"HDZ u Karlovcu nije u raskošnoj situaciji – uzima tek nekoliko stotina birača više u odnosu na zbroj birača svih oporbenih stranaka", kaže sociolog i politolog.
Hrvatska enciklopedija navodi da je naš sugovornik u ovotjednom
intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” rođen u Zagrebu 8. prosinca
1947. godine, da je 1971. diplomirao politologiju na Fakultetu
političkih znanosti te 1974. sociologiju i polonistiku na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojemu je 1999. godine
doktorirao sociologiju. Od 1972. do 1997. je radio u Institutu za
društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, potom kao
znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”,
a od 2000.je izvanredni profesor na Hrvatskim studijima na kojima
predaje socijalnu ekologiju. Autor je više knjiga i studija, a
unazad deset godina se intenzivno bavi Karlovcem u koji se i
doselio i priženio, pa s njime kao stručnjakom rado popričamo o
karlovačkoj politici, mada se ovoga proljeća našao i u političkoj
ulozi kao kandidat stranke Možemo na mjesnim izborima.
Zašto ste se politički angažirali?
– Nazvala me bila moja prijateljica Ana Matan i pitala bi li me
mogla staviti na listu, bez obzira što nisam član Možemo. Pristao
sam. Dakle, u toj priči nema niti manje niti više od onoga što
sam sada rekao – tu stanujem, znam dobre i loše strane Švarče, pa
neka me se stavi. Što Možemo radi na Švarči, nemam pojma. Isto
tako nemam pojma kako smo prošli na izborima. Nisu me
obavijestili o ničemu, samo su tražili moje ime na listi.
Što biste radili kao vijećnik Vijeća Gradske četvrti
Švarča?
– Švarča je ekološki najbolja četvrt jer je odmaknuta od grada
koji je u dolini, ali je zapuštena jer u glavama modernih vladara
Karlovca ima valjda stigmu radničkog naselja Jugoturbine. Tvrtka
Zelenilo stalno uređuje zelene površine, no pročelja su
zapuštena, socijalni problemi su se nagomilali…
Prvo što ljudima “upadne u uha” je Vaše prezime. Nedavno
je u medijima spomenut osječki etnograf s prijelaza u 20.
stoljeće Srećko Lay. Je li Vam on u nekom rodu?
– Jest. Malo je osoba s našim prezimenom u Hrvatskoj. Naše pleme
je došlo ovdje davnih godina iz Elzasa. Doskitali su se u
Slavoniju. Moj otac Ivan je iz Đakova i imao je šestero braće i
sestara, pa se to prezime proširilo na razne strane.
Vaš otac je kao urbanist bio angažiran u
Karlovcu?
– Jest. Radio je u Urbanističkom institutu Hrvatske od njegova
osnivanja 1947. pa sve do mirovine. Bio je angažiran po cijeloj
Hrvatskoj. S jednom ekipom je radio i urbanistički plan Karlovca.
Upoznao je tada temeljito Karlovac. Možda je to naše prezime
pomoglo da radim sociološku studiju za Zvijezdu 2014. godine.
Naredne godine sam se doselio. Imam neki mali karlovački staž. Za
studiranja sam se družio s Karlovčanima Milanom Jakšićem, Zoranom
Živkovićem, Milicom Rakinić i Verom Fuks. Imam vrlo pozitivno
mišljenje o Karlovcu, što sam izrazio i knjigom “Atlas ugode
Karlovca” koja je izišla ove godine, a koju sam osmislio i kojoj
sam osmislio i naslov te okupio suradnike. Izdavač je Udruga
Katzler 1897.
Obnavljaju se vodovod, kanalizacija i druga
infrastruktura u Zvijezdi. Hoće li privatna ulaganja pratiti
javna?
– Čudio sam se još 2009. godine, kada sam počeo dolaziti
intenzivnije u Karlovac, u kakvom je stanju gradska jezgra.
Izrađujući sociološku studiju razgovarao sam s mnogim
stanovnicima Zvijezde jer je to uvijek bila moja metoda – više
sam istraživač nego predavač, i to s 40 godina radnog
istraživačkog staža. Zapuštenost Zvijezde me osupnula. Hvala Bogu
što se kopa. Zanemarenost je bila posljedica politike vladajuće
stranke, iako je Zvijezda nešto posebno na razini Europe, ona je
vrijednost, o čemu ne postoji dovoljno jasna, visoka i konkretna
svijest u Karlovcu, koji je mali i ugodan grad. Siguran sam da je
infrastruktura ispod zemlje trula. Tek kad se to obnovi, može se
raditi dalje. Na jednoj kući koja se raspada sam primijetio
natpis da riječ o vlasništvu Republike Hrvatske. Eto, to je mali
empirijski nalaz koji pokazuje da središnja država ne skrbi za
svoju imovinu.
Obnavljaju se vrelovodna mreža, vodovod, kanalizacija,
Hrvatski dom, kino “Edison” i ostali objekti. Čini se da smo se
pomaknuli s mrtve točke.
– Jesmo. Cijenim svaki pomak. “Edison” je fantastično kino kakvo
nema niti Zagreb. Posjetili su ga i oni koji ne žive u Karlovcu,
primjerice Društvo Karlovčana i prijatelja Karlovca u Zagrebu, a
među njima i moja sestra, i svi su oduševljeni kako je kino
napravljeno. Gradsko kazalište “Zorin dom” je isto u redu, mada
bi se moglo i više. Taj dio grada, Velika promenada, je
fantastičan. Učinjen je ozbiljan napredak u kvaliteti ponude.
Jesmo li fascinirani nečime što je odavno trebalo biti
osigurano?
– To je svima jasno. Kakav je to grad koji nema kino ili bazen?
Grad mora imati ponudu, viši stadij rekreacije, učenja i slično.
Karlovac utoliko kasni. Zašto Đakovo ima bazen, i to već
desetljećima, a Karlovac nema? Zar je Đakovo tako jaki grad, a
Karlovac tako slab? Netko u gradskoj upravi, neovisno o
političkim strankama, nije bio dorastao formatu Karlovca.
“Edison” je već socijalno žarište, slično kao i Velika kavana.
Prošao sam puno gradova po Jugoslaviji i Karlovac je prva liga, a
u nju se ne ulazi lako – ušao je nedavno i sad ne smije stati od
samozadovoljstva. Doživljaj Karlovca će cvasti.
Čitava država prolazi razvojni zamah omogućen novcem iz
fondova Europske unije. Koliko je vlast u Karlovcu zaslužna za
razvoj, osim utoliko što su prijavili projekte na natječaje?
Imaju li viziju i mimo fondova EU?
– Raspitao sam se o idejama i planovima kod gradonačelnika Damira
Mandića i županice Martine Furdek Hajdin i ideje i planovi
postoje. No, postoji set negativnih procesa u kojima se Karlovac
nalazi, a o tome ne priča ništa. Nezavisni gradski vijećnik i
statističar Dražen Cukina je naveo da u Karlovcu godišnje umre
osam stotina osoba, a rodi se četiri stotine. Kamo Karlovac ide s
obzirom na to? Karlovac je 2001. godine imao 59.000 stanovnika,
2011. oko 55.000, 2021. 49.000. Dakle, iseljava se i negativan je
prirodni prirast. Smanjuje se polako i stalno numerički smanjuje
socijalna energija.
Je li vlast u Karlovcu sklona demokraciji?
– Vidim promjenu nabolje otkako Damir Jelić nije gradonačelnik,
to jest otkako je na to mjesto postavio Mandića. Županica je
arhitektica, što doprinosi konkretnosti njenih sudova. Ona i
gradonačelnik su fleksibilniji od svog prethodnika – mogu
saslušati i uopće komunicirati s nekime tko nije iz njihove
stranke. Prema tome, to je mekša HDZ-ovska varijanta. Ne bavim se
HDZ-om jer su Hrvatsku uspavali i povlače razvojno upitne poteze.
Svi psujemo zbog radova, no manje će se plaćati grijanje nakon
unapređenja toplinskog sustava. Dakle, rade se koraci nabolje.
Nije važna brzina, nego da se kreće i da se – ne stane.
Predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković se slizao s
Europskom unijom i utoliko bih ga pohvalio. Ne smatram lošim da
se osiguraju bespovratna europska sredstva, posebice u kontekstu
loših demografskih trendova.
Kako da se oporba postavi? Kako može uvjeriti građane da
je vlast loša, a sve oko nas je u izgradnji?
– Nisam ideolog, nego analitičar. Oporba u Karlovcu je traljava.
Pričao sam s oporbenim gradskim vijećnikom i ekonomistom
Dimitrijem Biračem na tu temu. Na zadnjim izborima za Gradsko
vijeće Karlovca zajedno nastupaju Socijaldemokratska partija
Hrvatske, Hrvatska seljačka stranka i Narodna stranka –
reformisti s jedne strane, te Možemo, Zelena alternativa – OraH i
Nova ljevica s druge. Kada se njihovi birači spoje, po broju
glasova se opozicija gotovo pa izjednačava s HDZ-om. No, oporba
se ne može ujediniti, što je jako čudno. U takvoj situaciji
pobjeđuje HDZ, pa i zato jer je ukupna izlaznost na lokalne
izbore niska – više od polovice birača spava. Zdravo je da dolazi
do smjena vlasti, no HDZ opstaje kao pozicija jer se oporba ne
udružuje.
Kako uvjeriti neopredijeljene birače da vlast ne
valja?
– Nevjerojatan mi je slab odaziv na izbore – smanjuje se broj
birača, a broj onih koji ne izađu na izbore je uvijek veći od 50
posto. Niti vlast niti opozicija ne naručuju istraživanja, pa ne
znamo strukturu i motivaciju apstinenata. Izlaznost birača je
mala, a kuknjava velika. To je fascinantno.
HDZ i Domovinski pokret su u Karlovcu u koaliciji, i to
još samo u Velikoj Gorici jer se te dvije stranke u pravilu
međusobno isključuju. Kako to da su se uspjeli u Karlovcu
odgovoriti?
– Nemam odgovor na to pitanje. Danko Butala, vijećnik Domovinskog
pokreta, je fizioterapeut i intervjuirao sam ga dok me masirao.
Rekao mi je da nisu baš zadovoljni suradnjom s HDZ-om, no da
nemaju mnogo izbora. Domovinski pokret ima dva vijećnika,
dovoljno da budu jezičac na vagi. Bili su vitalno važni HDZ-u za
većinu u Gradskom vijeću Karlovca.
Zašto je za Možemo, SDP i Novu ljevicu nezamisliva
koalicija s HDZ-om?
– Ima u tome ideologije. Oni su kao dva ovna na brvnu. Podjednaki
su brojevi birača između ta dva tabora i to ohrabruje
produbljivanje tog isključivog ponašanja. Oporba se ne može
uključiti u jednu koaliciju za iduće izbore. Ako to ne urade, ne
znaju politički promišljati. Sve se to događa uslijed smanjenja
broja stanovnika i kada je inženjeringom stvoreno toliko mjesnih
odbora, odnosno što su u grad uključeni ruralni predjeli skloni
HDZ-u. Dakle, šah-mat. HDZ nije u raskošnoj situaciji – uzima tek
nekoliko stotina birača više u odnosu na zbroj birača svih
oporbenih stranaka.
HDZ nije premoćan koliko nam se čini?
– Nije bitno premoćan. To govori matematika. HDZ u Karlovcu nije
politički titan, i to po volji građana, a vlada i dalje jer se
oporba ponaša kako se već ponaša, jer se smanjuje broj
stanovnika… Najveća je enigma zašto se ne izlazi na izbore.
Što pretpostavljate?
– Prevladava doživljaj da je HDZ premoćan i da njegova vladavina
nikada neće prestati, što je glupa neistina. Izgleda da u većini
ljudi ne živi političko biće – zoon politikon. Ljude ne zanimaju
šire i dublje stvari, bave se svojim životima, nabavkama, da
zarade nešto više, očuvaju zdravlje… To je sve razumljivo, ali
nije baš razumljivo odusustvo volje da se izađe na izbore, da se
angažira tog dana – ostalih 364 dana neka se spava.
Razgovarao: Marin Bakić