"Od glavnog trga smo udaljeni dva kilometra, a mi smo mjesni odbor, dok je Turanj od središta grada udaljen šest kilometara, a oni su četvrt. Mostanje ima 1.200 stanovnika i ima status četvrti, a Borlin ima 1.450 stanovnika i kažu nam da ne možemo biti četvrt jer nas nema dovoljno."
“Ne radi se o moći, nego muci, ali, Bože moj, netko tu
odgovornost mora preuzeti”, odgovara novi predsjednik Vijeća
Mjesnog odbora Borlin Tomislav Butala na pitanje u novom
intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na “Kaportalu” je li ga
opila moć otkako je lista koju je predvodio pobijedila premoćno
na ovogodišnjim mjesnim izborima.
Što je mučno?
– Ma nije ništa mučno, šalim se. U sve ovo smo ušli spremni.
Naravno, građani zbog entuzijazma očekuju da smo čudotvorni, ali
nije to tako jednostavno. Unapređivat ćemo Borlin.
Imate li prve kritičare?
– Uvijek će biti kritičara, naravno. Postoje kritičari i oni koji
nas podržavaju. Sviđa mi se što velik broj građana upozorava na
probleme i izriču želje i tako nastoje unaprijediti situaciju. Za
neke smo desni, za neke lijevi, a u biti smo svoji, nezavisni.
Ima li podjele na desnicu i ljevicu na mjesnoj
razini?
– Ima, a to su pokazali i izbori na kojima su se natjecale razne
opcije.
Sve ste ih “pomeli”, pa i Hrvatsku demokratsku
zajednicu.
– I oni su oporba za nas.
Nije jednostavno srušiti HDZ s vlasti na bilo kojoj
razini i bilo gdje?
– Nismo htjeli nikoga rušiti – nismo protiv nikoga i naša
politika je drugačija, a ona podrazumijeva da nismo tu da nekoga
rušimo ili dižemo, nego da promijenimo nešto u našem kvartu i
svatko tko ima zanimljivu ideju koja se može provesti, prihvatit
ćemo ju, bez obzira došao taj prijedlog s lijeve ili s desne
strane politike.
HDZ je bio na Borlinu na vlasti non-stop od
1990.?
– Nešto kratko je na vlasti bila Socijaldemokratska partija
Hrvatske.
Zašto niste kroz HDZ djelovali na Borlinu i u čemu se
sastojalo nezadovoljstvo njome? Je li netko od vas bio član
HDZ-a?
– Bili smo nezadovoljni nečinjenjem – ništa se nije događalo.
Stoga smo se organizirali da nešto pomaknemo s mrtve točke. Nitko
s naše liste nikad nije bio angažiran u politici i nemamo
političkih ambicija na višoj razini. Interes nam je počistiti u
svom dvorištu.
Borlin je nakon mjesnih izbora posjetio gradonačelnik i
predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Damir Mandić.
– Jest, i to baš na moju inicijativu.
Kako je izgledao taj susret?
– Možda smo ga malo iznenadili jer nas se okupilo devet, mada nas
je bilo sedmoro na listi, a u Vijeće Mjesnog odbora Borlin nas je
ušlo petero. Zvali smo gradonačelnika jer se ništa nije događalo
– izbori su bili završili, a ljudi odmah nakon izbora očekuju da
se nešto počne događati. Tražili smo ga da nas uputi već tad kako
riješiti neke probleme. Rekao nam je da su nam sve službe
dostupne i da možemo krenuti s djelovanjem. Tek prije nekih sedam
dana smo imali sastanak u Gradu Karlovcu da nas se uputi u način
djelovanja mjesne samouprave, a već smo nešto odradili i prije
toga, upravo zato što nismo statični, pa zovemo, umjesto da
čekamo da nam se netko javi.
Grad Karlovac je u utorak poslao priopćenje koji se tiče
mjesnih odbora u kojemu se spominju sanacije mosta preko
Trebinje, makadamske ceste u Brođanima i drugo, no ne i Borlin.
Što se događa kod vas?
