"Ravnateljicu Ekonomsko-turističke škole Karlovac su pozvali u stranačko sjedište u Šimunićevoj da joj daju instrukcije kako zapošljavati nastavni kadar. Je li to normalno? Tko je tu lud?"
“Ne bi trebalo vojskom odvraćati migrante od ulaska u Hrvatsku.
Migracije su sada postale problem Karlovačkoj županiji, no to je
problem čitavog svijeta. Po procjenama Ujedinjenih naroda je više
od sto milijuna raseljenih, najviše unutar svojih zemalja, a
skoro 40 milijuna ih je izbjeglo iz svojih država. To je ogroman
broj ljudi u pokretu. Inače, ne volim ih zvati migrantima. Po
definiciji, oni to jesu, kao što sam i ja jer migriram na posao u
Zagreb i nazad doma. Dojma sam da je migrant termin koji se
koristi za one koje ne smatramo pripadnicima ljudskog roda”, kaže
u novom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” karlovačka gradska
vijećnica stranke Možemo! Ana Matan.
Nisam shvatio.
– Tako se ta riječ koristi.
Nisu jeleni lopatari.
– Znam, ali je to izraz za one koji su potpuno drugačiji od nas.
Migrante se dehumanizira?
– Ta riječ postaje dehumanizirajuća. Zato mi nije draga.
Koji bismo alternativni izraz koristili?
– Razmišljala sam da koristimo riječ ljudi u pokretu.
To su tri riječi.
– Bitno je da se radi o ljudima i da toga moramo biti svjesni kad
govorimo o migrantima. Zato sam odlučila koristiti riječ ljudi u
pokretu, da bude jasno da se radi o ljudima.
I dalje su to tri riječi.
– Da, tri riječi – ljudi u pokretu.
Biste li kao članica stranke Možemo! priznali da je Vlada
Republike Hrvatske odigrala pozitivnu ulogu u suzbijanju
histerije glede migrantske krize?
– Ne bih, ne zato što bih smatrala da Vlada doprinosi
dehumanizirajućem diskursu, jer ona to ne radi, barem ne izravno,
ali je neizravno dovela do situacije u kojoj se nalazimo.
Nedopustivo je da država ne komunicira namjeru izgradnje
prihvatilišta ili centra i da je jedina komunikacija s javnošću
posjet ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića koji je
trajao pola dana i kada ništa nije rekao, osim da je sve u redu i
da ništa ne brinu. Nije informirao niti pozvao građane da
sudjeluju u raspravi i odlučivanju.
Bi li lokalna zajednica ili lokalne zajednice objeručke
prihvatile ideju izgradnje kampa za migrante, da ih se pravodobno
informiralo?
– Ne mogu to znati jer se takav sastanak nije održao, a jedan ne
bi bio dovoljan.
Trebalo bi raspravljati unedogled?
– Trebalo je puno unaprijed izraziti namjere i planove,
raspraviti to s lokalnom zajednicom, poslušati njihove
argumente… Čelnici tih lokalnih zajednica su iz treće ruke
saznavali što se zbiva u njihovim općinama. Trebao bi se složiti,
a i ostali koji nisu naročiti pobornici deliberacija, da jedna
takva ideja zahtijeva raspravu.
Argument Ministarstva unutarnjih poslova je bio da su
krčili nekadašnji vojni poligon na Skradskoj gori samo da vide
kakva je to uopće lokacija, s čime tamo mogu
raspolagati.
– Pročitala sam u medijima da su upućeni zahtjevi za dovođenje
struje, vodovoda i vodoopskrbe, tražilo se da se Općina Barilović
izjasni o svojim potrebama za tim prostorom i drugo, pa mi
njihovo obrazloženje koje spominješ ne djeluje uvjerljivo.
Je li važnije efikasno upravljati izbjegličkom krizom ili
poštivati načela participativne demokracije?
– Ali i sada se ne radi efikasno. Vjerujem da se načela
efikasnosti i participativnosti uvelike preklapaju, mada ne,
naravno, uvijek. Sigurna sam da bi se ta načela preklopila
kada bi se normalno komuniciralo sa stanovništvom. Ne vidim da
pristup Vlade doprinosi efikasnom adresiranju problema i
nošenju s njime.
Kako biste ocijenili postupanje Vlade nakon što je
obznanjeno da bi se tamo možda gradio centar?
– Nakon toga je bio jedan sastanak ministra Božinovića s lokalnim
akterima.
Bio je i u Slunju.
– Dobro, eto, dva sastanka. Voljela bih da je otišao u Barilović
i Krnjak na sastanke na kojima bi se oformila konzultativna
tijela na kojima bi se raspravljalo. Valja se redovito sastajati
i razmatrati situaciju. U suprotnome se šire glasine koje onda
MUP demantira, javnost je zbunjena i to nije dobro.
Je li moguće zaustaviti masu migranata?
– Nije na human način. Vidimo da je Sredozemlje postalo masovna
grobnica. Barem jednom mjesečno se plovilo prevrne i mnogi
poginu, a to nikoga ne odvrati od puta. Ne vidim načina da ta se
masa u pokretu zaustavi. Ne smatram dobrim što ne postoji
regularni put koji mogu koristiti oni iz ugroženih zemalja
putujući za Europu.
Je li Možemo! protiv izgradnje centra na Skradskoj
gori?
– Protiv sam centra na takvoj lokaciji koja je udaljena od svega,
premda se u Australiji, Velikoj Britaniji i drugdje takvi centri
rade baš na udaljenim mjestima. Ne znam što će biti na Skradskoj
gori, ali, ako se radi o prihvatilištu za izbjeglice u kojemu će
one dugotrajno boraviti čekajući rješenja o međunarodnoj zaštiti,
protiv toga sam jer ne vidim što dobro može proizaći iz toga da
na jednome mjestu zatvoriš velik broj ljudi koji ništa ne rade.
Kuda će i kamo iz tog Dobrog dola? Ako za zadovoljenje osnovnih
potreba napuste kamp, opet ćemo slušati iste priče o tome da
hodaju cestom, šumom, voze se u autobusu, hoće se ukrcati na
vlak… Kako bi trebali doći s točke A na točku B, ako se snima i
kao nešto skandalozno objavljuje na društvenim mrežama to da
hodaju, ako ne smiju ući u vlak ili autobus jer se to također
smatra skandaloznim, ako se policiju sprda jer ih prevaža, pa se
govori da ih policija taksira? Voljela bih od onih koji sve to
smatraju skandaloznim čuti prijedlog kako da ti ljudi dođu s
točke A na točku B.
Gdje biste taj centar smjestili?
– Bliže naseljenom mjestu.
Biste li se protivili tome da takav centar bude na
prostoru nekadašnje vojarne na Luščiću u Karlovcu?
– Taj prostor je određen urbanističkim planom uređenja i zato bih
bila protiv takvog rješenja. Tamo su predviđeni vrtić i škola i
nisam za to da se postojeći prostorni planovi za društvenu
infrastrukturu stavljaju van snage.
Biste li se protivili da to bude bilo gdje u
Karlovcu?
– Ne bih. Hotel “Porin” je u Zagrebu i tamo je prihvatilište, kao
što je jedno i u Kutini, i tako već godinama. Nikad nismo čuli
skandale s tih mjesta povezane s migrantima, možda za poneki
incident. Bolje je da ti ljudi u pokretu prolaze programe
pripreme za integraciju, ako su predali zahtjev za međunarodnom
zaštitom. Sad se važno tvrdi da su to mladi muškarci u najboljim
godinama. Kad je već tako, što se imamo čuditi incidentima, ako
“mlade muškarce u najboljim godinama” izoliraš na nepristupačnoj
lokaciji i ne ponudiš im sadržaje? Bilo bi čudno da u takvim
okolnostima ne izbijaju incidenti. Takvi centri moraju biti na
mjestima s kojih se lako početi integrirati u društvo i ponuditi
im aktivnosti koje će im biti korisne, a koje neće biti štetne za
okolinu.
Kako biste ocijenili stavove regionalne i lokalne
politike po ovoj temi?
– Načelnik Krnjaka je izjavio da se jedva vraća stanovništvo, a
sada im se stvara neprijateljsko susjedstvo i da to neće
doprinijeti daljnjem doseljavanju i opstanku. Razumijem takvu
poziciju kao i uopće zabrinutost građana. Ne vidim da će
odbacivanje bilo kakvog rješenja i “guranje pod tepih” pomoći.
Hajdemo vidjeti kako se možemo prema migrantskoj krizi normalno
odnositi. Samostalna demokratska srpska stranka, kojoj pripada
načelnik Krnjaka, bi trebala zahtijevati više od Hrvatske
demokratske zajednice kao svog koalicijskog partnera.
Zašto HDZ i Možemo nisu koalicijski partneri? U Karlovcu,
kojim vlada HDZ, se gradi na sve strane i napredak je
očigledan.
– Možemo HDZ-u zamjera način upravljanja zemljom, a on je svuda
isti, mada neke lokalne sredine iz nekog razloga više napreduju
od drugih, bez obzira što je na vlasti HDZ. Čitav sustav HDZ-ova
vladanja je takav da oni smatraju Hrvatsku i sve njene resurse
svojim plijenom kojim im služi opstanku na vlasti. Iz tih razloga
s takvom strankom ne možemo surađivati. Jedan dio problema o
kojima smo sada razgovarali proizlazi iz ulaska Hrvatske u
Šengenski prostor. Jesi li čuo za aktivnosti u procesu
pristupanja Šengenskom prostoru koje bi predvidjele ove vrlo
lako predvidive situacije i koje bi ih prikladno adresirale? Ja
nisam. Odlučilo se ući u Šengenski prostor bez da se rasprave sve
posljedice toga.
Skeptični ste spram ulaska u Šengenski prostor?
– Nisam.
Jeste li šengenoskeptik?
– Nisam, ali se moglo predvidjeti da će se ulaskom u Šengenski
prostor dogoditi ova situacija.
Kako se mogla osujetiti?
– Nije se mogla osujetiti, ali se građane moglo pripremiti. Ako
je država planirala graditi centar za migrante na Skradskoj gori,
to je mogla komunicirati na vrijeme s mještanima.
Pa koliko je stara ideja o centru za migrante na
Skradskoj gori?
– Katastrofa je, ako nije postojao nikakav plan.
Eto, HDZ bi imao nekog promućurnog u koaliciji kada bi
koalirao s Možemo.
– HDZ nastupa s pozicija kratkoročne političke koristi, u
najvećem dijelu na štetu većine građana Hrvatske.
Protiv ste metoda održavanja vlasti, no što smatrate o
samoj suštini vlasti?
– HDZ je legitimno na vlasti, mada postoje razna pitanja vezana
za biračke popise, medijske slobode i način funkcioniranja
demokratskog procesa. Nemam ništa protiv toga da vlada ona
stranka koja dobije izbore – to je načelo demokratskog poretka.
Što se tiče temeljnih vrijednosti, ustavnih, kao što su zaštita
ljudskih prava, demokracije i drugo, unatoč našim primjedbama,
postoji konsenzus po tim pitanjima i utoliko nemam ništa protiv
HDZ-a. Imam problem s politikama koje provode i načinom vladanja.
Ima li Možemo nešto protiv dublje integracije Hrvatske u
Europsku uniju, prozapadne orijentacije zemlje i pomoći Ukrajini
kao žrtvi ruske agresije?
– Nemamo ništa protiv toga, ali imamo protiv devastacije javnog
zdravstva i prebacivanja javnog novca privatnim zdravstvenim
ustanovama. Porezni sustav je nepravedan, neprikladna je politika
razvoja… Postoje dvije Hrvatske – bogate sredine i ostatak
zemlje gdje je situacija suprotna. Polovica zemlje je prazna.
Bila sam ljetos u Lipiku i Pakracu. Tamo je užas – i dalje ima na
pročeljima rupa od gelera, mada, istini za volju, ima toga i u
Karlovcu, 30 godina nakon rata. Zamisli da 1975. u Jugoslaviji
pronalaziš takve tragove rata.
To se saniralo ropskim radom koji smo predstavljali
radnim akcijama.
– Ne znam kako se saniralo. Ne želim zagovarati ropski rad niti
nedemokratske metode. Možda nisam trebala dati primjer
Jugoslavije. Cijela Europa je prošla Drugi svjetski rat. U bilo
kojoj zemlji koja je prošla taj rat 1975. ne bi nailazio na takve
prizore.
U Karlovcu se obnavlja vrelovodna mreža, mada uz žrtve,
gradi se sustav obrane od poplava, unatoč protivljenjima, grade
se Hrvatski dom, Oružana, vodovodna i vodoopskrbna mreža se
rekonstruira, kino “Edison” je izgrađeno… Imate li primjedbu na
vlast HDZ-a u Karlovcu? Zašto niste u HDZ-u?
– Pozdravljam sve nabrojano i oduvijek sam pozdravljala. Postoje
strateški projekti koje svi podržavamo, ali to ne znači da ne
može biti bolje od ovoga što jest. Možemo bolje.
Što biste na mjestu gradonačelnika Damira
Mandića?
– Pored svih slogana da je Karlovac grad susreta i cijele
iventizacije grada, vlada i dalje zatvorenost, kulturna
izoliranost Karlovca. Gradsko kazalište “Zorin dom” ugošćava vrlo
malo predstava iz drugih kazališta. Super je što smo dobili kino,
no atmosfera je zatvorena, a oni koji nisu u vladajućoj kliki se
osjećaju kao građani drugog reda.
Može li se i dalje to tvrditi s obzirom da nije recesija,
da ima poslova u privatnom sektoru, da je društvo ojačalo u
odnosu na državu i tako dalje? Uostalom, javni sektor “muku muči”
s kadrovima.
– A opet pobjeđuju na svakom natječaju kadrovi HDZ-a. Želiš li
primjer?
Želim.
– U jednoj karlovačkoj školi je bio otvoren natječaj za
popunjavanje radnog mjesta, a nije prošao kako je u gradu
vladajuća politička stranka smatrala da treba, pa je ravnateljica
pozvana u sjedište HDZ-a u Šimunićevoj da dobije instrukcije o
tome kako se ponašati prilikom zapošljavanja nastavnika. Je li to
tebi normalno?
Koja škola je u pitanju?
– Jedna karlovačka.
Je li u pitanju osnovna ili srednja škola?
– Srednja.
Koja?
– Ekonomsko-turistička škola Karlovac.
Koje radno mjesto je bilo u pitanju?
– Ne znam sad te detalje.
Je li ravnateljica ispunila očekivanja HDZ-a?
– Nije, završilo se to na neki drugi način, ali to da sazivaš
ravnateljicu škole u sjedište stranke da joj HDZ-ovi čelnici daju
instrukcije koga zaposliti je van pameti.
Je li ravnateljica članica HDZ-a?
– Ne znam, to nije bitno – ona je ravnateljica škole i ne može je
se na takav način sazivati.
Kako se to onda razriješilo?
– Tako da je natječaj poništen, ako se ne varam. U svakom
slučaju, taj postupak nije normalan. Je li tebi to normalno?
Ne znam je li sve to točno, ali nisam iznenađen, da budem
iskren. Nisam u šoku i nevjerici.
– Čitava priča se svodi na to da će raditi kino, vrelovod i
ostalo, dok će sve u Karlovcu biti kako oni kažu, i ono što ima
veze s razinom i nadležnošću donosioca političkih odluka i ono
što nema veze. Je li to normalno?
Zaključimo razgovor s tim pitanjem.
– Tko je tu lud?
Razgovarao: Marin Bakić