Ne znam što će biti, majke mi. Jesmo li toliko nesposobni? Imamo li i dalje građevinski sektor? Na kraju se neće imati kome niti obnavljati kuće, kaže dogradonačelnica Gline u razgovoru za KAportal
“Nadam se ubrzanju procesa donošenjem izmjena Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije. Jedva čekam susret s potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske i ministrom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Brankom Bačićem koji je najavio dolazak sljedećeg tjedna. S njime bih htjela na teren da vidi kako ljudi žive. Možda u njemu probudimo empatiju koja će ga pokrenuti. A možda je i rješenje da postavimo dva kontejnera na Markov trg u Zagrebu i sve odgovorne u njih strpamo, pa da vidimo kada će krenuti obnova”, poručuje Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline i osnivačica humanitarne inicijative “Ljudi za ljude” s kojom u novom ZOOM politikonu raspravljamo tijek obnove, očekivanja od izmjena zakona koji ju uređuje i o kojemu je u toku javna rasprava te od novog ministra zaduženog za taj proces.
Ima li odmora dok traje obnova Banije/Banovine?
– Nema. Tempo je intenzivan. Morate se javiti na sve pozive, a nekad ih je više od 50. jer možda zovu potencijalni donatori koje nastojim spojiti s obiteljima kojima je potreba obnova i/ili pomoć druge vrste. Radni dan traje 24 sata.
Ima li donatora kao u prvim mjesecima nakon potresa?
– Nema u tom broju, no i dalje se javljaju. Zadnje su njemačke baptističke crkve donirale osam tisuća eura, što smo podijelili na osam obitelji za ono što im je potrebno – grede, cigla, prozori… Riječ je o obiteljima koji se odlučuju da samostalno obnove domove jer vide da nemaju drugog izbora. Svaka takva pomoć je ljudima dobrodošla, pogotovo mlađima koji nešto mogu sami napraviti.
Koliko ljudi čeka obnovu?
– Na području Gline imamo dvije tisuće kuća s crvenim ili žutim naljepnicama, dakle 829 neupotrebljivih objekata i oko 1.100 objekata kojima treba konstrukcijska obnova, no nakon dvije godine kišnjenja i propadanja mijenjaju na kućama crvene naljepnice sa žutima, a žute sa zelenima, a to je nemoguće – moguće je samo da nakon toliko vremena propadanja one kuće sa žutom naljepnicom dobiju crvenu. Naljepnice se ne mogu mijenjati na slabije.
Ipak to netko čini?
– Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje šalje inženjere i mijenjaju se naljepnice. Stani Bjelajac je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine odobrilo rušenje i poslalo sve papire u Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji je poslao statičare na teren koji su ustvrdili da kuća nije za rušenje, pa onda nije niti srušena, bez obzira što je Grad Beograd za njezinu novu kuću donirao 98.000 eura. Na koncu smo tu kuću napravili tamo gdje je Stana imala gospodarske objekte, što je apsurd – država je samo trebala srušiti tu zgradu i riješila bi problem jednoj obitelji.
Koliko je takvih apsurda?
– Dosta.
Jesu li često crnohumorni?
– Zbilja jesu. Rade se elaborati za rušenje kuće, izradu dimnjaka ili popravak zabatnih zidova. Radila sam dva dimnjaka na svojoj kući, za što sam elaborat platila više od 18.000 kuna, a oba ne stoje više od pet tisuća kuna s materijalom i radnicima. Čemu taj elaborat i čemu elaborati za rušenje objekta kada samo treba ukloniti tu ruševinu? Na takvim stvarima su se gubili vrijeme i novac. Novi ministar je rekao da više neće trebati elaborati. Nadam se da se ovaj ministar neće šest mjeseci uvoditi u posao poput svoga prethodnika. Greške su uočene, vidjeli su zašto se sve sporo odvija i nadam se da će se izmjenama zakona prepreke ukloniti i da će se obnova pokrenuti.
Jeste li se sreli s ministrom kad je posjetio Petrinju u utorak?
– Nisu me zvali. Zovu samo gradonačelnika Gline na sjednice nacionalnog stožera za obnovu, a kada sam par puta sudjelovala otvoreno sam poručila što mislim o svemu govoreći realno.
Dosta se institucija i imena spominje glede obnove i to djeluje zbunjujuće.
– Obnovu su trebale provoditi tri institucije – Fond solidarnosti Europske unije, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved je koordinator obnove?
