"U svakoj situaciji u kojoj dolazi do abortusa bi trebalo biti prisutno to shvaćanje teškog ubojstva, ali sam svjestan da ne možemo tako generalizirati i da se mnogi neće složiti sa mnom. Upravo se zato mora ostaviti prostor za minimaliziranje ugroženosti svih ostalih skupina".
Karlo Kučan je nedavno preuzeo ulogu vršitelja dužnosti Mladeži
Hrvatske demokratske zajednice u Karlovcu, pa je još jedan
intervju iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na KAportalu” prilika
da se raspitamo o tome i više saznamo o našem sugovorniku. S
Kučanom je razgovarao Marin Bakić.
Koja je sad Vaša uloga?
– Da vodim Mladež HDZ-a Karlovac. Do te sam pozicije došao jer
sam od srednje škole bio čudni zaljubljenik u “dosadnu” politiku
koja mladima tada nije bila zanimljiva, pa su me prijatelji zbog
toga čudno gledali. U Gimnaziji Karlovac su mi profesorice
Martina Vičić Crnković i Jelena Despot otvorile prozore politike
i učile me kako argumentirati i razmišljati. Bio sam član
gimnazijskog debatnog kluba. Profesorica Despot nas je vodila u
Europski parlament kada sam uvidio što u biti znači politika i
tada sam osjetio poriv i poziv za politiku. Od tada želim
motivirati mlade da se bave njome. S obzirom na svoju dob, u HDZ
sam ušao relativno davno, pa s ovih 23 godine života imam
poprilično iskustva u stranačkom radu. Poprilično dobro poznajem
stranačku strukturu i mlade. Na tim se razinama može puno
napraviti. Sticao sam iskustva i u udrugama i u Savjetu mladih
Karlovačke županije, a prije toga u Vijeću učenika Gimnazije
Karlovac koja ima veliko povjerenje u svoje učenike i koja nam je
omogućavala da budemo poduzetni i poduzetnost koju sam iskazao u
raznih projektima za kolege srednjoškolce sam prenio kasnije na
fakultet i stranku. Mladima je politika dosadna i stranački
predznak ih često zna dodatno odbiti, pa se rad u organizacijama
civilnog društva i Savjetu mladih Karlovačke županije često
pokazuje plodnijim za interesiranje vršnjaka za važne teme.
Koja je onda Vaša uloga kao vršitelja dužnosti
predsjednika Mladeži HDZ-a u Karlovcu?
– Logistički pripremiti unutarstranačke izbore. U komunikaciji
sam s terenom i našim seniorima, kako ih nazivamo, mada su često
mladi ili barem mladi duhom, pa razumiju naše potrebe kao
studenata i srednjoškolaca.
Hoćete li se kandidirati za neku od funkcija?
– Kandidirat ću se za predsjednika Mladeži HDZ-a u Karlovcu.
Davno je Mladež HDZ-a u Karlovcu bila na zlu glasu. Što
je danas ta organizacija?
– Mladež HDZ-a je najveći podmladak neke političke stranke u
Hrvatskoj. Ta je organizacija puna mladih entuzijasta koji se
pronalaze u temama u kojima se i sam pronalazim. Svatko tko iole
vidi što radi Mladež HDZ-a ne bi pisao komentare kakvi se već
pišu i ne bih se složio s Vama da smo na pretjerano dobrom glasu,
a to je pogrešno.
Nisam to niti rekao.
– Rekli ste da Mladež HDZ-a nije više što je nekada bila, što je
apsolutno točno, ali je krivo percipirana. Mladež HDZ-a
čine mnogo kvalitetniji ljudi u odnosu na to kako se na nas
gleda i tretira.
Čime se bavite i što Vas je izgradilo kao
ličnost?
