GOST KOMENTATOR

Piše Hrvoje Hoffman, bivši vijećnik Živog zida: Grijesi su se izbrisali mnogo bolje nego na ispovijedi

Upravo su ti potezi doveli do rezultata gubitka članova i općeg povjerenja ljudi koji su za tu stranku nekad glasali.

Kako me i tada neko dulje vrijeme nije bilo na Faceu i nisam baš
pratio stvari, a i koliko je to bilo moguće, malo sam se gledao
odmaknuti od medija i politike… (Kao i poveći dio ljudi u RH.)
Moram priznati da dosta toga nisam čuo, ali kad sam čuo za
“kozmetičku izmjenu” pomalo korporativnog “štiha”, morao sam
škicnuti na Face i po portalima, pa kud puklo da puklo. Kad ono
stvarno, ljudi moji, “Živi zid” postaše “Ključ Hrvatske”. Ni
manje, ni više. Za “ključare” u politici sam čuo, ali za ključeve
u danom kontekstu ipak ne.

“Kozmetika” korporativnog “štiha” svedena na “maštovito
upečatljiv” novi naziv i logo, mnogo toga otkriva. Otkrili su to
u ostalom i brojni postupci vodstva “ex” stranke “Živi zid u
stečaju”, koji su svojim potezima u smislu ostajanja (po)nekih na
vrhu “firme” vukli brojne “u se, na se i poda se” poteze. 
Upravo su ti potezi doveli do rezultata gubitka članova i općeg
povjerenja ljudi koji su za tu stranku nekad glasali. Sjetimo se
samo kako su u stanju “općeg pichvajza” prošli izbori za EU
parlament i kuda se ono na kraju točno kraju stavilo Pernara ;-).
“Njima” do fotelja uopće nije bilo stalo, naravno, i bili su
vođeni ISKLJUČIVO (!!!) boljitkom pojedinca, odnosno svih nas.
Čak je i David Gorup, prvi čovjek stare-nove ili nove-stare
stranke u Karlovačkoj županiji u vrijeme zadnjih izbora, istaknuo
“kako im je uvijek u fokusu bila dobrobit svakog pojedinca”.
Navedeno se vidjelo, kako je to Gorup naglasio, “iz svake
terenske akcije i činjenice da su većinu prihoda podijelili
građanima”, pa ako je jedan stranački “čelnik” to odgovorno i
javno tvrdio, onda valjda mora biti istina. Svi znamo kak’ to ide
u HDZ-u, kao jednoj stranci sa tradicijom, kojoj je nekadašnji
“Živi zid” u mnogočemu u čemu ne treba postao “al pari”.

Ono na što je, prilikom objave ovih opsežnih i prijeko potrebnih
promjena naziva “firme”, g. Sinčić mislio u izjavi za 24sata kada
je rekao: “Kao mladi ljudi ponekad smo griješili, no uvijek smo
imali iskrene namjere za razvoj ovoga društva(…)”, zapravo ili
nikad nije bilo prisutno, ili se pretvorilo u stranku u njenom
najgorem (hrvatskom?) smislu.

U izmjeni naziva i logotipa stranke, očito nije bilo druge logike
doli one koju je Pernar primijenio kada su ga novinari pitali za
“slavnu” deložaciju na adresi Črnomerec 105, a to je logika:
“Nisam više u Živom zidu.”. Samim time što više nije u spornoj
stranci, grijesi su se očito izbrisali mnogo bolje nego na nekoj
ispovijedi, pa je istupanjem iz stranke sve zapravo prestalo biti
bitno. Prestalo je imati ikakvo značenje to, da se tamo na adresi
Črnomerec 105 branilo skvotere što su ih (oni “neki” iz “firme”)
sami tamo stavili na “nečiji” teret. Prestalo je imati ikakvo
značenje da se ljude “nategnulo” da tamo dođu nešto braniti,
uvjereni kako pomažu nekim malim ljudima u nevolji, odnosno nekim
nedužnim pojedincima koje sustav gazi bez imalo milosti (pogotovo
jednu mladu obitelj koju je vrh najviše isticao). Još je više
prestalo imati ikakvo značenje, kako se i s kojim sve
obrazloženjima na tu deložaciju ljude zvalo… Osobito vijećnike.

