- Nitko mi se od građana nikada nije požalio na poslovnik – uglavnom pitaju za komunalije, socijalu i sport, kaže čelnik karlovačke predstavničke vlasti i voditelj Uprave šuma Karlovac u razgovoru za Zoom politikon s Marinom Bakićem
Danima smo pokušavali stupiti u kontakt s voditeljem Uprave šuma
Karlovac i predsjednikom Gradskog vijeća Karlovca Marinom
Svetićem (Hrvatska demokratska zajednica), no telefonski operater
bi javljao da je korisnik nedostupan, poruke na različitim
komunikacijskim sredstvima su ostale nepročitane ili nisu niti
isporučene, nije bilo odgovora na elektronsku poštu koju smo mu
poslali… Već smo se bili zabrinuli, a onda se ipak javio, rekao
da je bio u šumi, i tako smo dogovorili još jedan intervju iz
ciklusa “ZOOM POLITIKON”.
Pomislio sam da ste se izgubili u šumi.
Malo je napeto, ali tu sam tu – šuma gusta, hladovina pusta.
To je šumarska izreka?
Šumari su poznati kao druželjubivi ljudi prostora. Šuma nam je
svima mila. Ljeti hladovina uvijek dobro dođe.
Jeste li se ikada izgubili u šumi?
Nisam do sada.
Koje šume obilazite?
Od granice sa Slovenijom do granice s Bosnom, do bazena Petrove
gore s kojim gospodare tri šumarije.
Uprava šuma Karlovac gospodari i Petrovom gorom?
Gospodari.
Kakve su naše šume?
Gospodarimo na umalo 94.000 hektara. Od gospodarskih vrsta,
odlikuje nas ponajviše obična bukva – ona čini najveći dio
gospodarske jedinice Petrova gora. Osim bukve imamo u nizinskom
dijelu hrast lužnjak, a u brdskom hrast kitnjak, pa vrste kao što
su grab, Šumarija Rakovica je poznata po crnogorici… Uprava
šuma Karlovac je u sustavu Hrvatskih šuma poznata po velikoj
raznolikosti vrsta šuma s kojima gospodarimo. S obzirom na
gospodarsku vrijednost svake pojedine vrste, naše kolege iz
Slavonije su “u prednosti” jer gospodare s hrastom lužnjakom. U
Karlovcu se dičimo s onime što imamo.
Planinari, gljivari i ostali informiraju da je šume sve
manje, da su čitava područja prokrčena, da je jedna strana
Petrove gore gola. Jesu li to ispravni dojmovi? Osobno to ne znam
jer, ako bih ušao u šumu, vjerojatno se nikada ne bih
vratio.
Tri generacije unazad je jedan Svetić ušao u šumu i već
naraštajima mi Svetići iz nje ne izlazimo i uvijek smo joj vjerni
– niti ona izlazi iz nas. Gospodarimo sukladno Zakonu o šumama.
One su postojane i nikad ne ulazimo radovima u glavnicu nego se
zadržavamo u godišnjem prirastu. Šume Petrove gore su bile lijepe
i takve će ostati. Svi mi šumari smo ljubitelji prirode, kao i
ostali koji se vesele šumi. Mlada šuma mora dobiti zraka, vode i
vlage da bi rasla. Kada staru šumu uklonimo njezinu funkciju
nasljeđuje mlada. Nema bojazni za rast i razvoj šuma u Hrvatskoj.
Ima li prašuma kod nas?
Ima. Jedna je Ćorkova uvala u Lici. Prašuma je svaka ona šuma
koja raste bez utjecaja čovjeka, u potpunosti prirodno. Ne
gospodarimo takvim šumama.
Relativno nedavno je pisano o velikoj sječi privatnih
šuma uslijed energetske krize. Moraju li se i privatnici
pridržavati zakonskih propisa o gospodarenju vlastitim šumama ili
mogu sve odjednom posjeći?
Zakon o šumama vrijedi za sve. Šume šumoposjednika su u izravnoj
nadležnosti Uprave za šumarstvo, a s državnim šumama gospodare
Hrvatske šume.
Koji je omjer državnih i privatnih šuma na našem
području?
Teško je odgovoriti na to pitanje. Uprava šuma Karlovac obuhvaća
teritorijalno tri županije – područja šumarija Karlovac,
Draganić, Ozalj, Duga Resa, Vojnić, Slunj, Rakovica, Cetingrad,
Gvozd, Topusko, Krašić, Pisarovina i Jastrebarsko. Tu su i šume
vojnog poligona.
Je li Kozjača privatna ili državna šuma?
Ona je gospodarska jedinica u sastavu Uprave šuma Karlovac,
odnosno Šumarije Karlovac.
To je šuma u gradu?
Jest. Naslanja se na Karlovac.
Kakve sve mogućnosti Kozjača pruža Karlovcu?
