"Karlovačka organizacija postoji i procese osobno koordiniram", kaže predsjednik stranke Ključ Hrvatske i europarlamentarac.
Na ovogodišnjoj svečanosti otvorenja Nikola Tesla Experience
centra pored Gimnazije Karlovac, čemu je prisustvovao i
predsjednik Vlade Republike Hrvatske te Hrvatske demokratske
zajednice Andrej Plenković, emitiran je video-snimak obraćanja
članice HDZ-a i Europskog parlamenta Sunčane Glavak, valjda zato
što je izgradnja NTEC-a financirana novcem Europske unije.
Nametnulo se ipak pitanje zašto po toj logici onda nije prikazan
i pozdravni govor još jednog člana Europskog parlamenta – Ivana
Vilibora Sinčića, predsjednika stranke Ključ Hrvatske, rođenog
Karlovčanina, maturanta Gimnazije Karlovac koji je pritom i
prvostupnik elektrotehnike, kojom se Tesla bavio.
Tridesettrogodišnjeg Sinčića smo zamolili da to prokomentira u
novom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” na “Kaportalu”, a
usput smo ga upitali i je li posjetio NTEC.
– Nisam još posjetio taj centar. Stalno snimam različita
obraćanja po Americi, Europi i drugdje i da me itko pozvao da se
obratim za otvorenja NTEC-a, obratio bih se video-snimkom. Imam
jako lijepa sjećanja na Gimnaziju Karlovac. Pohađanje karlovačke
matematičke gimnazije mi je najsretnije doba školovanja. Posebno
su mi ostali u srcu predivni nastavnici koji su tada predavali u
toj školi, a neki i dalje predaju. Baš mi je žao što su me u
potpunosti ignorirali za otvorenja centra, no HDZ tako djeluje –
sve vuku na svoj mlin i ništa me od njih ne čudi. Nije to prvi
niti zadnji puta da se tako odnose.
Jedan ste od najvećih kritičara HDZ-a, a građani tu
stranku očito smatraju dobrom, pa je stalno biraju. Kako
doživljavate da Vaše mišljenje nije sukladno mišljenju
većine?
– Toj stranci je rok istekao još 2000. godine. Međutim,
uspijevaju zbog političkog sustava s izbornim jedinicama koje su
dugo bile protuustavne – sad je napokon došlo do njihovih
korekcija – i zbog toga što se sistematski ubija motivacija
građana da uopće sudjeluju u političkom životu, pa i da uopće
žive u Hrvatskoj. Stvoren je partitokratski sustav koji hrani
sebe i odane, a druge rastjeruje. Kada takav sustav traje
desetljećima, dobijete pad broja stanovnika ispod četiri
milijuna. U Hrvatskoj se ne njeguje izvrsnost, nego osrednjost.
Zato propadamo po demografskim, ekonomskim i ostalim pitanjima.
Podnijeli smo ustavnu tužbu zbog protuustavnih izbornih jedinica,
a nju u svojoj odluci da se one moraju korigirati spominje
Ustavni sud Republike Hrvatske. Na tu smo adresu podnijeli još
nekoliko tužbi i dopisa za koje ćemo insistirati da se o njima
očituje do sljedećih parlamentarnih izbora. HDZ nije nepobjediv –
podupire ga tek 15 posto stanovništva, ali 30 posto politički
aktivnog, a izlaznost na izbore iznosi svega 50 posto, pa s
takvim uvjetima, još nekim kombinacijama, koalicijama, “kupnjom
žetončića”, uspijevaju sastaviti vlast i održati se na poziciji.
Koji je bio sadržaj vaše ustavne tužbe?
– Može se izraziti s tri slova – JBP, što označava jednakost
biračkog prava, odnosno da iza svakog mandata u Hrvatskom saboru
stoji jednak ili približno jednak broj glasova. Najveći jaz u tom
pogledu je bio između Slavonije te Like i sjeverne Dalmacije.
Ustavni sud je uvažio našu tužbu. Inicijativu za izradu novog
zakona preuzela je Vlada i skrojila je prijedlog zakona s
najmanjom mogućom promjenom, da se izborne jedinice minimalno
korigiraju. To je zato što je sustav kojega su napravili prije
dvadesetak godina postavljen tako da pogoduje HDZ-u, o čemu je
pričao i demograf Stjepan Šterc koji je sudjelovao u izradi tog
sustava. Pritom je u četiri izborne jedinice podijeljen Zagreb
kao glavni i najveći hrvatski grad, koji nije baš sklon HDZ-u.