– Ključna je bila Gimnazija Karlovac, odnosno način na koji taj
škola funkcionira, tako da omogući svakome djelovanje u sferi
svog interesa. Objeručke sam prihvatio tu priliku. Postoje oni
koje zanima film, pa su se našli u tome, koje zanima gluma,
novinarstvo, pa su se u tome pronašli… Član sam Hrvatske
akademske zajednice i Diplomatskog kluba Fakulteta političkih
znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a te organizacije civilnog
društva pružaju priliku za neformalnim i dodatnim obrazovanjem s
područja diplomacije, međunarodnih odnosa, sigurnosti i
novinarstva. Nastojali smo se baviti mladima bitnim temama, pa
smo provodili projekte o medijskoj pismenosti, osnovnom školstvu,
diplomaciji, radionice komunikacija, različite panele…
Jeste li student?
– Jesam. Na petoj sam godini studija politologije na Fakultetu
političkih znanosti kojega sam upisao zbog entuzijazma za
politiku. Ana Matan mi je bila profesorica na fakultetu i kao
studentu iz Karlovca mi je bilo jako drago da imamo tamo našu
profesoricu.
Kada smo dogovarali razgovor rekli ste da putujete u
Strasbourg.
– Bio sam u posjeti kao student. Radio sam u Europskom parlamentu
u uredu zastupnika Karla Resslera i u stažirao u zagrebačkom
predstavništvu Europske komisije. Prihvaćam, dakle, objeručke
mogućnosti koje se pružaju, da stvaram poznanstva i veze, što
spominjem bez ikakve ružne konotacije. Sve to omogućuje dobre
reference za kasnije.
Predsjednik ste Savjeta mladih Karlovačke
županije?
– Jesam, od rujna.
Promijenjeno je čelništvo usred mandata?
– Tako je. Fluktuacija mladih u civilnom društvu je intenzivna, a
i mladost se računa do 30. godine života, pa se nakon toga više
ne može niti biti angažiran na tim razinama. Došlo je do smjene
zbog godina i posla, ali je Savjet mladih ostao u istom sazivu.
Obveze nas čekaju i intenziviraju se s vremenom, pa su promjene
razumljive.
Na službenim stranicama Savjeta mladih Karlovačke
županije, koje su dio županijske mrežne stranice, zadnja vijest
je od 29. rujna 2021., zadnji dokument koji je tamo objavljen je
Program rada Savjeta mladih Karlovačke županije za 2020., a kao
predsjednik se navodi Renato Bukovac.
– Potrebno je ažurirati internetske stranice. Izrađujemo novi
dugoročni program Savjeta mladih Karlovačke županije sa što više
dionika u županiji, prvenstveno u gradovima, a onda i općinama te
stvaramo suradnju s udrugama na lokalnim razinama. Taj ćemo
program po izradi i objaviti. Savjet mladih bi trebao biti
savjetodavno tijelo regionalne uprave, ali i savjetovati udruge o
mladima bitnim temama. Radit ćemo u tom smjeru i pitanje je
vremena kada ćemo ažurirati našu mrežnu stranicu. Svjesni smo da
to nije reprezentativno, no uskoro će se promijeniti.
Dakle, Savjet mladih Karlovačke županije je
aktivan?
– Jest. Radimo na tri različita projekta. U travnju ćemo u
suradnji s još nekoliko udruga nastojati organizirati tematsku
konferenciju o digitalnoj pismenosti, o temama koje su važne za
mlade danas kao što su kulturni rat ili umjetna inteligencija.
Nastojimo u suradnji sa srednjim školama i drugim neformalnim
skupinama koje spadaju u našu dobnu granicu provesti političko
izvješće mladih Karlovačke županije. Ujedno ćemo nacionalnom
savjetu mladih predložiti priručnik koji je itekako potreban svim
novim članovima savjeta mladih, a pogotovo s obzirom na zakonske
promjene koji su osnažuju savjete. Radimo, dakle, punom parom,
što se na internetu možda sada ne vidi, ali će se to promijeniti.
Što je kulturni rat?
– Ako se ne varam, taj izraz potječe iz Njemačke i doba vladavine
Otta von Bismarcka i odnosilo se na sporove vezane uglavnom uz
vjeru, a danas se odnose na glavne polarizirajuće teme. Ako
pratimo strane medije, uvidjet ćemo koliko su intenzivirane i
ideologizirane političke kampanje, poglavito u Sjedinjenim
Državama u kojima su sada predizbori. Kod nas to tek dolazi, a u
Europi će to vjerojatno započeti sljedeće godine koja je
superizborna. Kulturni ratovi se vode na teme migracija i kultura
koji se pritom sukobljavaju, prava kulturnih, religijskih,
seksualnih manjina…
Je li pravo na pobačaj jedna od takvih tema?
– Tako je.
O tome ste pisali za Glas studenata?
– Jesam.
Sudionik ste Hoda za život?
– Bio sam tada. Nisam povezan organizacijski s time. Objasnio sam
u tom članku zašto sam odlučio sudjelovati u Hodu za život.
Biste li to i ovdje objasnili?
– Taj članak je napisan lani u kontekstu razdoblja koje sam
simbolički odredio od 10. travnja do 22. lipnja. Motivaciju za
taj članak sam dobio iz razgovora s kolegama jer mi se osporavalo
da govorim o zaštiti života i životu kao takvom iz religijske,
humanističke ili znanstvene perspektive. Zainatio sam se prema
kolegama i kolegicama.
Iz inata ste sudjelovali u Hodu za život?
– Ne. Zainatio sam se jer sam dobio dojam da moje mišljenje ne
vrijedi jednako mišljenjima drugih, a oni nisu čak bili suprotnog
spola u odnosu na mene, nego samo drugog mišljenja. Stao sam samo
iza onoga što mislim, a mislim da život treba štititi – to meni
uopće nije sporno.
Opredijeljeni ste pro life iliti “za život”?
– Jesam. U tom članku ne stoji ništa o zabrani pobačaja jer je
pobačaj danas polarizirajuća tema, ali na tim razinama na kojima
se ne želi iznaći rješenje.
Biste li zabranili pobačaj?
– Ne bih. Polarizirajuće teme na razini rješavanja problema se
moraju svesti na sveobuhvatnu promjenu kojom ćemo pokušati
minimalizirati problem, ali moramo dati neki jasan stav.
Niste li kontradiktorni s obzirom da ste “za očuvanje
života”, a ne biste zabranili pobačaj?
– Nisam. Zalažem se za sveobuhvatno rješenje. To je stav koji
omogućuje da se minimalizira ugroženost svih skupina bitnih u
ovom pitanju. Ne želim se praviti slijepim na ozbiljne slučajeve
koji dovode do patnji kao što je, primjerice, silovanje. Moramo
imati razumijevanja za žrtve u takvim slučajevima.
U kojim slučajevima bi pobačaj bio opravdan?
– Pobačaj nije opravdan u niti jednom slučaju.
U kojim slučajevima društvo treba tolerirati
pobačaje?
– Bavim se mladima. Ovo je zanimljiva tema i o njoj možemo
pričati, ali sa svoje pozicije ne mogu po ovom pitanju, nažalost,
ništa promijeniti i mogu samo reći svoje iskreno mišljenje.
Vaše mišljenje me i zanima. U kojim situacijama bi
društvo trebalo tolerirati pobačaj?
– Društveni konsenzus bi trebao biti postavljen pro life. Ne
bismo trebali živjeti u kulturi u kojoj je to potpuno
prihvatljivo, u kojoj se o tome moralno ne promišlja i koja to ne
propituje. Dakle, ne bismo trebali to olako shvaćati. U svakoj
situaciji u kojoj dolazi do abortusa bi trebalo biti prisutno to
shvaćanje teškog ubojstva, ali sam svjestan da ne možemo tako
generalizirati i da se mnogi neće složiti sa mnom. Upravo se zato
mora ostaviti prostor za minimaliziranje ugroženosti svih ostalih
skupina.