– On je valjda šef svega. On je general, a u vojsci se mora izvršiti naređeno. Očekivala sam čvrstu ruku koja će procese pokrenuti, međutim u dvije godine je država na području Sisačko-moslavačke županije izgradila samo šest kuća, a privatni donatori su osigurali 46 kuća samo na području Gline – kupili kuće sa zelenom naljepnicom, napravili drvene kuće, privremene objekte humanije za život od kontejnera, montažne kuće…
S kime komunicirate od institucija?
– Komuniciram s donatorima. Boli kada institucije ne žele srušiti kuću ili isplatiti novac onima koji su kupili materijal i sami obnovili svoje objekte, pa im skinu žutu naljepnicu i stave zelenu bez da su dali jednu kunu za obnovu. Pitala sam prije četiri tjedna državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Gordana Hanžeka je li moguće da od ljeta stoje kuće na području od Gline do Petrinje na koje je država stavila PVC stolariju, ali nije stavila crijepove, pa kisnu već dva mjeseca. Hvala Bogu, te su kuće do Stare godine ipak pokrivene. Netko mora biti odgovoran za izvođače. Ne mogu kuće šest mjeseci stajati bez krova.
Kakav je postupak? Što prvo radi vlasnik kuće s crvenom naljepnicom?
– Država je u Glini otvorila ured za prijavu štete gdje se podnosi zahtjev za obnovu i onda to tako stoji unedogled, a iz kontejnera uzalud šaljete požurnice, odnosno netko dobije rješenje, a netko ne. Od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje smo na zahtjev gradonačelnika dobili rješenje da se na području Gline radi 13 kuća – za dvije samo temelji, a na 11 od temelja do krova. Nešto prije nove godine je izrađena zamjenska kuća u Prekopi u koju se uselilo.
Da sve idealno funkcionira, kako se odvija postupak?
– Taj ured u Glini zahtjev i prateću papirologiju šalje u Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, ono pregleda papire i onda se predmet predaje Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji otvara javni natječaj za izvođače, a korisnik bira hoće li drvenu, montažnu ili zidanu kuću. Nakon postupka javne nabave se potpisuje ugovor, a onda se počne graditi. Ili se ne počne. Primjerice, u Majskim Poljanama država mjesecima radi temelje.
Koji su razlozi zastoju ili sporosti obnove?
– Jesu li krivi izvođači? Ako jesu, opet je netko s njima sklopio ugovor i naručitelj je odgovoran isto kao i građevinari koji su dobili posao, koji ga moraju obaviti u roku i koje netko mora kontrolirati. Po završetku radova izvođači moraju biti plaćeni da mogu na drugi posao. Nešto ne funkcionira jer obnove nema. Ne može se obnovom smatrati izrada dimnjaka i zabatnih zidova. Potrošen je nemali novac, a izgrađeno je šest kuća. Na što smo trošili? Na elaborate? Ima još onih s neobnovljenim dimnjacima, a imaju kuće sa zelenim naljepnicama, i to dvije godine nakon potresa.
“Do 24. siječnja 2023. zaprimljeno je 9.759 zahtjeva za obnovu i 8.684 zahtjeva za nekonstrukcijsku obnovu. Nekonstrukcijski je obnovljeno 4.144 kuće, samoobnovljeno 1.087, radovi se izvode na 620 kuća. Novoizgrađeno je 6 kuća, grade se 94 kuće (11 donatorskih) i 15 zgrada. Uklonjeno 860 objekata”, stoji na mrežnim stranicama Vlade Republike Hrvatske.
