GOST KOMENTATOR

Piše Igor Grgić: Sjaši Kurta da uzjaši Murta

U ovih godinu dana naučili smo da je najvažnija prezentacija čak i onog čega zapravo nema. Slikanje sa svim i svakim, prebacivanje odgovornosti na bivšu gradonačelnicu iako su svi kruh zajedno jeli i mirisali.

Prošla je godina dana od formiranja ozaljske vlasti na čelu
s gradonačelnicom Lidijom Bošnjak i predsjednikom Gradskog
vijeća Stjepanom Basarom. Iako se na početku stvorio dojam da je
glavno da se riješe svoje kandidatkinje Gordane Lipšinić, pa će
sve krenuti kako treba jer s njom ne mogu ništa napraviti, upravo
u ovih godinu dana s novom kandiatkinjom nije ništa novo
napravljeno. Problemi su ostali isti. Oni se povremeno stavljaju
pod tepih, a povremeno se prikrivaju nekim “slatkim” i “lijepim”
događajima, poslikavanjima i ignoriranjem. Iz tjedna u tjedan
izlaze novi detalji svekolike gluposti.

Vrh je naravno gradska tvrtka “Azelija” koja se na čelu sa svojim
direktorom Miroslavom Cigićem trudi da poslije svakog sprovoda
imaju sastanak kod gradonačelnice. Teme su razne: podizanje
cijena bez odobrenja Skupštine tj. Lidije Bošnjak, traženje
plaćanja sprovoda unaprijed, ignoriranja prijedloga pogrebnih
društava i građana, uvođenje novih običaja i slično. Zna se kome
se plaća unaprijed. Direktor se ponaša kao da je stigao iz
Burkine Faso pa ne pozna lokalne običaje kod pokapanja pokojnika.
Vrhunac je djelatnik koji je u međuvremenu završio u zatvoru zbog
gospodarskog kriminala. Pa zar je gradska tvrtka na to spala?
Slijedi zahtjev za povećanje cijene vode za 80 posto,
kupovanje auta bez natječaja, privatni radovi za vrijeme radnog
vremena u gradskoj tvrtki i još niz drugih gluposti kojima
nas svakodnevno časti rukovodstvo. O lošem održavaju grada ne
treba trošiti riječi. To se vidi iz aviona. Unatoč svemu tome
gradsko vodstvo šuti i pravi se da to ne vidi.

Tu sad dolazimo do Gradske uprave. Zanimljivo u desetak godina iz
Uprave je otišlo 13 zaposlenih. Međutim, to nikoga ne zabrinjava.
Od tri odjela napravljen je jedan gdje se ne zna tko pije, a
tko plaća. Ne možemo se sjetiti jednog djelatnika u Gradu koji je
u stanju sam nešto napraviti i odgovarati za to. Imamo i redare i
izvidnike ali rezultate ne. Stalno neke nove rošade, dolasci,
odlasci, baš kao na autobusnom kolodvoru. A zanimljivo nisu
napravili ništa ni po pitanju javnog prijevoza iako su odmah
poslije izbora najavili kako je bez problema dogovoreno što
Lipšinić nije znala. Ali je kroz dva mjeseca sve vraćeno na
staro. Do danas nema pomaka u vezi toga.

Upravo je u tijeku sapunica oko prijema nove zaposlenice u Grad
koja radi u Županiji. Između dvije kandidatkinje koje imaju
uvjete izabrana je županijska djelatnica koja i uz svekoliku
pomoć ne može postići dovoljan broj bodova na provjeri znanja, a
ni u snalaženju na računalu. Zato su u Gradu odlučili da to
ignoriraju i ponište natječaj te tu svoju izabranu kandidatkinju
unatoč lošim rezultatima na testiranju prime u radni odnos
temeljem sporazuma sa Županijom. Imajući u vidu dosadašnje
kadroviranje u Županiji i ŽUC-u uvjereni smo da se radi o
vrhunskom kadru, koji čak ni njima ne valja pa ga žele
uhljebiti u Gradu Ozlju.

Kićenje tuđim perjem je također omiljena aktivnost vodstva.
Najjednostavnije je da proglasiš svojim ono što je netko drugi
napravio, uložio trud, znanje i volju. Dobiješ nagradu za projekt
te se čak ni ne zahvališ autoru. Kućni odgoj na nivou. Teslinim
svjetlom nisu krenuli tragovima Slave Raškaj nego pravac na sud.

