Malo je poznato da su neki naši sugrađani imali prilike i osobno upoznati ovog legendarnog sportaša i glumca, i to ne samo jedan, već istovremeno čak četvorica naših sugrađana.
Državni reprezentativci tadašnje Jugoslavije u društvu
poznatog TKD prvaka i svjetskog prvaka, te još poznatijeg
filmskog glumca Chuck Norrisa. Slijeva nadesno: Goran Šabić
(Karlovac), Anto Nobilo (Karlovac), Chuck Norris, Ivan Olivari
(Šibenik), Slobodan Martinović Coco (Karlovac), Božo Rupčić
(Karlovac) i Darko Kaić, Zagreb.
Ovih dana imali smo prilike čitati kako je poznati filmski glumac
i majstor borilačkih sportova, legendarni Chuck Noriss proslavio
svoj 82. rođendan, još uvijek u punoj vitalnosti, snazi i
respektabilnoj pripremljenosti koju niti ulazak u 9-to desetljeće
života nije umanjio. Ovaj planetarno popularni filmski glumac i
legenda borilačkih sportova je svojim postignućima na borilištima
i filmskom platnu ušao i u brojne domove svojih ljubitelja i
poštovaoca i kroz anegdote i viceve koji govore o njegovoj
nadnaravnim borilačkim sposobnostima i njegovoj
nepobjedivosti a koji se rado prepričavaju u gotovo svakom
društvu, i dobivaju uvijek nova i nova izdanja.
Međutim, malo je poznato da su neki naši sugrađani imali prilike
i osobno upoznati ovog legendarnog sportaša i glumca, i to ne
samo jedan, već istovremeno čak četvorica naših sugrađana.
Jedan od njih, Boško Rupčić, je davne 1978. godine kao član
državne reprezentacije tadašnje Jugoslavije u taekwondou, uz Toni
Nobila, Slobodana Martinovića i Gorana Šabića imao prilike i
osobno se sresti, upoznati i družiti s legendarnim Chuk Norrisom
na 2. Svjetskom prvenstvu u taekwondou, koje je održano u
američkom gradu Oklahoma City.
O tadašnjoj vrijednosti karlovačkih taekwondo boraca dovoljno
govori činjenica da su od 6 članova državne reprezentacije
Jugoslavije koja je sudjelovala na Svjetskom prvenstvu u SAD-u,
čak četvorica bili Karlovčani. To ne treba posebno čuditi jer je
Karlovački taekwondo klub bio i prvi službeno registrirani
Taekwondo klub u Hrvatskoj, tadašnjoj Jugoslaviji i jugoistočnoj
Europi, te je u njemu bilo najviše nositelja majstorskog
crnog pojasa i naravno, najveći broj sa statusom državnog
reprezentativca.
Prije toga je državna reprezentacija Jugoslavije u kojoj su
ponovo bila 4 Karlovčana (Miroslav Brežan, Anto Nobilo,
Franjo Prot i Boško Rupčić) na 2. Svjetskom prvenstvu u
Seulu 1975. osvojila Pehar za fair play koji
predstavlja prvo osvojeno ekipno sportsko priznanje u dugoj
povijesti nastanka i razvoja taekwondo sporta na ovim prostorima.
Zaslugom te pionirske generacije sportaša, Karlovac
je dobio i brojne osvajače naslova republičkog ili državnog
prvaka, a najuspješniji među njima, Toni Nobilo je do ovog
Svjetskog prvenstva u SAD-u već bio osvajač naslova viceprvaka
svijeta (Montreal 1974.) i prvaka Europe (Stuttgart 1975.).
O susretu sa Chuckom Norrisom Boško Rupčić iznosi svoja sjećanja:
“Na SP-u koje je u organizaciji ITF-a (Internacionalne
taekwondo federacije) održano u Oklahoma Cityju imali smo
prigodu kao i ranijim sudjelovanjima na svjetskim ili
europskim natjecanjima, natjecati se sa respektabilnim
natjecateljima i šampionima, ali i upoznati se i
družiti s velikim brojem istaknutih sportaša i
sportskih legendi, te medijskih zvijezdi. Tom prigodom je među
brojnim uzvanicima i posebnim gostima istaknuto mjesto zauzimao
nekadašnji višestruki prvak svijeta u TKD-u i poznati filmski
glumac Chuck Norris , koji je sudjelovao u protokolu otvaranja i
zatvaranja Svjetskog prvenstva te s velikim zanimanjem pratio
sportska natjecanja.
Svima nama, ljubiteljima borilačkih sportova je Chuck Norris
godinama bio posebno poznat po svojim brojnim
osvojenim sportskim trofejima u taekwondou, ali i po svojim
prvim filmskih ulogama u akcijskim filmovima koji su
obrađivali tematiku borilačkih sportova. Te davne 1978.
godine, kada smo ga prvi puta susreli je Chuck Norris
iza sebe imao završenu respektabilnu natjecateljsku karijeru,
a zadnjih 4-5 godina prije toga je suvereno ušao i u
područje 7. umjetnosti. Na taj način je osim sportskih
uspjeha filmskoj publici postao poznatiji kao partner legendarnog
Brucea Leea u filmu “Na zmajevom putu”, a kasnije je postao
i planetarno popularni “teksaški rendžer” iz istoimene
akcijske televizijske serije.
To je zapravo bilo vrijeme kada su filmovi s borilačkom tematikom
preplavili kino dvorane, a posebno su bili popularni filmovi
hongkongške produkcije. Među njima se posebno izdvajao Chuck
Norris koji je završavanjem uspješne sportske karijere sebi
trasirao put do buduće planetarno poznate filmske zvijezde.
Susret i druženje s njim je za nas, tada aktualne državne
reprezentativce bio veliki događaj koji je djelovao
motivirajuće na nas tijekom Svjetskog prvenstva jer smo se u
Karlovac vratili s osvojenom brončanom medaljom u ekipnoj
konkurenciji i srebrnom medaljom koju je osvojio naš
sugrađanin Goran Šabić u individualnoj konkurenciji. Tu sam
epizodu, pored ostalog posebno opisao i u svojoj knjizi ”
Prilog za povijest taekwondo sporta” koja se nalazi u fazi
izdavanja.
Svojim sportskim uspjesima, a posebno filmskim ulogama je
Chuck Norris dao važan doprinos popularizaciji taekwondoa i
ostalih borilačkih sportova u svijetu, a osobito jer je na
filmskom platnu vrlo vjerodostojno prezentirao efektne i
atraktivne taekwondo tehnike, bez dodatnih filmskih efekata ili
fotošopiranja. Stoga nije niti čudo, da se njegove tehnike s
filmskog platna nadnaravno prikazuju i u stvarnosti i što
je ušao u urbanu legendu kroz brojne viceve u kojima je
nepobjediv, zapravo je jedino on u stanju pobijediti – samoga
sebe.