– Obnova je kada se kuća izgradi iz temelja. Imamo primjere obnove nakon potresa u Skopju, Makarskoj, Banja Luci, a Gunja je nakon poplave 2014. izgrađena za godinu i pol jer je zakon prilagođen stvarnosti. Kod nas je puno neriješenih problema. Primjerice, na jednom objektu imamo desetak vlasnika, ali čovjek nije za to kriv i kuća mu se mora izgraditi. Imamo objekte koji nisu legalizirani, no to isto nije razlog da se ne obnove. Od samoga početka govorim da zakone moramo prilagoditi stanju na terenu. Hajdemo ljudima napraviti kuće, a zatim ih legalizirati. Polovica stradalih neće niti dočekati obnovu – toliko ih je već preminulo u kontejnerima s obzirom da se radi mahom o starijim osobama. Inicijativa “Ljudi za ljude” je s privatnim donacijama napravila 19 drvenih kuća, površine 35 četvornih metara, odnosno 25 za samce. U takvim kućama se može naložiti vatra, što je na ovom području bitno jer tu stanovništvo nije naučeno grijati se na struju, a nemaju je kako niti platiti. Znate da je pakleno vruće ili zima kada se u kontejneru ugasi grijalica, odnosno ljeti isključi klima-uređaj. Prva takva kuća je izgrađena 1. travnja. Imala je površinu od 35 četvornih metara i stajala je 85.000 kuna. Do 30. lipnja prošle godine nije bilo Poreza na dodanu vrijednost na donaciju, a naš stolar koji je donatorskim sredstvima gradio tu kuću je morao ipak platiti taj porez i država ga je blokirala, pa je zatvorio obrt. Nakon poskupljenja materijala ta ista kuća stoji 250.000 kuna, plus PDV. Da smo odmah započeli s intenzivnijom izgradnjom takvih kuća, našli bismo stolare i druge radnike za to i možda bismo starije osobe koje su ostale bez krova nad glavom trajno zbrinuli jer im druga kuća neće niti trebati. Inače, za Glinu je prvotno bilo predviđeno izgraditi 273 stambene jedinice, a onda se odlučilo raditi samo 109 stanova. Napreduje se sa izgradnjom četiri višestambene zgrade i to bi trebalo biti gotovo u ožujku, no ne znamo i dalje po kojim kriterijima će se stanovi dijeliti i tko će o tome odlučivati. To smo više puta pitali državnog tajnika Hanžeka, ali odgovor nismo dobili.
Ima li snijega kod vas?
– Trenutačno nema, ali neka sela nisu imala po dva dana električnu energiju. Najveći su problem zbog toga imali oni koji su u kontejnerima. Jedan od njih mi je rekao da je naložio vatru ispred, malo se ugrijao, a onda vratio smrzavati u kontejner. Nema više agregata i ljudi su osuđeni na smrzavanje.
Tko plaća režijske troškove u kontejnerima?
– Država plaća struju, ali, nažalost, imamo u Glini dvije višestambene zgrade sa žutim naljepnicama na kojima su stradali dimnjaci. Država im nije u stanju obnoviti dimnjake, nego im dvije godine plaća električnu energiju, a pritom je 90 posto stanova u državnom vlasništvu. U tome nema nikakve logike.
Koliko je ljudi umrlo u kontejnerima?
– Ne znam točan broj. U kontejnerskom naselju je u roku deset mjeseci umro jedan mlađi bračni par – prvo žena, pa muž, oboje od moždanog udara. Nisu to dobri uvjeti za život. Zimi se javlja kondenzacija, niz stjenke kontejnera curi voda, zrak je suh i problemi su s disanjem, i ona beba je preminula prošlog mjeseca u kontejnerskom naselju u Petrinji… Na kraju se neće imati kome niti obnavljati kuće.
Ima li uspješnih primjera?
– Ima iz privatnih donacija. Tvrtka Milšped iz Novog Sada je napravila jednu prekrasnu zidanu kuću u Majskim Poljanama, a gradi se još pet kuća zahvaljujući donaciji Grada Beograda i pet obitelji bi uskoro trebale useliti. Imamo i dvije montažne Marles kuće, nekim obiteljima koje su htjele preseliti iz sela u grad smo kupili kuće sa zelenim naljepnicama koje smo pronašli na tržištu. U Glini imamo više od 428 kuća i stanova u vlasništvu države sa žutim i zelenim naljepnicama i više od 30 posto tih stambenih jedinica je prazno, a na stambeno zbrinjavanje u Glini se čeka po 15 godina. Treba dati ljudima te stanove, i mladim obiteljima koje bi u Glini mogle pronaći mirniji život, uz rad u Zagrebu, pa neće k tome niti otplaćivati kredit narednih 30 godina u eurima, nego će im država pomoći. Svaka prazna nekretnina propada.
Jeste li primijetili interes mladih iz drugih sredina da se doseljavaju u Glinu?
– Treba nam stanova. Drvni centar Glina, čiji je vlasnik Sherif grupa, zapošljava više od četiri stotine ljudi, imamo Kaznionicu u Glini, HiPP i druge poslodavce. Dosta mladih traže stanove u ovom gradu – dobre nekretnine su već prodane.
Što u tom pogledu može učiniti jedinica lokalne samouprave?
– Ti bi se državni stanovi mogli dati na upravljanje Gradu Glini jer mi tu živimo i znamo potrebe stanovništva, pa da sudjelujemo u dodjeli tih nekretnina. Grad bi se trebao puno više uključiti u obnovu tako da izađu s nama na terene jer znamo bolje situaciju od onih koji odlučuju u Zagrebu.
Prijedlog izmjena Zakona stavlja težište na samoobnovi. Što to govori?
