Nikad nisam dao intervju kao civil", kaže našem novinaru Marinu Bakiću predsjednik Kluba vijećnika Hrvatske demokratske zajednice u Županijskoj skupštini Karlovačke županije, umirovljeni vojnik Mario Kutleša
Javnost uglavnom ne poznaje predsjednika Kluba vijećnika Hrvatske demokratske zajednice u Županijskoj skupštini Karlovačke županije i člana Županijskog odbora HDZ-a Marija Kutlešu, unatoč toj važnoj ulozi koju ima u političkom životu naše regije i lokalne zajednice, pa nam je to bio motiv da popričamo s njime u novom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na KAportalu. S Kutlešom je razgovarao naš novinar Marin Bakić.
Jeste li ikada dali intervju?
Ne kao civil.
Kao političar nikada?
Nisam.
Što to govori o javnosti da predsjednika kluba vijećnika najjače stranke u Županijskoj skupštini, predstavnika većine, nikada na takav način nije registrirala, odnosno o Vama? Je li javnost slaba ili ste samozatajni?
Oboje, mada više ovo drugo. Samozatajan sam i djelujem više “iz sjene” te nisam netko tko bi se volio eksponirati previše.
Na prošlotjednoj svečanoj sjednici Županijske skupštine Karlovačke županije, povodom Dana Karlovačke županije i 30. obljetnice njezina osnutka, u Gradskom kazalištu “Zorin dom” niste sjedili s ostalim vijećnicima, nego u zadnjem redu.
Sjedio sam s kolegama vijećnicima iz Županijske skupštine Karlovačke županije, a bili smo razmješteni naprijed i nazad.
Jedan ili dva reda su bili predviđeni za županijske vijećnike, a Vas sam zamijetio u zadnjem redu u jednome trenutku. Teško Vas je ne primijetiti – prilično ste upečatljivi.
Sigurno me nije teško primijetiti. Možda je slučajnost što sam sjedio u zadnjem redu. U svakom slučaju nisam netko tko će sjediti u prvim redovima. Obnašam tu stranačku dužnost, ali se ne smatram dužnosnikom, pa se ne guram na njihova mjesta. Ako je to kritika, probat ću se izbaciti malo naprijed.
Nije kritika – samo razgovaramo. Jeste li bili na Plitvicama za Krvavi Uskrs?
Jesam li učestvovao u toj akciji?
Jeste li bili na obljetnici te akcije ove godine?
Nisam. Ranijih godina jesam.
Učinilo mi se da sam Vas vidio u Hotelu “Jezero” tada.
Ove godine me niste mogli vidjeti tamo. Nemojte se čuditi, nerijetko me zamjenjuju s nekime. U ponedjeljak mi je prišao netko na Rastokama i pozdravio me nazvavši me Ivanom. Imao sam dosta takvih situacija. Valjda ih ima više sličnih meni.
Dosta ih je pustilo bradu i ima sličan imidž.
Nisam 25 godina imao bradu, a nakon umirovljenja sam je odlučio pustiti.
Jeste li sudjelovali u akciji iz 1991. godine u sklopu koje se dogodilo ono što danas zovemo Krvavim Uskrsom?
Nisam. Bio sam angažiran na drugom ratištu.
Zašto ste u HDZ-u? Je li to pogreška i hoćete li napustiti tu stranku?
Rođen sam 1970. godine u Osijeku, a živio sam u obližnjem Josipovcu. S prijateljima sam se uključio u obranu sela, to jest u civilnu zaštitu. Između ostaloga, obranu je organizirao HDZ, pa sam tako postao član. Svoj sam stranački status zamrznuo za službe u Hrvatskoj vojsci. Kolege i suborci su me ponovno aktivirali kao člana HDZ-a nakon što sam otišao u mirovinu. Nisam nikada razmišljao o napuštanju stranke, a o tome ne razmišljam niti danas.
Imenovan je nedavno novi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Jeste li u rodu s njime?
Prezimenjaci smo. Ostao bih na tome, da sad ne ulazimo dublje u povijest obitelji. Izravnih rodbinskih kontakata s nadbiskupom nemam.
Upoznati ste s porijeklom svoje obitelji?
Jesam.
Slobodno pitam?