Hrabri su, ne može se reći. Žele zmajeve istjerati iz zmajskog
gnijezda. Htjeli bi dio kolača tj. Starog grada. A nisu u stanju
riješiti mnogo manje zahtjevne stvari od te gradine. Međutim,
bitno da se nešto priča ili bolje da je i svađa nego da se za
njih ne zna. Predsjednik Vijeća je još konkretniji. On želi da
most padne i da ne u Stari grad ne može ući. A zaboravio je da
zmajevi imaju krila i da ih nije lako obuzdati.

Vrtić je već poznata priča. Nakon dugogodišnjeg rada na dogradnji
i utrošenih preko 11.000.000,00 kuna te izgradnji parkirališta za
nešto manje od milijuna trebalo je pozapošljavati koga god se
moglo i u proračunu osigurati pozamašnu cifru kao da u Gradu osim
200-tinjak djece i nekoliko desetaka teta nitko ne živi. Međutim,
i tu su imali aferu oko prilagođavanja ili možda krivotvorenja
uvjeta za jednu tetu radi popodnevne smjene u vrtiću. Opet sve
ponovo pa je zato sve to tako dugo i trajalo.

Nedugo je raspisan natječaj za direktora Turističke zajednice na
koji se javio i sadašnji direktor. Zabadava je direktor kad još
uvijek ne zna pripremiti dokumentaciju za natječaj pa izvisi.
Nema sve dokumente koji se traže. Znači nije ispunio uvjete i
prijeti mu otkaz. Budući da je jako omiljen u Gradskoj upravi još
od prije loše mu se piše.

Poduzetnička zona je pak posebna priča. Točnije, tamo priče nema.
Sve je stalo. Kao u Trnoružici. Trava na jednom dijelu buja na
drugom potpuno spaljena, a hrpe pijeska od ranijih zima se
gomilaju. Veliki dio je završio i u šahtovima. Vlast kojoj nisu
bitni oni koji privređuju i plaćaju porez ne zaslužuje da vodi
taj grad. Al vidi čuda u Gradskom vijeću od 13 vijećnika polovica
su privatni poduzetnici. U 9 godina u Ozalj nije došla ni jedna
nova investicija. Dok Županija i Grad Karlovac otvaraju zonu za
zonom i sve parcele rasprodaju u kratkom roku, Ozalj kao
poduzetnički kraj u 9 godina nije uspio ni jednu prodati ni
dovesti barem jednog investitora.

Infrastruktura nam je i dalje na čekanju. Da nema državnih i
županijskih investicija situacija bi bila još gora. A s njima se
svi hvale. Slikaju se na mostu i ispod mosta. Uzalud nam vrhunski
most kad par metara dalje od njega nismo u stanju napraviti
stotinjak metara nogostupa, pošteno raskrižje ili ocrtati
horizontalnu signalizaciju. Napravi se nogostup ali i suženje
postojeće prometnice. Napravi se potporni zid vrijedan 500.000,00
kuna ali onda se uštedi na 5 rubnih kamena. Upravo je u tijeku
priprema radova gdje će se za kineski zid i 150 metara ceste dati
2.000.000,00 kuna. Ostatak ceste do Kamanja cca 7 km će doći na
red kad dođe. Normalno to Grad ne financira ali dogovara. To
jest baca novac u vjetar.

O novim investicijama ni riječi, a stare stvari su i dalje na
čekanju. Još uvijek ne znamo što će biti sa starim otvorenim
pitanjima: Kaptolom, Baštom, Vatrogasnim domom u Jaškovu,
parkiralištem kod Doma zdravlja, Kordunom, tržnicom.

Zanimljivo je da se o mnogim pitanjima konzultira s djecom. Bilo
da je riječ o javnom prijevozu pa se pita Savjet mladih, bilo o
popravku postojećeg dječjeg igrališta kad se pita djecu u školi
koju ravnateljica uredno dovede u ured gradonačelnice da je
savjetuju. Ozalj – grad prijatelj djece bez dječjeg
igrališta u ljetnim mjesecima.

U ovih godinu dana naučili smo da je najvažnija prezentacija čak
i onog čega zapravo nema. Slikanje sa svim i svakim, prebacivanje
odgovornosti na bivšu gradonačelnicu iako su svi tri kruh zajedno
jeli i mirisali. Za sada, početak ne obećava, a što će dalje
biti? Živi bili pa vidjeli.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest