Šimunićeva će jednim dijelom postati veliko gradilište i valja uključiti i urbaniste, arhitekte, građevinare, možda i geodete
Kao član Udruge za zaštitu i razvoj kulturne i prirodne
baštine Karlovca, odnosno autor četiri te koautor dvije knjige na
temu Karlovca, promatrajući stanje obnove Zvijezde, došli
smo do uvjerenja da Urbanistički plan Zvijezde iz 2017. godine
treba mijenjati, pa smo se obratili gradskoj pročelnici
za prostorno uređenje. Nije se radilo o problemu vezanom za
događanja nastala obnovom infrastrukture. Riječ je o tome da
nastali problem ne smije zanemariti brigu o revitalizaciji
Zvijezde.
Više od 60 godina pratimo događanja u javnom životu Karlovca pa
se usuđujemo reći da ne pamtimo primjer koliko se vremena i
energije posvetilo jednoj temi s manje rezultata od rasprava o
revitalizaciji Zvijezde. Sve do najnovijih intervencija u
Karasovoj i Prešerenovoj ulici, na prste jedne ruke dalo bi se
nabrojati građevine koje su rezultat višedesetljetne
revitalizacije. Primjerice, u razdoblju socijalizma, kada se
godišnje gradilo i do četiri stotine stanova, za Zvijezdu
interesa nije bilo. De facto, Zvijezda je bila “posljednja rupa
na svirali”.
Kada smo sredinom travnja ove godine zamolili našeg
prijatelja Danka Plevnika fotografiju jedne karakteristične
građevine iz Šimunićeve ulice, ovako je komentirao deset
zgrada južno od Frankopanske: “Od njih su tri već ranije
srušene, u dvije ne živi nitko, jedna je iseljena zbog opasnosti
od rušenja, jednoj je ispala fasada, ‘dvije se drže’, a za samo
jednu kaže ‘može se reći da funkcionira’”. Tekst je
zaključio riječima: “Sve je šaka jada, nema više Šimunićeve,
nekad Gospodske ulice. Ni Romi više ne žive tu”.
Fokusirajući se na zapuštene dijelove Zvijezde, Kinesku četvrt,
na primjer, želimo ukazati na činjenicu da je danas odnos
površine Zvijezde prema broju stanovnika nepovoljan, što je,
u pogledu dogledne
budućnosti, protivno srednjoročnim karlovačkim
interesima. Najdulje za pet godina Karlovac će sa
Zagrebom biti povezan dvotračnim kolosijekom obnovljenom
željezničkom prugom čime će se udaljenost između
Zagreba i Karlovca svesti na pola sata. S obzirom na
prednosti Karlovca u odnosu na druge gradove središnje Hrvatske,
za nj će to biti povijesna prekretnica jer će vrijednost stanova
porasti.
Tjedan ili dva nakon Plevnikova opisa Šimunićeve, organizirali
smo dronom fotografiranje te ulice, u dijelu južno od
Frankopanske do Karasove. Očito, Šimunićeva će jednim dijelom
postati veliko gradilište, važno za sudbinu većeg dijela
Zvijezde do kraja ovog stoljeća. Međutim, problem vidimo u tome
što će po postojećem UPU o obnovi Šimunićeve
odlučivati samo Konzervatorski odjel u
Karlovcu iako situacija zahtijeva uključivanje ne samo
konzervatora nego i urbanista, arhitekata, građevinara, možda
i geodeta.
Valja se podsjetiti na iluziju kako će popločenje Radićeve ulice,
1950-ih najpopularnijeg karlovačkog korza, vratiti život
Zvijezdi. Ideja je bila svekoliko prihvaćena pa je samo pitanje
vremena da bude stvarno ostvarena, čemu sada nema prigovora.
Međutim, ako Zvijezda ne bude znatno više napučena nego li je
danas, krajnje je upitno hoće li se ili u kojoj mjeri u nju
vratiti život. Zato skrećemo pozornost da je postojeći UPU
iz 2017. ignorirao opservaciju arhitektice Višnje Lorencin,
Karlovčanke čije je djevojačko ime Brezarić, umirovljene
opatijske urbanistice koja je u vrijeme provođenja deliberativne
ankete 2016., provođene pod motom “Odakle početi?”, na
portalu Aktiviraj Karlovac objavila da Zvijezdi valja
pristupiti točkasto i izričito rekla: “Nitko nema prava
ignorirati notornu činjenicu da je jedini izlaz iz stanja
propadanja – suvremeno građenje”.
U svojoj prošlosti Karlovac je, u pogledu razvoja imao iskustva
konzultirati svoje ugledne sugrađane s karijerom u zemlji i
svijetu. Bili su to Georgij Paro, Josip
Vaništa, Slavko Goldstein, Marijan Matković, Radovan
Nikšić pa i mnogi drugi. Danas u Kopenhagenu sa zavidnom
karijerom imamo arhitekta i slikara Zorana Jurešu kojega bi,
između ostalih arhitekata, također valjalo konzultirati o gradnji
u Zvijezdi.