Od roditelja znam da potječemo iz Širokog Brijega, pa su preci došli u unutrašnjost Dalmacije. Otac i majka su mi iz Trilja. “Vlakom bez voznog reda” su se doselili 1951. godine u Osijek kao kolonisti, a dio rodbine se vratio u Dalmaciju.
U Karlovac ste došli kao vojno lice?
Da, kao djelatnik Hrvatske vojske. U Karlovac sam stigao po zapovijedi. Živio sam neko vrijeme u Zagrebu u kojemu su mi rođena djeca. Veliko mi je zadovoljstvo što sam došao tu jer su Karlovac i Osijek po zelenilu, rijekama, velikim prostranstvima i dobrim ljudima srodni i utoliko je ovdje idealno. Okolnosti su se složile da sam ostao u Karlovcu. Tu je sve blizu. Iznimno mi je drago da tu živim.
Polovica ansambla “Zorin doma” je takorekuć iz Osijeka, a nedavno sam radio i intervju s filozofom iz tog grada Lukom Matićem koji se doselio u karlovački Zeleni neboder i koji je oduševljen Karlovcem, a nije to očekivao.
Mnogi to ne očekuju. S vjenčanim kumom, koji je također iz Josipovca, sam zajedno bio u vojsci. U jednom dijelu vojnog života je i on završio u Karlovcu. Prvog svibnja su on i njegova obitelj bili kod nas u gostima. Oduševljeni su Karlovcem i Karlovačkom županijom zbog toga što nisu samo ravni poput Slavonije, nego ima puno rijeka, šuma, brdskih predjela i tako dalje.
Koliko dugo živite u Karlovcu?
Od 2000. godine.
Živite na Rakovcu blizu sjedišta županijske i gradske organizacije Socijaldemokratske partije Hrvatske?
Da, ulaz do.
Prisluškujete li susjede?
Nisam takav da nekoga prisluškujem. Dapače, pozdravljam se s članovima SDP-a. Ne dijelimo ista politička razmišljanja, ali mi nisu neprijatelji. Nemam nikakvih problema s njima. Oni su također prekrasni ljudi koji rade svoje poslove, imaju svoje ideale i političke ambicije.
Gdje ste ratovali?
Bio sam pripadnik 106. i 160. brigade. Bili smo raspoređeni oko Nemetina, Kopačeva, u istočnoj Slavoniji, kod Nuštra, dakle na crti prema Vukovaru.
U vojnoj ste mirovini?
Jesam, od 2015. godine.
Na posljednjoj raspravi u Županijskoj skupštini oko dodjele javnih priznanja ste rekli da ste dobili poziv vojske. Za što?
Par mjeseci nakon odlaska u mirovinu sam dobio poziv za radni raspored. U uredu za obranu sam raspoređen za zapovjednika satnije pričuvne pukovnije. Zbog zdravstvenih razloga tada nisam, nažalost, mogao otići na vojnu vježbu na Udbinu. Nedavno sam opet dobio poziv za ratni raspored, opet za zapovjednika satnije pješačke bojne. Niži časnici su vojni obveznici do 55 godina života. Uvijek ću se odazvati na takve pozive. Nisam takav da izbjegavam poziv. Što će se dalje događati, ne znam.
Zašto država šalje te pozive?
Vjerujem da iza toga stoje strateške odluke, da je zbog geopolitičke situacije potrebna pričuva. Ona nije vezana izravno za ratna djelovanja nego može biti korisna za katastrofa. I dalje se smatram radno sposobnim i zdravim, pa mogu uvijek pomoći. Pričuva je potrebna svakoj državi, a naša ima mali broj stanovnika i u okruženju smo velikih. Uvijek treba pomoć na terenu, vatrogascima, policiji, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja…
Kada ste nakon umirovljenja aktivirali članstvo u HDZ-u?
Vrlo brzo, nakon par mjeseci.
Jeste li to učinili na nečiji poticaj?
Pozvale su me kolege iz brigade. Odazvao sam se bez razmišljanja. Nastavio sam biti s njima.
Mada ste u drugoj županiji?
Sve je to Republika Hrvatska.
Kako Vam je izgledala ovogodišnja svečana sjednica Županije karlovačke?
Slavljenički, kako bi i trebalo. Nisam veliki kritičar. Reagiram na krucijalne greške. Ako primijetim nešto da ne valja, radim po naučenim lekcijama pa pokušavam sljedeći put greške izbjeći. Bilo je svečarski i kulturno. Ima svakakvih mišljenja. Nekad ih treba uvažiti i korigirati se. Bilo je korektno i lijepo.
Na svečanoj sjednici su podijeljena javna priznanja, a spomenuli smo da ste sudjelovali u raspravi o tome kome priznanja dodijeliti koja je izazvala veliku pažnju u hrvatskoj javnosti zbog odluke da se Nagrada za životno djelo posthumno dodijeli generalu Pavlu Miljavcu, a ne dodijeli i generalu Petru Stipetiću. Kao predsjednik Kluba vijećnika ste argumentirali odluku većine. Uz poštovanje obojici generala pitao bih nije li apsurdno dodjeljivati posthumna priznanja za životna djela.
Između ostaloga smo raspravljali i izvan Županijske skupštine. Jedan dio vijećnika smatra da treba uvesti posebnu kategoriju posthumnih priznanja.
Koliko to daleko može ići? Možemo li posthumno nagradu za životno djelo dodijeliti osnivaču Karlovca Karlu II. Štajerskom?
Vjerojatno može ići toliko daleko koliko se laureata sjeća najstariji živući građanin Karlovačke županije. Sveo bih to u svakom slučaju na modernu povijest, naročito na razdoblje Domovinskog rata. Slažem se da bi bilo u redu Nagradu za životno djelo dodijeliti živućim osobama. Svi koji su dali živote za ovo što živimo zavređuju takvo priznanje.
Nagradu za životno djelo ove godine su dobili Miljavac, kazališna pedagoginja i redateljica Sanja Hrnjak te monsinjor u miru Mile Pecić, a Stipetić je odbijen. Uz svo poštovanje S. Hrnjak i Peciću, pitao bih zašto smatrate da to dvoje više zaslužuje takvo priznanje od Stipetića, a očigledno to smatrate s obzirom da se tako odlučili. Dakle, po čemu su oni zaslužniji građani Karlovačke županije od Stipetića?
Ta “naša” odluka nije “naša” nego Odbora za dodjelu javnih priznanja Karlovačke županije za 2022. koji je raspisao javni poziv za dostavu prijedloga, koji su mu i dostavljeni poštom. Zalažem se za to da se javnim priznanjima obuhvate sve sfere života. Mogli smo imati situaciju da trojici generala dodjeljujemo Nagradu za životno djelo. Ogradio bih se od tvrdnji da se radi podjela. Odbor za dodjelu javnih priznanja Karlovačke županije za 2022. godinu je dobio prijedloge poštom, razmotrio ih, glasao o njima i predložio Županijskoj skupštini kome da se priznanja dodijele, o čemu se i odlučivalo.
Županijska skupština je dobila i prijedlog vijećnika iz redova SDP-a Srećka Curmana da se Nagrada Županije karlovačke za životno djelo dodijeli i Stipetiću. Imao je legitimitet i pravo još nekoga predložiti. Na sjednici Županijske skupštine se i raspravljalo treba li Stipetiću dodijeliti to priznanje. Nije se raspravljalo bezveze – prijedlog je bio “na stolu”.
U svakom slučaju. No, Odbor za javna priznanja je zaprimao prijedloge poštom sukladno javnom pozivu. Član tog odbora je gospodin Curman i on ima pravo do zadnje sjednice tog odbora predložiti još nekoga, pa je predložio i brigadnog generala Stipetića.
Taj prijedlog je bio pred vijećnicima?
Bio je pred Odborom.
Pa i pred Županijskom skupštinom, zar ne? O čemu se raspravljalo?
Naknadno se raspravljalo o tome jer je SDP to zatražio.
Nije bilo nemoguće vijećnicima prihvatiti Curmanov prijedlog.
Pa postoje pravilnici. Ako netko napravi nešto što nije sukladno nekom pravilu, proziva se. Odbor za javna priznanja ima svoj pravilnik koji određuje koliko se dodjeljuje kojih javnih priznanja. Glasanjem članova Odbora utvrđeno je koga se predlaže Županijskoj skupštini za javna priznanja. U taj popis nije ušao general Stipetić. To pitanje se otvorilo na sjednici Županijske skupštine.
Međutim, ona je mogla odlučiti da se Nagrada za životno djelo dodijeli Stipetiću.