I tako Zidaši iz zida, koji se pod pritiskom brojnih iskušenja
onih bližih “kazanu” ili “vatri”, urušio kao kula od karata, te
pretvorio u “Živo blato”, postadoše “Ključaši”… Jer ipak, sa
novim nazivom i logom sve “packe” nestaju, čak i priča iz emisije
Provjereno, naslova “Mračna strana Živog zida”. Vjerujem da je
svima, osobito onima poučenim iskustvima sa “vodećim timom” koji
nikako da izađe iz iluzije da su ih ljudi prozreli, i ovako iz
daljine, više nego očito da i “Ključić oko vrata” ima dvije
strane kao i medalja. Ona manje izložena javnom pogledu može
dosta toga skrivati, kao i zid… Čak i stranački toksični otpad
(kako su to napisali neki novinari), kojeg se na ovaj način
pokušava riješiti. Sad će se u “novoj” stranci, umjesto majica
valjda dijeliti ključevi, i to valjda na žutoj vrpci u spomen na
Živi zid, a sve kako bi se “pravi Ključaši”, u stilu “pravih
Zidaša”, mogli raspoznavati i zajedno igrati… Jer ovo nije
ništa drugo nego farsa u kojoj se neki stari, a i novi klinci
samo igraju politike.

U istoimenoj knjizi Nikole Pulića, ako se dobro sjećam, negdje
piše da su “ključevi važniji od knjiga”, što se očito vrlo dobro
poklapa sa “novom” filozofijom stranke koja je nekad davala
toliko nade. Riječ je o filozofiji stranke u kojoj se zaboravlja
sve ono što su mediji popratili na ovaj ili onaj način, sve
napisano i sva pogažena obećanja, i članstvu, i hrvatskoj
javnosti. Riječ je o filozofiji stranke u kojoj se zaboravlja i
to kako se negdje po putu, odnosno sa rastućim apetitima onih
koji su (kako kaže g. Sinčić) “imali iskrene namjere za razvoj
ovoga društva”, iz stranačkog žargona izgubio izraz “UHLJEB”.
Sada, “u novom (Carevom!?!) ruhu”, stranka je uglavnom usmjerena
na borbu protiv korupcije, zeleno gospodarstvo i demografsku
obnovu, glede čega Gorup nekako ima pravo u jednoj izjavi za
medije, ističući da se “politika stranke nije bitno mijenjala,
osim što se nadogradila i prilagodila trenutnim globalnim
promjenama.”. Iako sam mišljenja da je tu došlo do laganog
nesklada volje i očitovanja, što Gorupu kao Gorupu i ne treba
uzeti za zlo, jer se stranka pokušavala prilagoditi izgubljenoj
podršci, te spasiti što se spasit’ da. No bojim se da je za to
malo – “too little too late”, oliti po hrvatski “malo dockan”.

Izborni pregršt obećanja, praćen uobičajenom predanošću i
angažmanom Gorupa i “ekipe”, pomalo okićen i ponekim ukradenim
perom, ubrzo je nadograđen čitavim nizom izjava i postupaka
ljudi, koji kao da su izgubili svaki, a ne samo onaj moralni
kompas… U zadnje vrijeme dosta proruski stavovi oko rata u
Ukrajini, te tu i tamo neki postupak kojim kao da pokušavaju
pokazati da su na nekom “novom starom putu”, ali “uzalud Vam trud
svirači”, jer ovo više ni dijete ne bi “popušilo”.

Do sad najveću štetu u hrvatskoj politici, koju je upravo ova
stranka počinila glede povjerenja hrvatskih birača i ono malo
vjere u to da se ovdje u Hrvatskoj išta da promijeniti, odnosno
štetu glede povjerenja u iskrenost pojedinaca koji stvarno žele
pokrenuti promjene, često komentiram sa svojim bivšim kolegama.
Komentira se upravo u ambijentu kakav je ta stranka na kraju
balade, u Sinčićevom gradu i “dobila” za održavanje sastanaka,
jer usprkos brojnim prigovaranjima na račun nesposobnosti svih
drugih (ne samo HDZ-a), ni pravi prostor nisu bili kadra
zadržati. Još dok su bili “stranka”. Pomalo u sjećanjima na
politiku, izbore i sve za njih vezano, pomalo u ogorčenju koje je
i te kako dobro poznato brojnim “ex” članovima, simpatizerima i
volonterima “ex” stranke, čiji su vršni gorljivi “mladi ljudi
koji su ponekad griješili, no uvijek sa iskrenim namjerama za
razvoj ovoga društva” više nego očito posrnuli negdje po putu…
U ambijentu u kakvom je bila “stranka”, još dok je barem
koliko-toliko kotirala, razgovor uvijek kreće sa obaveznim i
nezaobilaznim: “Kelner! Prva runda!”.” 

Navodi u tekstu izričito su mišljenje “gosta komentatora” i
nemaju veze s uređivačkom politikom KAportala.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest