Po uzoru na preporuku g. Turkovića da pročitam Kennedyevu knjigu "Neprijatelji među nama", njemu bih poručio pročita "Zločin i kaznu" od Dostojevskog
Sa gospodinom Stjepanom Turkovićem sam došao u dodir za vrijeme
svojeg vijećničkog mandata u Županijskoj skupštini Karlovačke
županije (Živi zid), u sazivu 2017.- 2021., i to prilikom
rasprave glede njegova imenovanja na poziciju ravnatelja
Županijske uprave za ceste, na 2. sjednici. Za tu, kao i za svaku
drugu točku bilo kojeg dnevnog reda, odnosno raspravu po istoj,
gledao sam se što bolje pripremiti, pa sam, među ostalima, išao
pregledati i što je o tom čovjeku izašlo u medijima. Moram
priznati da sam bio dosta neugodno iznenađen, osobito zato jer je
HDZ na višim razinama u tom trenutku govorio o nekim promjenama u
svojem imidžu i PR-u stranke općenito, a ovo je bilo čisto
nastavljanje dotadašnjeg postupanja; kojim je dominiralo oduvijek
prepoznatljivo obilježje te stranke na svim razinama, odnosno
arogancija i bahatost.
Prije, a i u raspravi nakon mene, i vijećnik Josip Benčić (SDP)
je postavljao pitanja glede obrazovanja g. Turkovića, odnosno
koje je to škole završio prije 1995. godine, naveo je i da mu
nije jasno kako je nečije političko djelovanje bitno za
ravnatelja neke ustanove, kao i to da nedostaje obrazloženje
zašto se dosadašnjeg ravnatelja uopće mijenja.
Nastavljajući se na g. Benčića, konstatirao sam da se na g.
Turkovića, obzirom na sve što je do tada izašlo u medijima, očito
ništa ne “hvata”, pa da se valjda po uzoru na “teflonske
predsjednike” u svjetskoj politici, u RH stvaraju “teflonski
ravnatelji”. Spomenuo sam članak Jutarnjeg lista o “karlovačkoj
hobotnici”, kao vrlo dobro poznat našem županu (g. Damiru Jeliću)
i g. Turkoviću. (Ipak je ispod samog naslova spomenutog članka,
uz slike Željka Šafara, Ivana Uđbinca – tadašnjeg pročelnika
Ureda župana, stavljena i njihova slika.) U tom članku se navodi
da je g. Turković u tvrtki Zelenilo uposlio svoju suprugu
Gordanu.
Spomenuo sam navode medija glede njegove spreme, načina dolaska
na mjesto direktora Zelenila, USKOK-ovo istraživanje,
potpisivanje dokumenata kao inženjera (iako nikad nije pojasnio
čega je to on inženjer), klevetu protiv radnika kojemu je dan
otkaz (Duška Zjače) gdje je spor (barem prvotno) izgubljen,
blokadu glazbe na sprovodima vezane upravo na g. Turkovića,
odlazak trenera NK Karlovac (jer sa Turkovićem nije mogao
raditi), stavljanje obavijesti o neplaćenim računima na grobove
žrtava holokausta (!!!), kao i činjenicu da ga novinari opisuju
kao vrlo teškog za komuniciranje.
Na navedeno, dobio sam komentar g. Jelića: “Ovo Vam je klasična
komunikacija između osobe koja nosi odgovornost, jer je
djelatna, i osobe koja iz druge ruke, jer nije djelatna, prenosi
tuđa promišljanja, pozivajući se na novinske članke u kojima ima
poluistina, istina i apsolutnih neistina. Dakle, sada eto javnost
Karlovačke županije može procijeniti da li će iz druge ili treće
ruke slušati poluistine, ili će se prepustiti onom što se zove
odgovornost u poslu i onom što je učinjeno….”.
U obranu g. Turkovića, stao je i sadašnji predsjednik Županijske
skupštine u sazivu 2021.-2025., g. Vlado Jelkovac. Također je i
on spomenut u članku o “karlovačkoj hobotnici”, gdje se navodi:
“Bivši župan Vlado Jelkovac sada je prvi čovjek Obrtničke komore
Karlovac, sin Luka radi baš u Vodovodu i kanalizaciji, a kći u
Županiji.”.
Među ostalog g. Jelkovac je rekao: “… Ono zašto sam se javio za
riječ, oprostite , ali ja stvarno mislim da tekstovi na portalu ,
bez obzira s kojeg je portala, nisu dovoljno vjerodostojni
dokumenti da bi se o nekome govorilo na ovaj način kako je to
danas ovdje rečeno. Najposlije mjerodavna su neka rješenja ili
sudska praksa koja je donesena i prema onome što znam, niti jedna
presuda nije donesena protiv niti gospodina Turkovića osobno,
niti protiv tvrtke kojoj je bio na čelu. Najposlije čak
postoje i rješenja, odnosno obaveze jednog dnevnog
lista koji se bio dužan ispričati zbog krivih navoda koji
su navedeni. To sam imao potrebu reći, na neki način zamoliti ili
apelirati da ipak u ovoj Skupštini zadržimo jedno dostojanstvo i
da ne idemo ispod pojasa ma o kome se radilo.”.
Iz navoda g. Jelića, smatram da bi novinari i danas mogli
iščitati svašta, jer ipak istine su tek jedan dio njihova posla,
dok su preostalo ipak “poluistine, a i apsolutne neistine”.
Ako je suditi po onome što je g. Jelkovac izjavio, onda je i
vjerodostojnost novinskih članaka upitna, jer “(…) tekstovi na
portalu , bez obzira s kojeg je portala, nisu dovoljno
vjerodostojni dokumenti da bi se o nekome govorilo na ovaj način
kako je to danas ovdje rečeno.”. Bilo kako bilo, kad se brani
stranačkog kolegu, tada sve ono što pravila novinarske struke i
etike novinarima nalažu, ipak pada u vodu. Što sam na sjednici na
svoj način i rekao.
Na sljedećoj sjednici, kada je donošen Financijski plan
Županijske uprave za ceste za 2017. g., također je bila malo
žustrija rasprava, te sam komentirao da me sve podsjeća na
predsjedničku debatu u SAD-u između Kennedya i Nixona 1960. g.,
na kojoj se Nixon znojio; misleći naravno na preznojavanje g.
Turkovića. Na to sam dobio odgovor: “Predsjednik Kennedy je bio
moj fan, predlažem Vam da pročitate knjigu Neprijatelji među nama
i bit će Vam onda sve jasno o predsjedničkoj karijeri i kako ju
je završio predsjednik Kennedy.”; što su moji kolege shvatili kao
prijetnju. Bilo kako bilo, nisam želio kontaktirati nadležne
institucije glede eventualne prijetnje.
Danas, kad sam se malo izolirao od politike i onoga što
svakodnevno izlazi u medijima, i kad mi kolega javi da je
“Turković & son” ulovljen sa “prstićima u medu” ili kako
“privatizira” neku državnu imovinu, moram priznati da sam prvo
mislio da se radi o nekoj šali. No (opet ja) čitajući sve to što
je izašlo u medijima, moram priznati da sam, kao i ostatak
građana mog grada, županije i šire, sve više razočaran i ljut na
ovaj sustav u kome takvi “plivaju”, i tu se uvijek sjetim jednog
komentara g. Predraga Vušovića, koji baš i nije za ovdje navesti.
Čitajući sve napisano uz dobar oprez, jer kako su to svojevremeno
naveli g. Jelić i g. Jelkovac, ipak tu ima dosta “poluistina, a i
apsolutnih neistina”, uz to imajući u vidu da ipak “tekstovi na
portalu , bez obzira s kojeg je portala, nisu dovoljno
vjerodostojni dokumenti” da bi se o nekome steklo stanovito
mišljenje, moram priznati da dolazim do nezaobilaznog zaključka
da gdje ima dima ima i vatre… A ovdje dimi već godinama, ma
koliko se neki pokušavali igrati vatrogasaca i relativizirati
učinjeno. Čak i kad je g. Turković na novinarski upit glede
tvrtke Zelenilo odbrusio novinarima: “Pa nije Zelenilo javna
kuća! Ne možeš ući u moj krevet da ti dam sve podatke.”.
Zatečen i snimljen “in flagranti” sa sinom, jedan od
najaktivnijih gradskih vijećnika, bivši direktor Zelenila (kojem
su, barem ako je po naslovima novinskih članaka suditi, “Građani
platili studije Stjepanu Turkoviću i Ivanu Uđbincu”), nekad
direktor Županijske uprave za ceste, a sada savjetnik ravnatelja
u očekivanju mirovine, i dalje negira ono što jest na stvari,
pokušavajući, kao onda na sjedicama ublažiti štetu. Komentar da
“nije uhićen i daje to gruba i ružna riječ”, iako je “policija
postupala”, nekako me neodoljivo podsjeća na ono apeliranje g.
Vlade Jelkovca glede “zadržavanja dostojanstva i da se ne ide
ispod pojasa”. Iako ne mogu, a da se zapitam što bi sada on i g.
Jelić rekli, iako se kladim da bi u stilu nekih drugih HDZ-ovskih
kolegica i kolega, jednostavno oprali ruke, bez zadrške osuđujući
počinjenje krađe, kao i svako drugo kršenje zakona. Oporba ovo
naziva “kokošarenjem”, iako bi ja to nazvao čistim
“šibicarenjem”.
Pa nisu svi isti u toj spornoj stranci, koje g. Turković više
nije član. Uz pretpostavku da je “najvažnije ne biti uhvaćen”,
svatko čini prema prilici, razini i vlastitim intelektualnim
kapacitetima, pod čime ne mislim na diplome (jer diplome mogu
biti lažne, kupljene ili iz inozemstva, jer je i Travnik ipak
“vani”), a i raskalašenoj mladeži se mora pokazati od strane
starijih i iskusnijih, kako se to radi, pa bilo riječ o tome da
sve radiš po zakonu moralno se lomeći pa se ipak slomeći, ili ne
možeš baš objasniti masovne odlaske na duhovne obnove, ne znaš
ispuniti imovinske kartice ili primiš mito; bitno je da “svoju
dionicu odradiš” dostojanstveno do ovakvog ili onakvog kraja. U
konačnici će se, i na ovim našim županijskim i gradskim razinama,
po uzoru na “velike meštre”, a u stilu korporativnog
komuniciranja i principa “a few rotten apples”, naši HDZ-ovci
pozvati na onu da je to “izoliran slučaj”.
Saniranje štete je već počelo, jer cijenjeni gospodin savjetnik
ravnatelja ŽUC-a, po navodima županijskog i gradskog HDZ-a,
navedenim u medijima, “nije bio obnašatelj stranačkih funkcija u
županijskoj i gradskoj organizaciji” i time je valjda stvar
riješena, iako zaboravljaju razinu povjerenja koju je g. Turković
uživao; jer je bio dovoljno od povjerenja “da su upravo Turkoviću
povjerili najvažniji stranački projekt – gradnju HDZ-ove “plave
kuće” u staroj gradskoj jezgri.”.
To je ista ona “plava kuće”, koju je za 30. obljetnicu rada HDZ-a
Karlovačke županije otvorio predsjednik stranke Andrej Plenković,
kako to piše Mario Pušić za Jutarnji list. Pa ako ti je povjeren
projekt toliko važan, da na svečanost otvaranja dolazi
predsjednik stranke, odnosno premijer, valjda i to nešto znači.
Iako Turkoviću, barem ako je po medijima suditi otkaz ne prijeti,
no ako se kojim slučajem dogodi, bilo bi dobro da se ne provede
kao neki iz ranijih afera, možda drugog ranga, ali ipak afera
(npr. TPT Karlovac). Pa da ostane izolirani Fašnik, kriv za sve.
Ako se to ipak dogodi, ni to nije strašno, jer izgleda da ipak
ima firmi u kojima se može pronaći posao čak i kad imaš koju
packu (možda u području energetike?).
Bilo kako bilo, usprkos tome što se u HDZ-u popularno pozivati na
Bibliju i vjeru, a sve ono što se čini van “radnog vremena”, kao
i nedjeljne mise, i onako baš nije važno, po uzoru na preporuku
g. Turkovića meni da si pročitam Kennedyevu knjigu “Neprijatelji
među nama”, poručio bih mu da pročita “Zločin i kaznu” Fjodora
Mihajloviča Dostojevskog; bez obzira što je riječ o nečemu ispod
1.000 kuna.”