To je gospodarska šuma, ali ima i druge korisne funkcije u
pogledu zaštitne i rekreativne zone. Kozjača je otvorena za sve
izletnike. Provodi se izmjera gospodarske jedinice Kozjača. Kada
se to okonča i kada se odrede smjernice, pozvat ćemo javnost na
davanje sugestija. To će odrediti što ćemo raditi i kako
sljedećih deset godina.
Što znači izmjera?
Provode se uređivački radovi. Šuma se uzduž i poprijeko mjeri,
dakle mjere se promjeri, visine, gleda se kakva je šuma, kakav je
sklop, kakvo je stanje i što šumi treba. Sve se to radi ne bi li
se utvrdile smjernice gospodarenja u sljedećih deset godina.
Šumari nikad ne rade od danas do sutra nego po planu o kojemu se
očituje Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske. Ako ono
taj plan potvrdi, dužni smo ga se držati. Uzet ćemo u obzir sve
kritike i prijedloge javnosti pri izradi tog plana. Kozjača treba
biti ponos Karlovca.
Je li građanstvo osvijestilo da usred grada postoji
šuma?
Kozjača je otvorena svima. Tko god želi, može se u njoj prikladno
rekreirati. Poduprijet ćemo utoliko svaku inicijativu. Tko želi,
može maksimalno uživati u Kozjači.
Smijemo li tamo brati plodove?
Smijete.
Ne treba dozvola?
Treba. Izdaje se za osobne potrebe. Dovoljno je otići na mrežne
stranice Hrvatskih šuma na kojima se nalazi poveznica za
izdavanje dozvole. Može se obratiti u tu svrhu i fizički u Upravi
šuma Karlovac.
Aktualna prijepodneva na sjednicama Gradskog vijeća
Karlovca, čiji ste predsjednik, su, po mom dojmu, nepravedna
prema vijećnicima opozicije. Aktualni sat traje doslovno 60
minuta. U tom roku vijećnici pozicije postavljaju izvršnoj vlasti
naručena pitanja, dok se gradonačelnika Damira Mandića (HDZ) za
izlaganja ne može zaustaviti, a pritom je nerijetko nesuvisao. Je
li moj dojam pogrešan?
Jest. “Aktualci” se provode sukladno poslovniku. Svatko postavlja
pitanja kako ih osmisli. Siguran sam da naručenih pitanja nema.
Svatko ima pravo pitati i tražiti pojašnjenje sukladno minutaži
koju daje poslovnik. Naš je dogovor u Predsjedništvu Gradskog
vijeća Karlovca bio da pitanja naizmjenično postavljaju pozicija
i opozicija. Sve uvažavam i mjerenjem vremena nastojim izaći
ususret svima, sukladno poslovniku i ovlastima.
Koliko gradonačelnik ima pravo govoriti?
Onoliko koliko mu omogućuje poslovnik, onoliko koliko je
omogućeno istupanje vijećnicima uime kluba. Gradonačelnik ima
uvijek pravo odgovoriti na pitanje. To mu nitko ne može osporiti.
Na svako pitanje ima pravo odgovoriti po deset minuta, a on to
koristi.
Na aktualnom satu se ne nastupa uime klubova
vijećnika?
Gradonačelnik ima pravo odgovarati deset minuta. Kada netko
postavi pitanje na aktualnom satu ispred kluba vijećnika, može
postaviti tri pitanja. Kada netko u raspravi koristi mogućnost da
nešto komentira uime kluba vijećnika, koristi tu mogućnost
istovjetno kao i gradonačelnik.
Vijećnik nema pravo nebrojeno puta izaći za govornicu i
polemizirati, a gradonačelnik ima – uvijek je njegova riječ
zadnja, a pritom ima pravo govoriti deset minuta, mnogo više od
pojedinog vijećnika.
Vijećnik ne može izlaziti van, postavljati pitanja i sudjelovati
u raspravi koliko želi, a gradonačelnik, sukladno poslovniku, ima
uvijek pravo izaći na govornicu, odgovoriti na svako pitanje i
sugestiju.
I to po deset minuta?
Tako je.
Čini li Vam se to pravednim? Dakle, aktualni sat traje
doslovno 60 minuta. Oduzmimo od toga vrijeme koje se odnosi na
pitanja za koja tvrdite da nisu naručena, mada mi se čini da
jesu, te vrijeme da se na pitanja odgovori, i to po deset minuta.
Koliko onda ostane “aktualca” za djelovanje opozicije? Jako malo,
morate priznati.
Iznenadili biste se. Unutar tih 60 minuta se na mnogo sjednica
postavi puno pitanja i potpitanja i mnogo toga konstruktivnoga
“iziđe van”. Oni koji ne stignu postaviti pitanje mogu to učiniti
pisanim putem ili na druge načine. Nastojim na “aktualcu”,
sukladno poslovniku, balansirati i biti maksimalno otvoren.
