaženja u motive vođe Duška Labusa – budi razloga za sumnju već
spominjanjem jednog od njegovih suradnika uz čije ime se vežu
političke trgovine u Gradskom vijeću za osobni probitak davno
prije Katićke i Capana. O nezavisnosti Dubravka Delića ne treba
trošiti riječi, njegova nezavisna lista je privid, trojanski konj
HDZ-a za politički neuke i naivne birače. Uz časne iznimke, u tom
šarenilu političkog mediokritetstva, oboružan beskompromisnom
upornošću da se bori protiv manjih i većih kvarnosti sistema na
lokalnoj razini i činjenicom da to ne radi samo u predizborno
vrijeme, Švegar bi stršao kao netko čiji minuli angažman
garantira da neće izigrati predizborna obećanja.
Dobra je vijest u Švegarovom odustajanju od izbora što bi
političkim angažmanom njegov aktivizam nužno otupio oštricu,
politika je ipak stvar dogovora, ponekad je potrebno posegnuti i
za kojim trulim kompromisom da bi se došlo do cilja. Vlast kvari,
politika korumpira sama po sebi i u demokraciji, ili bolje
rečeno, posebno u demokraciji. Zaključujemo to po sebi, jer mi
građani poput zamoraca u društveno-političkom eksperimentu koji
traje gotovo već četvrt stoljeća izvlačimo deblji kraj. Švegar je
odbio postati političarem opće prakse i odabrao ostati svojevrsni
Don Quijote lokalne društvene scene. Don Quijote zato jer je
borba protiv sustava i politike usmjerene prvenstveno na interes
i zadržavanje privilegija uske stranačke baze, a ne općeg dobra,
usporedivo s jurišanjem na vjetrenjače. I u toj neravnopravnoj
borbi se može izvojevati pokoja pobjeda. Primjerice, iz gradske
uprave i njihove Toplane računali su na poslovičnu
lobotomiziranost Karlovčana čak i kad ih se bezobrazno lupa po
džepu, no zahvaljujući i Švegaru danas ne spavaju mirno po tom
pitanju. Neki mehanizmi institucija su zahrđali i pokreću se tek
pritiskom i silom, ali se ipak pokreću. Na tu je kartu Švegar
znao dobro odigrati, pa se u Toplani sad znoje radi prijava
njegove inicijative “Stop korupciji” Državnom inspektoratu koje
su rezultirale optužnim prijedlozima Prekršajnom sudu zbog
kršenja zakona. “Mic” po “mic” Švegar tjera institucije da rade
svoj posao. A oporba spava…