"Sve je manje djece, školaraca, a kad ima tako malo djece, radi očuvanja broja učenika u osnovnim i srednjim školama, snižavaju se kriteriji", kaže dekan Veleučilišta u Karlovcu.
“Na jednom okruglom stolu sam bio jedini od pet panelista koji je
dao visoku ocjenu našem osnovnoškolskom i srednjoškolskom
obrazovanju. Ostali su dali loše ocjene, a ja ocjenu od 7 do 8 u
rasponu od 1 do 10. Imamo dobro ustrojen obrazovni sustav. Naši
đaci na raznim natjecanjima u inozemstvu postižu jako dobre
rezultate. Podbacujemo malo na PISA testovima, ali smo u
prosjeku. Čini mi se da obrazovni sustav ima zasluga za lijepe
rezultate na natjecanjima na području STEM-a (STEM – science,
technology, engineering, mathematics ili, u prijevodu, znanost,
tehnologija, – inženjerstvo i matematika). Najveći problem
cijelog obrazovnog sustava je demografski. Sve je manje djece,
školaraca, pa se to prelijeva od osnovnoškolskog obrazovanja do
sustava visokog obrazovanja. Kad ima tako malo djece, radi
očuvanja broja učenika u osnovnim i srednjim školama, snižavaju
se kriteriji. Stoga iz godine u godinu u visoko obrazovanje
stupaju studenti sa sve gorim predznanjem, pogotovo općeg tipa, a
nama je najvažnije predznanje upravo na području STEM-a jer su
većinom naši studiji s područja tehničkih znanosti i očekujemo
prikladna znanja iz matematike, fizike i kemije. Lani smo
napravili mali inicijalni test da vidimo s kakvim znanjima
studenti dolaze. Na maturi se propituje uglavnom matematika.
Uočavam da poznavanje niže razine matematike nije sasvim
prikladno za savladavanje studija”, kaže dekan Veleučilišta u
Karlovcu Ivan Štedul na početku još jednog intervjua iz ciklusa
“ZOOM POLITIKON” na “Kaportalu”.
Predajete matematiku?
– Predajem.
Jeste li iznenađeni razinom poznavanja matematike kod
studenata?
– Počeo sam raditi 1. prosinca 2006. godine kao vanjski suradnik.
Tada sam se na Odjelu lovstva i zaštite prirode susreo sa
studentima koji su izvrsni za ono za što se školuju, ali s
matematikom nisu baš “na ti”. Tad sam bio prvi puta iznenađen, no
morate se priviknuti. Pogledao sam koja su to matematička znanja
za stručni studij koji su upisali potrebna i na tome sam
inzistirao, a studenti vrlo brzo to savladaju. Danas me više
ništa ne iznenađuje. Treba se potruditi oko studenata, malo ih
animirati i “ići” konkretno u njihovu struku, da osjete da imaju
koristi od toga. Često se postavlja pitanje što će nam neka
znanja u životu. Ako im se to predoči, manji je otpor spram
matematike.
Ako ništa, treniramo mozak baveći se
matematikom?
– Svakako.
Netko je argumentirao da su izvrsni đaci međusobno slični
bilo gdje na svijetu, ali da je problem u prosjeku, da naš
prosječan đak i student zaostaje sa znanjima i da bi trebalo
podignuti prosječnu razinu znanja kod nas.
– Slažem se. Dovoljno smo dobri u prosjeku jer se i naši
srednjoškolci, naročito u strukovnom obrazovanju, traže u
inozemstvu. U Karlovcu izvodimo preddiplomski izvanredni stručni
studij sestrinstva u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci. Studenti
to velikim dijelom upisuju s namjerom da potraže poslove u
inozemstvu po završetku studija. Nijemci su prepoznali njihovu
kvalitetu. I u prosjeku, dakle, imamo vrlo dobre, pa čak i
izvanredne i srednjoškolce i studente.
Ove školske godine je započela provedba pilot-programa
cjelodnevne nastave. Biste li kao profesor u visokom obrazovanju
i kao roditelj mogli procijeniti je li to dobra ideja?