– Vodimo staru bitku s državnom cestom D6, a u tom pogledu se
ništa ne događa. Kao Vijeće smo reagirali za rješavanje
biciklističke staze jer policija kažnjava bicikliste koji se voze
po nogostupu, a ne bi se smjeli tako voziti po Zakonu. Protiv smo
kažnjavanja jer je cesta prilično opasna. Imam četvero djece i
upozorio sam ih da ne voze bicikle po kolniku jer je njihova
sigurnost najvažnija. Iskoristili smo pravo da predložimo način
odvijanja prometa kroz naš mjesni odbor. To smo sročili u zahtjev
Gradu koji se onda prosljeđuje nadležnom ministarstvu. Napravili
smo još neke sitne akcije, a mimo toga se ne događa ništa –
postavili smo uvjete i zahtjeve i čekamo da nam se jave. Ako nam
se ne jave iz Grada Karlovca, podsjetit ćemo ih. Imamo svoje
načine kako to uraditi.
Kakve?
– Na početku je uvijek lijepa riječ i lijepo se pita. Kasnije se
može i ružnije pitati. Zadnji način ćemo vidjeti.
Koordinator radova na rekonstrukciji ceste D6 je bio
gradonačelnik. Jeste li ga na spomenutom sastanku pitali što se
događa s tom cestom?
– Jesmo, pitali smo ga što se događa s uporabnom dozvolom koju
spominju. Autor sam kratkog popularnog filma koji prikazuje
nedostatke na kratkom dijelu D6. Do danas nisam dobio odgovor jer
ta dionica nije završena. Cesta D6 nije problem samo Borlina,
nego cijelog grada, međutim djeluje kao da samo mi na Borlinu
zavijamo na mjesec.
Hoćemo li navesti neke od bizarnosti s rekonstrukcije te
ceste?
– Cijela ta cesta je bizarnost. Nejasno je zašto je započeta
rekonstrukcija od sredine ceste. Jedna kuća u Ljubljanskoj nije
spojena uopće na kanalizaciju i tražimo od gradske tvrtke Vodovod
i kanalizacija da se to riješi. Ispred moje kuće je šaht s oknom
od stare kanalizacije i pitanje je hoće li se to urušiti. Zadar
ima morske orgulje, a mi niz šahtova – zvoni i jedno i drugo.
Oborinski kanal uz cestu od kafića “Car” nije završen, a umjesto
da sabire vodu, lišće nam baca po cesti. Prometnicu održava
tvrtka iz Slavonskog Broda. Zvao sam nedavno 112 zbog nečega što
se dogodilo, a oni su me uputili na ophodnju te tvrtke. Želim
posebni fakof uputiti čovjeku iz te ophodnje kojemu sam javio da
je u jednom dijelu propao nogostup, nakon čega me pitao zašto ga
zovem zbog te “rupice”. Kaže da je to glupost, a netko može nogu
slomiti na toj “rupici”. Je li što pokošeno? Je li što pokrpano?
U utorak je “izletio” poklopac DTK šahta. Stala je neka dobra
duša i vratila poklopac na mjesto, ali svako malo se to ponavlja.
Tko će odgovarati ako taj šaht ošteti automobil ili ako netko na
drugačiji način nastrada?
S kime se može komunicirati?
– Nemam pojma. Obratili smo se Gradu, no oni se ograđuju.
Je li rekonstrukcija ceste D6 bila prekretnica koja vas
je navela da se angažirate na mjesnoj razini?
– Jednim dijelom jest. Rođen sam i odrastao na Borlinu, pa sam
upućen i stalo mi je da se taj dio grada razvija. Bilo je i
drugih problema. Ne želim ulaziti u to što je uzrok njihovom
nerješavanju, nedostatak volje na mjesnoj ili na gradskoj razini.
Nećemo vaditi kosture iz ormara i problematizirati tko je što
uradio, odnosno tko što nije uradio. Naša je ideja da idemo
naprijed. Snimamo i dalje zatečenu situaciju i idemo gurati našu
ideju, a to je da se Borlin približi gradu. Od glavnog trga smo
udaljeni dva kilometra, a mi smo mjesni odbor, dok je Turanj od
središta grada udaljen šest kilometara, a oni su četvrt. Snimite
kako izgleda Zastinja da vidite kako izgleda četvrt i snimite
kako izgleda Borlin, to jest jedan mjesni odbor. Stavilo nas se u
istu kategoriju sa Skakavcem, a dio smo grada.
Bi li činilo neku razliku kada bi Borlin bio četvrt, a ne
mjesni odbor?
– Naravno da bi.
Simboličku ili materijalnu?
– Više je košnje, primjerice, ako smo četvrt. Možemo s druge
strane zbog toga imati nešto viši iznos komunalne naknade.
Četvrti imaju bolje komunalne usluge i više ulaganja. Kod nas se
ne grade i ne rekonstruiraju vodovod i kanalizacija, a taj se
projekt radi na Hrnetiću. Javna rasvjeta je došla do pivovare, a
dalje je nema. Zašto? Pa zato što je do pivovare Dubovac, a dalje
je Borlin. Kako smo mjesni odbor, valjda nam ne treba rasvjeta.
Na Borlinu nema javne rasvjete?
– Ima, ali bi trebalo doći navečer vidjeti kakva je situacija.
Primjerice, automobili jure po cesti navečer kao po pisti, pa smo
tražili da se rasvijetle raskrižja. Na raskrižju prema
“Kaplastu”, kamo mladi idu na trening, je mrak. Križanje sa
Šporerovom na Dubovcu je osvijetljeno, a križanja na Borlinu
nisu. Zašto bismo bili u zoni sumraka? Kod nas se ne ulaže, ali
se zato ulaže u Zastinju, protiv čega nije nitko s Borlina, ali
ne možeš od sela raditi četvrt, a od četvrti selo, nas ovdje
zapostavljati. Mostanje ima 1.200 stanovnika i ima status
četvrti, a Borlin ima 1.450 stanovnika i kažu nam da ne možemo
biti četvrt jer nas nema dovoljno. Nisam za degradaciju Mostanja
nego tražim iste uvjete i za nas na Borlinu.
Ima li onda cesta D6 uporabnu dozvolu?
– Nema, koliko znamo. Čuli smo da se traži izmjena građevinske
jer s njom nije usklađeno izvedeno stanje, no to se sve skriva
kao zmija noge. No, tražit ćemo da se Vijeće Mjesnog odbora
Borlin informira jer građani Borlina na to imaju pravo. Želim
vidjeti tko će potpisati uporabnu dozvolu. Nećemo samo tako
dopustiti da se potpiše kako je ovakva cesta dobra za uporabu.
Ako ćemo imati moć da to spriječimo, spriječit ćemo.
Cestu je radio Euroasfalt iz Bosne i
Hercegovine.
– Tako je.
Na društvenoj mreži Facebook postoji grupa “Borlinski
lonac”. Je li ime grupe asocijacija na bosanski lonac i na Bosnu
i Hercegovinu?
– Osnivač sam te grupe. Dijelom ime grupe jest asocijacija na
bosanski lonac, a dijelom je to i poruka da smo svi u istom loncu
na Borlinu, bez obzira na međusobne razlike. Po toj prometnici se
kreću i lijevi i desni. Bilo je pokušaja da se primijeni načelo
“zavadi pa vladaj”, ali to im nije prošlo.
Stavlja li se težište imenom grupe na izvođača, umjesto
na ulagača?
– Ugovor s izvođačom potpisuju Hrvatske ceste. Grad Karlovac se
obvezao urediti uređenje okoliša uz prometnicu, no to je
napravljeno samo do pivovare, ne i dalje na Borlinu. Zašto?
Gradska tvrtka Vodovod i kanalizacija se obvezala promijeniti
kanalizaciju, što i radi, a glavni potpisnik ugovora i nositelj
projekta su Hrvatske ceste. Kao skupina građana smo bili prije
godinu i pol na sastancima s predstavnicima Hrvatskih cesta, no
niti smo dobili odgovore na pitanja, niti smo dobili uvid u
projekt. Tražili smo da nas obiđe i ministar Oleg Butković. Došao
je u Karlovac, no nije došao obići kritičnu cestu D6. Nešto se
kuha, a probat ćemo saznati što.
Nije li rekonstrukcija ceste D6 velik fijasko?
– Jest. Predstavnik Hrvatskih cesta je tu bio na razgovoru više
puta, bili su angažirani novinari, a nikad nismo dobili nikakve
odgovore.