Uvažavam sve i nastojim “štopati prazne hodove” da bi što više
pitanja bilo postavljeno.
Poslovnik je izraz volje većine.
Mora se uvažavati.
Može se mijenjati – nije Sveto pismo.
Nije. Ali moramo ga se pridržavati, kakav god bio.
Gradonačelnik se “razmaše” u nastupima, to traje u
nedogled, uvijek je njegova zadnja… Kao da je u Uredu
gradonačelnika, a ne Gradskom vijeću. Nisu li to različite grane
vlasti? Gospodari li s obje?
Ne. Pozicija i opozicija traže odgovore. Gradonačelnik ima pravo
iznositi sve što se tiče njegove domene. Na kraju krajeva, ima
što i reći s obzirom na to da se puno radi i gradi. Na meni je da
sve to svedem na 60 minuta. Zaista je zanimljivo.
Primate li i dalje građane na razgovor?
Primam.
Imate li fiksni termin?
Do nedavno je bio srijedom, no s obzirom na obaveze to se
promijenilo. Broj mog mobitela je 098/446-008. Stalno sam u
pogonu. Ako se ne stignem s građanima naći u uredu u gradskoj
upravi, nađemo se drugdje. Otvoren sam građanima na sve mile
načine.
Žale li se na poslovnik o radu Gradskog vijeća
Karlovca?
Moram priznati da mi se nitko od građana nije žalio na poslovnik.
Uglavnom pitaju vezano za komunalije, socijalnu politiku i sport.
Kako im možete pomoći?
Sve ih saslušam, uvidim o čemu se radi. Ako nešto ne mogu osobno
riješiti, potražim odgovore tamo gdje ih mogu dobiti. Negdje imam
uspjeha, a negdje nemam. Ako sam uspio nekome pomoći, drago mi
je. Uvijek dam sve od sebe i uvijek nastojim dati povratnu
informaciju.
Naknadu koja Vam pripada kao predsjedniku Gradskog vijeća
Karlovca donirate Zakladi “Nikola Tesla”. Koliko ste donirali
novca ukupno?
Od srpnja 2021. godine do danas sam donirao 33.000 kuna toj
zakladi.
Kakve su njezine aktivnosti?
Upraviteljica Zaklade me redovito izvještava o aktivnostima.
Upravo je proveden natječaj za dodjelu stipendija. Imamo ukupno
četvoro mladih stipendista – dva učenika, jednog studenta i
jednog doktoranda. Veselim se što im možemo pomoći. Pozivam sve
fizičke i pravne osobe da doniraju Zakladu “Nikola Tesla” i tako
pomognu tim mladima za koje sam siguran da će to ulaganje obilato
vratiti Karlovcu u budućnosti. Dobro se osjećam zbog toga. I moja
supruga godinama donira SOS dječje selo u Lekeniku.
Je li i ona šumar?
Nije. Završila je studij zaštite na radu. Po očevoj liniji
Svetići su tri generacije šumari. Djed Josip je bio lugar, kao i
otac Marijan šumarski tehničar, a ja sam diplomirani inženjer
šumarstva. Svetići su, inače, Ličani – spustili smo se s
Velebita.
Pohađali ste Šumarsku i drvodjelsku školu Karlovac, a
potom upisali šumarstvo. Niste imali nedoumica oko toga čime se
profesionalno baviti u životu ili ste možda htjeli studirati
filozofiju, pa Vam nisu dali?
Šumom smo se svi Svetići zarazili – tako su i mene. Kad je
trebalo birati između nogometnih kopački i motorne pile, otac me
nagovarao na potonje. Cijeli život slušam o šumi.
Htjeli ste biti profesionalni nogometaš?
Htio sam uživati u nogometu. Nisam imao visinu za profesionalno
bavljenje tim sportom. Teško je da vratar visine 170 centimetara
može dalje od četvrte lige. Bio sam dugo aktivan golman, ali je
domet bila ta razina natjecanja. Otac je bio nemilosrdan u
tjeranju da se bavim šumarstvom.
Licencirani ste nogometni trener?
Jesam. Trenirao sam Nogometni klub “Mostanje”.
Bavite li se i dalje nogometom?
Ne stignem. Imam dvojicu sinova blizanaca. Oni su karlići NK
“Karlovac”. Jedan izgleda da ide mojim vratarskim stopama, a
drugi je svestran igrač. Dvije minute stariji sin uči udaraljke i
solfeđo u Glazbenoj školi Karlovac.
Čime god se bavili, važno da su šumari?
Vidjet ćemo što će biti. Uočavam da ih zanimaju sadnice.
Vodite li ih u šumu?
Nedavno su bili na jednom dječjem rođendanu baš u Kozjači.
Izrazili su želju da tamo proslave i svoj. Tako da polagano šuma
osvaja i četvrtu generaciju Svetića.