– Točno je da mogu govoriti kao roditelj i kao netko tko radi u
obrazovnom sustavu. Ideja cjelodnevnog boravka u školi nije naša,
tako je i u Sjedinjenim Državama i u Zapadnoj Europi, a pripadamo
tom civilizacijskom krugu. Stoga će se to sigurno u jednome
trenutku u Hrvatskoj prenijeti na sve škole. Ne vidim da u
zapadnoeuropskom sustavu postoje poteškoće zato što su im djeca u
školi od 9 do 17 sati. To otvara mnoge druge prilike. Za tog
boravka u školi imaju mogućnost i baviti se sportom te drugim
vanškolskim aktivnostima koje će biti uključene u obrazovni
sustav i tako će se zaokružiti njihov odgoj i obrazovanje, što i
jest smisao osnovne škole. Neki su roditelji i sada plaćali
cjelodnevni ostanak u školi. U budućnosti će sve više roditelja
tražiti da im djeca budu zbrinuta u školama dok se oni ne vrate
sa svojih radnih mjesta.
Kakvo je stanje s upisima na studije Veleučilišta u
Karlovcu?
– Imamo završene upise na ljetnom roku. Maturanti su baš položili
drugi krug mature i očekujemo ih na jesenskom upisnom roku
sljedećeg tjedna. Na kraju mjeseca imamo upise u diplomske
studije – to su objedinjeni upisi ljetnog i jesenskog roka. Ove
godine je popunjenost nakon ljetnog upisnog roka malo bolja od
prethodne. Uvijek se prije ljetnog roka veselimo kad vidimo
koliko nas je maturanta odredilo kao prvi izbor posredstvom
sustava “Postani student”, a onda “hladni tuš” slijedi nakon što
ne polože državnu maturu i velik dio ih ne zadovolji uvjete
upisa. Ove godine je u odnosu na lanjsku naše preddiplomske
studije upisalo dva studenta više. To je zanemariva brojka koja
ipak veseli. Nezgodno je što je potražnja za studijima potpuno
drugačija no lani, pa su neki studiji koji su godinama u padu po
broju studenata “isplivali” kao vrlo traženi. Primjer za to je
studij Ugostiteljstvo, a u biti ekonomija i nadamo se da će se
uskoro zvati “Poduzetništvo u turizmu”. Na razini Hrvatske je
porasla potražnja za studijima ekonomije ove godine. Studij
Mehatronika bilježi porast od čak 35 posto potražnje u odnosu na
2022., ali je istovremeno pao interes za studij Strojarstvo.
Potražnja za ostalim studijima je ostala na razini prošle godine.
Čekamo završetak jesenskog upisnog roka da bismo imali potpune
podatke.
Devet je studija na Veleučilištu u Karlovcu?
– Jest.
To su studiji mehatronike, strojarstva, prehrambene
tehnologije, ugostiteljstva, sigurnosti i zaštite, lovstva i
zaštite prirode, poslovnog upravljanja, sestrinstva te
tekstilstva?
– Izvrsno ste ih nabrojali.
Kako tumačite oscilacije u potražnji studija?
– Stalno pratimo što se događa na razini Hrvatske i gledamo kako
stoji naša konkurencija. Pretpostavljamo da je “navala” na
Mehatroniku i zato što smo unazad tri godine provodili projekt
financiran iz Europske unije “Istraživanje i razvoj
specijaliziranih multirotornih bespilotnih letjelica” koji je tom
studiju donio mnogo toga korisnog – dobili smo čak dva nova
laboratorija u kojima se izrađuju dronovi, odnosno u kojemu se
testiraju. Maturanti vole mehatroniku. Čini mi se da je to čak i
zanimanje za kojim će u budućnosti biti velika potreba na tržištu
rada. Ne bih volio maturantima biti u koži danas u doba umjetne
inteligencije, pa se u medijima priča da će zamijeniti radnike na
mnogim područjima. Iz tog se razloga studenti vjerojatno odlučuju
u većoj mjeri za studije općeg smjera kao što je ekonomski s
kojime na tržištu rada možete pronaći posao u raznim tvrtkama i
imate širi spektar primjene. Katkad nas neugodno iznenađuje kad
vidimo da na tržištu rada za nekim zanimanjima ima interesa, a
izostane upis na te studije. Primjer je naš studij Prehrambena
tehnologija s usmjerenjem na pivarstvo i preradu mlijeka. Znamo
da za takvim stručnjacima postoji potreba na tržištu. Heineken
Hrvatska, primjerice, drugu godinu zaredom stipendira studente na
tom području, a studenti to ne prepoznaju. Uvjeren sam da će
umjetna inteligencija jako teško zamijeniti pravog majstora
pivara, a ne može niti kušati tu pivu.
Ne upisuje se valjda samo ono što se može unovčiti, nego
ono što studenta zanima – rukovodi se osobnim
preferencijama?
– Vrlo često su najvažnije osobne preferencije. Upisao bih uvijek
ono što me najviše zanima. Znamo da neki put roditelji znaju
nagovarati maturante na neke studije.
Proizvodnja piva je ipak popularna?
– Jest, pogotovo takozvane kraft pive. Imamo malu pivovaru i malu
mljekaru i siranu. Katkad se i država uplete odobrenjima studija.
Do 2018. godine nam je na studij Prehrambene tehnologije sa
sjevera Hrvatske, gdje posluju tvrtke kao što su Podravka ili
Vindija, dolazilo godišnje dvadesetak studenata, a onda je
Sveučilište Sjever dobilo odobrenje studija s područja
prehrambene tehnologije, mada nisu niti približno opremljeni kao
što smo to mi, pa pretpostavljam da niti kvaliteta tog studija ne
može biti na našoj razini, a stručni je studij i njegova je svrha
odgojiti studenta radi uključenja u proizvodni proces odmah po
završetku školovanja, što naši studenti mogu i to su prepoznale
tvrtke u našem bližem i daljem okruženju.
Imate li podatke o zapošljavanju vaših studenata nakon
završetka studija?
– Kako je demografija napravila da više nema učenika i studenata,
tako je napravila i da na zavodu za zapošljavanje nedostaje svih
profila radnika. Jednom godišnje o tome tražimo podatke Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje i u pravilu zanemariv je broj
prijavljenih naših studenata. Ne znam jesu li to pravi
pokazatelji. Znamo da se naši studenti po završetku studija
uvelike zapošljavaju u inozemstvu, posebice studenti strojarstva,
a u zadnje vrijeme i oni koji su završili studij sigurnosti i
zaštite. Naši studenti zaštite na radu su se zapošljavali u
Njemačkoj, mada uvelike i zato što se zapošljava velik broj
radnika s ovog područja i važno je poznavanje materinjeg jezika.
Sigurno će se kao zaposlenici iskazati. Gledao sam istraživanje
po kojemu u Njemačkoj nedostaje desetak tisuća onih koji se bave
sigurnošću i zaštitom na radu. Pretpostavljam stoga da će taj
studij i dalje biti popularan.
Koliko je studenata Veleučilišta u Karlovcu?
– Trenutačno na Veleučilištu u Karlovcu studira između 1.300 i
1.400 studenata. Točan ćemo broj znati 10. listopada kada završe
svi upisi, a i svakog dana imamo obrane završnih radova. Ovu
akademsku godinu smo započeli s 1.450 studenata, a vjerojatno ih
je u međuvremenu stotinjak diplomiralo. Najviše upisanih
studenata kod nas je bilo 2016. godine. Tada je počeo pad broja
studenata u cijelom hrvatskom obrazovnom sustavu. Najviše
maturanata je prijavilo maturu te 2016. godine i tada je
Veleučilište u Karlovcu imalo nešto više od dvije i pol tisuće
studenata. Dakle, u sedam godina smo ostali bez nešto više od
tisuću studenata. Među tih dvije i pol tisuće studenata je bilo
neaktivnih dugotrajnih studenata, pa smo popis pročistili.
Zaoštrili smo i uvjete – ne možete sto godina studirati, a onda
završiti studij.
Ne može se niti biološki sto godina studirati.
– To je zasigurno.
Jesu li studenti integrirani u gradski život?
– Između 60 do 70 posto studenata dolazi iz drugih županija,
dakle nisu iz Karlovačke. Kad ih pitam što im nedostaje u
Karlovcu, često odgovore da im nedostaje noćni život. Nisam
relevantan za noćni život, no čini mi se da ima dosta događanja,
posebice ljeti. Provodimo razne projekte, najčešće ih s
turističkim zajednicama Karlovca i Karlovačke županije. Naši
studenti često ispituju mnijenje publike koja posjećuje
manifestacije. Možda sudjelovanje studenata nije dovoljno jako u
općim događajima, no veseli da su mnogi koji su tu došli
studirati ostali ovdje raditi i živjeti. Jedna asistentica se
zaposlila na Veleučilištu u Karlovcu i ovdje će izgraditi cijeli
život. Ne znam točno koliko, ali imam osjećaj da je mnogo
studenata koji su došli iz drugih sredina ostalo u Karlovcu.
Tamara Ljikar je studirala prehrambenu tehnologiju. Ona je iz
Vukovara. Tri godine zaredom je bila juniorska prvakinja Hrvatske
u šahu. Aktivno je uključena u naš šahovski klub, a ove je godine
za Dan grada pred Papa’s barom održala simultanku koja je bila
prilično dobro prihvaćena. Trenutačno je na diplomskom studiju
prehrambene tehnologije u Osijeku. Ostala je živjeti tu i
uključena je u razne aktivnosti.
Postoji studentski dom. Kada bi se trebala otvoriti menza
u Bosanskom magazinu?
– Uvijek sam skeptičan – dok ne vidim da je napravljena, ne želim
ureknuti. To ne bi bio samo restoran studentske prehrane nego i
interpretacijski prostor s mogućnošću odvijanja kulturnih
programa. Teško je za to pronaći financijska sredstva jer
Europska unija u pravilu ne financira restorane. Prošlog tjedna
smo potpisali sporazum o suradnji s Gradom Karlovcem s kojim dugi
niz godina surađujemo – s ovim načelnim sporazumom smo smanjili
administraciju u toj suradnji. Projekt za izgradnju restorana
studentske prehrane je umalo završen i Grad je dozvolio da ga
financiramo posredstvom Integriranih teritorijalnih ulaganja.
Zgrada je već tu, a na proljeće smo je konstrukcijski obnavljali
novcem iz Fonda solidarnosti Europske unije jer je bila malo
oštećena uslijed potresa. Procijenjena vrijednost ulaganja koje
obuhvaća obnovu Bosanskog magazina i njegovu prenamjenu u
restoran je nešto manja od šest milijuna eura. Ostvarenjem tog
ulaganja bi se značajno podigao studentski standard, a samim
restoranom bi upravljao Studentski centar Karlovac. Nadam se da
ćemo proširiti i kapacitet Studentskog doma Karlovac s obzirom na
sve studente koji dolaze s iz drugih sredina, a to bi trebalo
biti u nekadašnjoj vojnoj bolnici u Kineskoj četvrti. To se može
financirati iz fondova Europske unije i čekamo raspisivanje
poziva krajem rujna ili u listopadu.
U Oružani je predviđen Regionalni centar kompetentnosti
(RCK) u kojemu bi i Veleučilište u Karlovcu imalo svoj
prostor?
– Tako je. RCK je nešto izvrsno za Karlovac. Namijenjen je prije
svega srednjoškolskom obrazovanju i Tehnička škola Karlovac je
nositelj projekta. “Prirodan” nastavak obrazovanja učenika te
škole je na Veleučilištu u Karlovcu pa smo rado prihvatili poziv
da sudjelujemo u projektu. Tamo ćemo dobiti četvrtinu te zgrade.
Morat ćemo pronaći novac da te prostore samostalno uredimo. Imali
bismo tamo jednu lijepu konferencijsku dvoranu i laboratorije za
koje već imamo dio opreme, pa bi đaci mogli pratiti što radimo na
Veleučilištu u Karlovcu. Taj RCK i ono što radimo na Veleučilištu
u Karlovcu i Karlovačkoj županiji daju prostor za privlačenje
novih inovativnih gospodarstvenika sa STEM područja. Kada gledaju
gdje uložiti, razmatraju ima li na tom području dovoljno stručnog
kadra. Tehnička škola Karlovac i Veleučilište u Karlovcu na
području strojarstva i mehatronike proizvode jako dobre kadrove.
Otvoreno su nam rekli iz Grada Karlovca da to i koriste kao
argument u razgovorima s potencijalnim ulagačima.
Kakve rezultate postižu profesori Veleučilišta u
Karlovcu?
– Na veleučilištima su samo nastavna zvanja, nema znanstvenih,
mada se neki predavač na nekom fakultetu može izabrati i u
znanstveno zvanje. Nastavna zvanja su predavač, viši predavač,
profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom
zvanju. Naravno, akademskim radom se skupljaju bodovi, pa se može
napredovati u više zvanje svakih pet godina ili ostati na
najvišem mogućem. Jako smo ponosni na naše nastavnike. Uvelike
produciraju znanstvene radove, i to čak jako dobre, što se navodi
u izvještaju o radu Veleučilišta u Karlovcu. Najviše nas veseli
aktivno sudjelovanje nastavnika u raznim projektima. Neke od njih
ne financira Europska unija, nego ih katkad samostalno
financiramo. Lani su bila, primjerice, dva takva projekta koja su
uključivala i studentski angažman. Uoči Dana žena smo napravili
jednodnevnu konferenciju “Uloga i značaj žena u razvoju ruralnog
turizma”, što je bilo jako dobro i medijski popraćeno. U ožujku
2022. smo napravili prvu konferenciju namijenjenu malim
pivovarama “S pivarima za pivare”. Nismo za prvu godinu
naplaćivali kotizaciju. Htjeli smo vidjeti koliko je
zainteresiranih. Većina hrvatskih malih pivara se odazvala, a i
neki slovenski jer su teme i predavači bili njima jako
zanimljivi. Više-manje svi projekti su namijenjeni unapređenju
nastavnog procesa ne bi li se studenti što bolje osposobili za
tržište rada, ali i jačaju kapacitete naših istraživača.
Trenutačno prijavljujemo projekte na poziv Ministarstva znanosti
i obrazovanja Republike Hrvatske “Ciljana znanstvena
istraživanja” – skupa s industrijom nastojimo riješiti probleme.
Jedan projekt prijavljujemo s tvrtkom Drvoproizvod iz
Jastrebarskog, s kojom smo već proveli jedan projekt, a drugi s
karlovačkom tvrtkom Matičnjak sativa. Dio zasluga za te projekte
ima i tvrtka Ren consulting u kojoj radi Renata Ivka. Kroz sve te
projekte i nastavu se izražava jako dobar nastavni kadar
Veleučilišta u Karlovcu – neću reći izvrstan jer uvijek ostavljam
mogućnost poboljšanja. Nastavnike možemo ocjenjivati i po
povratnim reakcijama studenata. Velika većina nastavnika ima
dobre ocjene studenata, a, ako se pojavi koja loša, to se
raspravi s nastavnikom i obično popravi.
Ima li Veleučilište u Karlovcu ambiciju da postane
sveučilište?
– Već imamo uvjete za to. Radit ćemo na tome. Ministarstvo
znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske nam sugerira da je
previše sveučilišta u Hrvatskoj, što javnih, a što privatnih.
Mađarska, primjerice, ima četiri. Možda nije loše biti najbolji u
onome što možemo kao veleučilište pružiti, a to su stručni
studiji. Prepoznatljivost stručnih studija u Europskoj uniji je
sve veća. Ideja stručnih studija je došla iz Njemačke čija je
industrija tražila osposobljene stručnjake koji se mogu uključiti
odmah u proizvodnju. Danas je to sve više prepoznato u Hrvatskoj.
Sva sveučilišta kod nas otvaraju sve više stručnih studija, a mi
ne možemo otvarati sveučilišne.
Objavljena je nedavno monografija o 25 godina
Veleučilišta u Karlovcu. Gdje se može nabaviti?
– Može se kupiti u našoj referadi. Daje dobru perspektivu na
četvrt stoljeća našeg veleučilišta. Za to su zaslužni bivši
dekani – rektor Mirko Butković, profesor Antun Alegro, profesor
Branko Wasserbauer i dekanica Nina Popović, čiji sam prodekan
bio. Ubirem plodove tog dugogodišnjeg rada i borim se s nekim
drugim izazovima kao što je nedostatak maturanata.
Razgovarao: Marin Bakić