Zašto su angažirali izvođača iz druge države, čak ne niti
iz Europske unije?
– Treba pitati Hrvatske ceste. Oni kažu da se Euroasfalt javio na
natječaj i da su bili najpovoljniji ponuđač. Ipak, oni su počeli
raditi, a onda je došla druga tvrtka, pa treća, pa četvrta…
Više ne znaš tko tu cestu radi, a onda u jednom trenutku imaš
angažiran tek jedan bager i kamion na projektu vrijednosti od oko
40 milijuna kuna… Malo je sve to blesavo.
Cijeli taj projekt je poprilična bizarnost?
– Jest. Tu smo imali slavlje na dan kad je cesta trebala biti
otvorena. Mještani su se sprdali, a zašto i ne bi? Čeka nas
projekt uređenja Žumberačke. Na ponovljenom natječaju su se
javila dva ponuđača. Ponuđena je cijena veća od procijenjene
vrijednosti radova. Još nije odabran ponuđač. Čekamo da upoznamo
Borlinčane s tim projektom i da vidimo tko će biti odabran od
izvođača. Zahtijevam da znamo hodogram radova i druge informacije
te uvid u projekt. U našoj grupi imamo i građevinara koji može
takve projekte tumačiti. Ne želimo novi fijasko kao što je bio
onaj s D6.
Je li netko obeštećen za oštećenja zbog radova?
– Ne znam. Susjed je sam popravio ogradu koju su mu bili rušili.
Trebali su sva oštećenja sanirati, vratiti sve oštećeno u
prvobitno stanje. Nitko nije uredio oštećenja ispred moje kuće.
Je li cesta u Stjepana Seljana sanirana?
– Nije. Ugovorno se izvođač obvezao da će rekonstruirati sve
okolne ceste koje su koristili. Od toga ništa.
Bilo je riječi o Urbanističkom planu uređenja
Borlin-Kupa. Je li i dalje aktualan?
– Jest. I dalje se ne zna ništa o tome. Želimo poticati razvoj
tog dijela Borlina, da se donese novi UPU. Neka se barem taj
prostor očisti jer sad tamo imamo čagljeve i divlje svinje.
I na Gazi se žale na čagljeve. Koliko je divljači u
Karlovcu?
– Poprilično. Kad je rađena autocesta, prekinuta je prirodna ruta
koju je divljač koristila za dolazak na Kupu, a vojarna je
zarasla, sve je zapušteno i to je pogodno divljači da se skriva
od okolnih kuća.
Izborili ste se protiv pasa i mačaka, ne i protiv
čagljeva i divljih svinja?
– Nastojimo se izboriti.
Zašto ste se usprotivili azilu za domaće životinje?
Gradonačelnik je rekao da bi to bilo više od azila.
– Planirana je bila izgradnja vrtića, doma umirovljenika i drugih
objekata uz Kupu, no samo se više pričalo o centru za životinje u
kojemu bi bio azil za pse, za divljač na oporavku, hotel za pse,
groblje kućnih ljubimaca, veterinarska poliklinika i tako dalje.
Vijećnik u VMO Borlin izabran s naše liste Dubravko Cavrić je 40
godina radio u Sloveniji kao veterinar i baš je bio inspektor
azila za životinje i on je sagledao taj projekt, ocijenio ga
odličnim, ali je lokaciju ocijenio pogrešnom. Zakon određuje
koliko takvi sadržaji moraju biti udaljeni od naselja. Pobunili
smo se protiv toga s obzirom da bi se lavež čuo do centra grada
jer, kao što znamo, kad jedan pas zalaje, zalaju i ostali. Zar je
entuzijastima daleko otići do azila van grada? Ne bi trebao biti
problem entuzijastu sjesti na autobus i zaputiti se 15 kilometara
od grada.
Ima li autobusnih linija na Borlinu?
– Dođe autobus svake prijestupne godine.
Kakva je kvaliteta veze?
– Kad sam bio klinac, moglo se do grada iz Borlina autobusom
svakih petnaest minuta. Za školske godine je više autobusa, no
odmah po njezinom kraju puno manje. Predlagao sam unapređenja
javnog prijevoza, no to je na Gradu Karlovcu.
Razgovarao: Marin Bakić