Da je to učinjeno, proces odabira nagrađenih bi se produžio jer bi Odbor morao, sukladno pravilniku kojega ima…
Da je Županijska skupština odlučila obojici generala istodobno dodijeliti Nagradu za životno djelo, Odbor bi se trebao opet sastati da da svoje mišljenje?
Sukladno tome da se dodjeljuje do tri Nagrada za životno djelo.
Stipetić je bio treći kandidat za takvo priznanje?
Nije. Bio je šesti – pet ih je predloženo pisanim putem.
Dakle, samo zbog te procedure Stipetiću nije dodijeljena Nagrada za životno djelo?
Nije to “samo”. Da se Nagrada dodijelila na način koji nije određen pravilnicima, bilo tko bi mogao prozivati zbog toga.
Zašto smatrate da je SDP predložio Stipetića za Nagradu Županije karlovačke za životno djelo na takav način?
Ne želim u to ulaziti. Ne želim ulaziti u to tko je zaslužio, a tko nije, naročito ako je riječ o časnicima, dočasnicima i vojnicima. I 542 poginula branitelja s područja Karlovačke županije su zaslužna i mogu biti predmet razmatranja za dodjelu takvog priznanja. Ne želim razgovarati o tome je li jedan branitelj priznanje više zaslužio od drugog.
Hoćete li onda sljedeće godine dodijeliti Nagradu za životno djelo generalu Stipetiću?
S obzirom da mu je ove godine peta godišnjica smrti, rekao sam već da sam za to da mu se sljedeće godine dodijeli to priznanje. Već je počasni građanin Ogulina. U Karlovcu se jedna vojarna zove po njemu.
Je li previše dodjeljivati tri Nagrade za životno djelo?
Domovinski pokret je već bio predložio da se broj Plaketa. Dodjeljuje ih se pet. Argumentirano je da bi se uvećanjem broja priznanja mogao izgubiti njihov smisao i da ćemo s vremenom ostati bez kandidata. Dobili smo ove godine deset prijedloga za maksimalnih pet Plaketa. Valja raspraviti broj dodjela pojedinih priznanja. Ima mnogo zaslužnih s bilo kojeg područja društvenog djelovanja. Pa i Vi ste zaslužni zbog ovoga što radite. Ovakvi razgovori kakve vodite nisu uobičajeni u našoj županiji.
Ne trebaju mi priznanja, hvala lijepo. Novac rado primim.
U srpnju prošle godine ste sudjelovali u nagradnoj igri HDZ-a, koliko se sjećam.
Jesam. Bio je nagradni kviz na fejsbuku uoči obljetnice akcije “Oluja”.
Došli ste u sjedište stranke i preuzeli nagradu, a možda ste očekivali da je neće biti, a bila je i bila je iz srca.
Nadao sam se da ću dobiti arhiv Franje Tuđmana u šest svezaka, a dobio sam samo jedan svezak, drugi po redu. Dobio sam i ogromnu hrvatsku zastavu te igraće karte.
Pozivam Vas da dođete po ostale sveske.
Imam inače sva književna djela doktora Tuđmana. Proučio sam gotovo čitav njegov opus.
To je lijepo.
Tako da znam o čemu govorim, odnosno pišem. Barem si “utvaram” da je tako, kako bi se izrazio nogometni trener Miroslav Blažević.
Nažalost, pokojni Ćiro…
Onda vratim zastavu i karte.
Ma nemojte vraćati zastavu, kako bi to zvučalo? To je Vaš dobitak na nagradom kvizu. Nije problem dati i ostale sveske, drago mi je da netko ima interesa za tako nešto.
U redu. Hvala. Eto, javno smo dogovorili davanje i primanje mita. Što Vas još od županijske problematike posebno zanima?
Život građana prije svega. S obzirom na vojničku prošlost, zanima me sigurnost građana. Zainteresiran sam za probleme migrantskih ruta. Trend ne pruža mirnoću. Mnogo je zabrinutih. Najvažnije je biti samodostatan, da ne ovisimo o bilo kome, da se možemo sami zaštititi, nahraniti i opremiti.
Kako osobno možete pomoći kao županijski vijećnik?
Mogu predlagati. Dobro je što imamo pričuvne snage koje dodaju sigurnosti. Ovo je područje sigurnosno trusno. Bilo koji savjet i bilo koje djelovanje je utoliko dobrodošlo. Kroz našu županiju prolazi mnogo migranata. Valja pružiti sigurnost građanima.
POGLEDAJTE VIDEO…