Imao sam nedavno intervju s profesoricom Matan kao
gradskom vijećnicom Možemo i taj ste intervju komentirali na
društvenim mrežama.
– Jesam.
Za ilustraciju tog komentara stavili ste sliku klupe
obojene u dugine boje na kojoj je natpis “Možemo”, a koju nose
dva radnika s oznakama “Telegram” i “RTL”. Što je poruka te
ilustracije?
– Namjera je bila pobuditi raspravu, na komičan način pristupiti
onima koji razumiju mimove kao posebnu vrst ilustracija te
kritizirati i ukazati na to da su RTL i Telegram blagonakloni
spram Možemo.
Simbol te stranke su dugine boje?
– Nisu. Kada stvarate mim trebate gledati u kojem su odnosu
objekti. Ta je klupa stavljena jer Možemo ima izrazito izraženu
takvu ideologiju. Ne mislim da je Možemo direktno uobličilo tu
klupu. Riječ je o prenesenom značenju.
U tom ste komentaru, između ostaloga, napisali da
“‘piarovsku’ suptilnost u novom izdanju Zoom politikona fakat
treba pohvaliti”. Možete li to objasniti?
– Činilo mi se da je intervju s profesoricom Matan na mnogo
razina mogao biti prodorniji u njezine argumente, pa sam zato dao
tu opasku.
Pratite li redovito moje intervjue?
– Otkako ste me pozvali na intervju pogledao sam ih malo više, a
neke sam gledao i prije.
Jeste li popratili neke moje intervjue s članovima
HDZ-a?
– Jesam.
Jeste li smatrali da bi mogli biti “prodorniji”?
– Novinar uvijek treba biti prodoran i tražiti istinu.
Niste ih osjetili potrebu komentirati?
– Jesam.
Jeste li komentirali bilo koji intervju koji sam radio s
nekim članom HDZ-a?
– Nisam, valjda zato što nisam tada toliko pratio da komentiram.
Smatrate li da bih za Možemo radio odnose s javnošću, bio
njihov piarovac?
– Ne smatram. Nisam to rekao.
Što onda znači “‘piarovska’ suptilnost”?
– Trebali biste mi dati pravo da komentiram.
Izvolite.
– Uvidio sam u tom trenutku u kojem smjeru su usmjerene kritike
profesorice Matan i da one nisu dovoljno relevantne za političku
raspravu u Karlovcu jer su se više-manje svodile na
ideologiziranje i spominjanje osjećaja ugroženosti i manjka
slobode, dok se o specifičnim projektima nije govorilo, odnosno
nije upućena kritika. Htio sam dati do znanja biračima da u
manjku argumentacije o projektima Možemo i u tom trenutku A.
Matan ukazuje na ideologiju, mjeri ideologije radi privlačenja
nekoga da glasa samo zbog ideologije, a to nije pravi smjer. Zato
sam to tako komentirao.
Moj intervju s A. Matan Vas je podsjetio na Jasmina
Klarića “nakon što je duboko udahnuo” i pisao “‘didaskalije’
Sandri Klupić u njezinom ekskluzivnom intervjuu za službeno
glasilo platforme Možemo! aka – Telegram.hr”. Morao sam uistinu
dobro promisliti o čemu se ovdje radi. Je li Telegram službeno
glasilo Možemo?
– Komično sam složio jezičnu bravuru. Zašto ne?
Nastavljate da “ovdje nema didaskalija, ali bi bilo dobro
da ih je Bakić naveo čisto da ljudi dobiju dojam koliko su dobro
uigrani ovi nemožemovci s novinarskim aktivistima. Al’ ne bi oni,
ipak su si samo na ‘Ti’”. Jeste li primijetili da se u niti
jednom trenutku za tog intervjua profesorici Matan nisam obratio
s “ti”? Nikad joj se tako nisam obratio u životu.
– Ne. To je bilo neprimjereno u intervjuu.
Jesam li se u intervjuu obratio A. Matan s “ti”?
– Ona se Vama obratila tako. Kasnije sam uvidio da ste na “ti” s
brojnim drugim gostima i shvatio sam da nije u razgovore uvijek
uključena formalnost, kao što je trenutačno, pogotovo i zbog
razlike u godinama – ne kanim Vam se obraćati s “ti”, niti bih
očekivao da se Vi meni tako obraćate. Intervju može biti u
potpunosti opušten i na “ti”. Zašto ne bi bilo tako?
A kakve bih to didaskalije trebao objaviti?
– Htio sam se samo osvrnuti na patetiku u tom velikom intervjuu
Sandre Benčić za Telegram kada je autor u didaskalijama opisao
njezine izraze lica oko teme koja boli nju i cijeli Možemo. Ako
mogu prozivati HDZ kao stranku opasnih namjera, onda je Možemo
stranka zelenih zavjera i te njihove zelene politike se vide samo
u nepokošenoj travi, a bez infrastrukture se pokušavaju doticati
odvoza otpada u formi ZG vrećica. S. Benčić je u tom intervjuu
bila pitana pitanja koja su joj očito bila dana. Ništa drugo ne
bih niti očekivao od osobe koja je studirala 18 godina – započela
je studij prije mirne reintegracije, a završila nakon ulaska u
Europsku uniju. Utoliko sam samo ironično komentirao. Nisam
mislio nikoga osobno napasti.
Jeste li ikada komentirali akademsku karijeru ministra
Marija Banožića?
– Nisam. U cijelom ovom kolopletu tema ništa ne shvaćam osobno.
Isto tako ne shvaćam osobno kada me pitaju sramim li se što sam u
HDZ-u i kada mi govore da to što sam u HDZ-u dolazi iz kuće, kao
da mi koji smo u HDZ-u nemamo slobodnu glavu i kao da ne možemo
razmišljati o temama koje su bitne za hrvatsko društvo i hrvatsku
populaciju. U Mladeži HDZ-a su oni koji izuzetno žele raditi,
koji se uključuju u sve što nam seniori omogućavaju, primjerice
da odu učiti u Europski parlament kod Resslera, a ne zato što bi
dobivali 1.400 eura za nerad – tamo to nije nikakav iznos, pa i
čistačica zarađuje više – nego da to što se nauči prenese u
Hrvatsku.
Jesu li Vas knjige i autori konstituirali?
– Bio sam izuzetno zapanjen knjigom “Čudna smrt Europe” Douglasa
Murrayja koju sam pročitao kao srednjoškolac i koja se bavi
migracijskim politikama, temama koje su sada aktualne, a kasnije
učite i čitate drugu literaturu pa shvatite stvarnu sliku
migracijske politike Europske unije i problema na koje sada
nailazimo. Naveo bih i djelo “Politika kao poziv” Maxa Webera.
Riječ je o izuzetno interesantnoj knjizi koja na dobroj razini
objašnjava uloge različitih aktera u političkoj areni. Pročitao
sam knjigu “Diplomatska oluja” Mate Granića jer me jako zanimaju
teme vezane za Domovinski rat. Više-manje sam štreber u onome što
me najviše interesira vezano za politiku.
Jeste li član Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” u
Karlovcu?
– Nisam, ali sam član Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu.
Je li dobro za mlade da se učlanjuju u
knjižnicu?
– Jest. To je izuzetno važno. Na mnogo se različitih načina može
pristupiti informacijama i mladi više informacije traže u
podkastima i na društvenim mrežama – previše toga konzumiraju, a
premalo toga stvaraju. Upravo i krećem od buđenja političke
participacije mladih. Oni nemaju danas lakše mogućnosti
uključenja u političke procese upravo zbog društvenih mreža na
kojima previše toga konzumiraju, a premalo stvaraju. Da, mladi bi
trebali biti poduzetniji.
Gradonačelnik Karlovca i predsjednik Gradskog odbora
HDZ-a Damir Mandić očigledno ne želi biti član Gradske knjižnice
“Ivan Goran Kovačić” i “šverca” se na tuđe iskaznice. Je li to
uzorno ponašanje?
– Odakle Vam da je posuđuje knjige na tuđe iskaznice?
Od njega osobno. O tome je govorio u intervjuima 2017. i
ove godine.
– Moram priznati da nisam gledao te intervjue. Očigledno utoliko
nisam uradio domaću zadaću. Ne vidim problem u tome da posudim
knjigu sestrinom iskaznicom. Zašto ne?
Biste li gradonačelniku posudili svoju
iskaznicu?
– Naravno da bih…
…ako biste je imali, ali je nemate.
– Pretpostavljam da se po pravilima knjižnice ne smije posuđivati
na tuđe iskaznice, ali ne vidim nikakav problem da se koristi
iskaznica člana obitelji.
Je li u redu da gradonačelnik nema iskaznicu gradske
knjižnice?
– Nisam siguran zašto je nema. Nema možda vremena za čitanje
knjiga jer puno radi. Članstvo u knjižnici je trošak svima nama,
a onda, ako ne čitate dovoljno… Možda Vam neka knjiga izgleda
zanimljivo, pa pročitate jednu u dva ili tri mjeseca, a zašto
onda za to obnavljati članstvo?
U svakom slučaju, od Vas nećemo čuti da to nije u redu.
Dobitnik ste i Rektorove i Dekanove nagrade?
– Jesam.
Za što ste nagrađivani?
– Dekanovu nagradu sam dobio kao najbolji student prve godine
studija politologije, a Rektorovu za doprinos akademskoj i široj
društvenoj zajednici za angažmana na projektu “Mini škola
diplomacije” Diplomatskog kluba kada smo organizirali predavanja,
radionice i rasprave o diplomatskim procesima s ljudima iz
sportske i vojne diplomacije, Ujedinjenih naroda, NATO-a i
sličnih organizacija. Sveučilište nas je prepoznalo – prijavili
smo se i dobili tu nagradu.
Koje su Vam ambicije?
– Nezgodno je u politici govoriti o ambicijama. Mogao bih sada
reći da želim biti predsjednik države, pa mi za deset godina
izvući ovaj intervju i argumentirati da nisam ništa napravio po
tom pitanju.
Donald Trump je desetljećima govorio da želi biti
predsjednik, pa je i postao.
– Karikirao sam odgovor. Ne želim biti predsjednik države. Imam
23 godine i moram završiti fakultet, zaposliti se, možda još
negdje stažirati i prikupiti dodatno znanje… Ne razmišljam o
praktičnoj aktivaciji u politici niti se osjećam dovoljno
kompetentnim da bih trebao tu konkurirati. Ako me netko prepozna
i pruži mi tu priliku, razmislit ću o tome. Sada se bavim onime
što je ispred mene, a to su izbori u Mladeži HDZ-a.
Koliko kandidata očekujete?
– Znam da ću bit kandidat. Ne znam hoće li ih biti još.
Koliko Mladež HDZ-a ima članova u Karlovcu?
– Oko četiri stotine.
To je višestruko više nego što ukupno ima članova
Socijaldemokratske partije Hrvatske u Karlovcu. Ako se varam,
njih je stotinjak.
– To je tužno. I tu se vidi snaga HDZ-a.
Može li ta premoć bit izraz demokratičnosti neke
sredine?
– Demokratičnost bilo koje sredine se nije nikada mogla lakše
ostvariti s obzirom na društvene mreže i druge platforme.
Govoriti o jednostranačju danas je izgovor. Nije
problem HDZ-a što oporba nema, a HDZ ima izborne liste
u svim četvrtima i mjesnim odborima.