Takav za njih savršen izborni sustav su minimalno izmijenili,
dakle, nakon odluke Ustavnog suda.
Kakav bi bio idealan izborni sustav?
– Takav po kojemu bi cijela zemlja bila jedna izborna jedinica. U
tom slučaju ne bi propadali glasovi, a do sada je na izborima
znalo propasti i četvrtina glasova jer se glasalo za liste koje
ne bi osvojile mandate.
U Sjedinjenim Državama se moraš registrirati kao birač,
dok se kod nas automatski u registar birača upisuje osoba koja
navrši 18 godina života. Američki sistem možda ima logiku u tome
da moraš biti zainteresiran za politiku, da bi u njoj
participirao, pa se tako izbjegavaju problemi s odazivom na
izbore i slično.
– U Sjedinjenim Državama je cijeli niz različitih političkih
sustava jer je federalna vlast za nastanka SAD-a bila slaba, pa
je dano saveznim državama da samostalno uređuju izborne sustave.
Zato postoje različita pravila po državama i zato se nakon svakih
izbora u SAD netko žali da je pokraden. U Švicarskoj se morate
potpisati na biračkom mjestu i tako jamčiti tko ste i da ste
izašli na izbore. Kod nas se samo moraš pojaviti na biračkom
mjestu s osobnom iskaznicom, netko zaokruži ime u biračkom
spisku, pa se onda glasa, a u biti nema dokaza da ste glasali jer
je netko mogao birača zaokružiti u popisu pet minuta do
zatvaranja birališta, reći da se odazvao i glasati
umjesto njega. Nemamo dopisno glasovanje niti elektroničko,
a ono bi riješilo velik dio problema.
Naginjete li izravnoj demokraciji?
– Idealan sustav bi podrazumijevao direktnu demokraciju, no to je
daleka budućnost jer izravna demokracija podrazumijeva obrazovano
i politički aktivno stanovništvo koje je angažirano na svim
pitanjima. Korak do toga je švicarski model jer tamo imaju
desetak nacionalnih referenduma godišnje na kojima odlučuju o
svemu i svačemu – od jako važnih tema do manje važnih. Više se u
svakom slučaju treba pitati građane, a manje treba dozvoljavati
političkim strankama da odlučuju i za to smo se oduvijek
zalagali, ali zbog političkog sustava takvi zagovori nisu
polučili naročit uspjeh.
U kojem su odnosu Ključ Hrvatske i Živi zid, stranka koja
Vas je proslavila? Postoji li i dalje Živi zid?
– Objasnit ću. Bili smo baš 2. studenog u Karlovcu kada smo
građanima dijelili proizvode domaćih obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava, pa smo obilježili deset godina sudjelovanja u
visokoj politici. Naša stranka je osnovana 2011. godine i zvala
se tada Savez za promjene. Na izborima te godine sam bio kandidat
za Hrvatski sabor u 7. izbornoj jedinici. Nakon toga sam se
kandidirao za člana Gradskog vijeća Karlovca. Ime stranke smo
2014. godine promijenili u Živi zid, a lani smo promijenili ime u
Ključ Hrvatske. Riječ je o istoj stranci, istoj pravnoj osobi i
istom osobnom identifikacijskom broju, ali drugom brendu.
U Nacionalnom vijeću nemate niti jednu ženu.
– Žao mi je zbog toga i nadam se da će se to promijeniti u
budućnosti.
Imate li u stranci žena?
– Naravno.
Kako ćete se postaviti za parlamentarne izbore?
– Znamo da će početkom lipnja biti održani izbori za Europski
parlament, a u prosincu izbori za Predsjednika Republike. Kada će
se održati izbori za Hrvatski sabor odlučit će jedan čovjek –
Plenković. To je zato što živimo u partitokraciji. Možda će se
parlamentarni izbori održati prije europskih, možda u isto
vrijeme, možda na ljeto… To ovisi o kretanjima na političkoj
sceni, u Europi, o situaciji u Ukrajini i Sjedinjenim Državama,
krizi… Izlazimo na parlamentarne i
europarlamentarne izbore. Neke dogovore za koalicije smo već
sklopili, neke dogovaramo. Ne mogu više reći i ostavimo tu temu
za sljedeću godinu.
U medijima je objavljeno, pozivajući se na neslužbene
informacije, da je odlučeno da parlamentarni izbori budu u
veljači i da tako HDZ iznenadi oporbu.