– Neka se donese taj zakon, neka daju ljudima novac, ukinu elaborate, izbace iz postupka nadzornog inženjera… Ljudi nemaju novca da sve to plaćaju. Tu živi pretežito staračko stanovništvo koje ne može samostalno obnavljati kuće, sve da im i date novac. Samoobnova je za mlađe obitelji.
Obnavljaju li se kulturna dobra u Glini? Izmjene Zakona predviđaju i pojednostavljivanje obnove objekata u zoni kulturnog dobra.
– Grad Glina je dobio financijska sredstva iz Fonda solidarnosti EU za obnovu svih prijavljenih javnih zgrada. Trenutačno se obnavljaju zgrada gradske uprave, srednje škole, doma zdravlja, doma za starije i nemoćne… Međutim, što će nam javni objekti bez stanovništva? Prvo građanima treba obnoviti domove.
Najavljuju se zakonskim izmjenama standardizacija postupaka i izbjegavanje dugotrajne razmjene dokumentacije. Koliko se dugo dokumentacija razmjenjuje između institucija?
– Jako dugo. Ministarstvo prostornog uređena, graditeljstva i državne imovine, Fond solidarnosti EU i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje trebaju biti na jednoj adresi.
Jesu li mještani Gline izgubili nadu?
– I jesu i nisu. Već treći puta grade svoje domove i ne znam odakle im snaga. U Drugom svjetskom ratu su im bila zapaljena sela, pa je onda bila 1991., a sada potres. Ne žele jednostavno otići odavde. Država je nudila pogođenima potresom stanove u Vukovaru i Kninu, ali to nitko nije prihvatio – radije bi bili u kontejnerima na svojoj zemlji.
Prioritet izmjena Zakona je veća iskorištenost raspoloživih milijardu eura iz Fonda solidarnosti EU, a 30. lipanj rok da se taj novac potroši. Hoće li ga Hrvatska stići?
– Nadam se da hoće, ali ne vjerujem. Utrošeno je do sada nešto manje od pola. U Zagrebu se treću godinu od potresa dižu iznosi pričuva i suvlasnici zgrada se kreditno zadužuju da samostalno obnove svoje objekte, a što će se tek dogoditi tu na Baniji? Ne znam što će biti, majke mi. Jesmo li toliko nesposobni? Imamo li i dalje građevinski sektor?
Imenovan je novi ministar, no koliko je bitan za obnovu?
– Bitno je da netko vodi obnovu, ministar, premijer ili netko treći.
Proces mora biti centraliziran?
– Njegovo razvodnjavanje dijeljenjem nadležnosti između tri institucije nikamo nije dovelo.
Kad bi obnova mogla biti završena?
– Nikada ovakvim tempom – neće se više imati kome obnavljati jer će stariji umrijeti, a mladi otići. Nedavno se jedan mladi bračni par s četvoro djece iselio iz kontejnerskog naselja u Bjelovar i sprema se za Austriju. Pitala tog mladog supruga i oca zašto nije podnio zahtjev za obnovu, a odgovorio je da nema namjeru to činiti jer obnove nikada neće niti biti i da se ionako seli iz zemlje. Kuća mu ima crvenu naljepnicu.
Je li Banija/Banovina promijenjena zauvijek?
– Dobro je rekao naš Mile Jarić iz Majskih Poljana, ovo je nekoć bilo lovište bana Josipa Jelačića, a za deset godina će opet biti nečije. Sve se svodi na to da se ovaj kraj opustoši. Imamo sela s po desetak stanovnika dobi iznad 70 godina. Uskoro tu neće biti nikoga. Uvoze se i nastanjuju divlje životinje, stanovnici jedva brane usjeve od divljih svinja i jelena koji su ogromni – šokirala sam se kad sam ih vidjela. Oni koji žele ostati čitav dan rade na strojevima, a onda čitavu noć čuvaju usjeve.
Hoćete li formalno sudjelovati u javnoj raspravi o prijedlogu izmjena Zakona?
– Svoje sam mišljenje rekla, to da postupak treba pojednostaviti, kao što je učinila nekadašnja ministrica Anka Mrak Taritaš u slučaju Gunje. Treba samo dobra volja.
Je li Vaš ured i dalje u kontejneru?
– Jest, ali u njemu boravim najviše osam sati dnevno, a ljudi žive u kontejnerima 24 sata već godinama. Imam sreću što živim u svojoj kući i imam vlastitu kupaonicu, a ima onih koji dvije godine žive u kontejnerima i koriste vanjski kemijski WC i po kiši i po snijegu. Zlo mi je kad to vidim.
Foto Pixsell
Pogledajte razgovor…