– Vidio sam taj članak, a imam i svoje izvore iz Hrvatskog
sabora, pa i HDZ-a. Ne znamo je li riječ o informaciji ili
dezinformaciji. Možda je riječ o takozvanom probnom balonu, pa da
se vidi kako će reagirati javnost, kako opozicija. Može se
plasirati u javnost dezinformacija ne bi li se potaknulo
protivnika da učini nešto što će vlast dovesti u bolji položaj.
U stranci, dakle, imate predsjednika, Glavnu skupštinu,
Glavni odbor, Nadzorni odbor, regionalne, županijske i gradske
organizacije. Je li ovaj ustroj jednostavniji no što je bio dok
se stranka zvala Živi zid?
– Složeniji je jer postoji i Nacionalno vijeće. Ministarstvo
pravosuđa i uprave Republike Hrvatske zahtijeva da politička
stranka ima formu, upravna tijela. Za postojanja smo više puta
mijenjali ta tijela. Poanta ustroja je u funkcionalnosti, to jest
u tome da što je brže, lakše, jednostavnije i demokratičnije
odlučujemo.
Ranije je stranka imala dva predsjednika?
– Nije. Izmjenom Statuta 2014. godine smo uveli pet
supredsjednika.
Jedan od njih je bio i Ivan Pernar. On je karlovački
zet?
– Da, on je karlovački zet i bio je jedan od supredsjednika.
Ima li utjecaja na rad stranke?
– Nema nikakav utjecaj na rad stranke od nesretnih događanja
2019. godine.
Je li netko s kime biste mogli koalirati ili surađivati
na izborima?
– Jako dobro ga poznajem i znam da postoji nešto što se može s
njime raditi i nešto što se s njime ne može raditi. Vjerujem da
ne možemo raditi s njime ovo što sada radimo.
Postoji li u Hrvatskoj stranka koja bi vam odgovarala kao
partner?
– Uvijek postoje stranke s kojima se može surađivati i one s
kojima se ne može. Naš stav je od početka jasan, a on je da ne
možemo surađivati s HDZ-om i Socijaldemokratskom partijom
Hrvatske. Te dvije političke stranke kao jedna velika ili glavna
stranka u nekoj koaliciji već četvrto desetljeće vladaju ovom
zemljom, a demografski i ekonomski rezultati su porazni. Rok im
je prošao i vrijeme je da se umirove. Ne znam zašto im uopće
građani u tolikoj količini vjeruju. Vrijeme je za smjenu
generacija.
A ostale stranke?
– Ima zanimljivih. Nažalost, sve je veći broj stranaka. Ako
govorimo o parlamentarnim izborima, Njemačka ima najbolji sustav
u Europi. Kod njih je šest stranaka koje dominiraju. Hrvatska ima
prostora za četiri političke stranke, možda za šest koje bi u
barem tri jedinice mogle prijeći izborni prag. Istarski
demokratski sabor prelazi prag u jednoj izbornoj jedinici i on ne
pripada kategoriji stranaka o kojima govorim. Objavit ćemo našu
ideološku i stranačku poziciju.
Koja bi bila vaša ideologija?
– Nas su svrstavali svojedobno svugdje u političkom spektru.
Osnovani smo 2011. kao politička organizacija čiji je glavni cilj
bio oslobađanje Hrvatske dužničkog ropstva, što je idealistička
pozicija koja nudi svakome po nešto. Svrstavali su nas i lijevo i
desno, a naš cilj je bio ujediniti što više građana protiv
političkog i financijskog sustava koji ih osiromašuje i drži u
takvom stanju.
Govori se o sukobu demokracije i predstavničke
demokracije, sukobu populista i institucija te suverenista i
globalista. Kako biste se utoliko opredijelili?
– Sviđa mi se takva podjela, a i sam sam govorio o njoj više puta
u Europskom parlamentu. Ne polarizira se samo Europa na
suverenizam i globalizam, odnosno Sjedinjene Države na
liberalizam i konzervativizam, nego se i svijet tako polarizira.
Slično se događa i u Hrvatskoj, no s time malo kasnimo. Uvijek
smo bili jasni utoliko. Suverenistička smo stranka od samoga
osnivanja koja se borila za monetarni suverenitet s obzirom da
kuna nikada nije ispunila svoju funkciju jer je bila vezana za
njemačku marku, odnosno za euro. Borili smo se i za svaki drugi
suverenitet. Suverenistička smo stranka i to ostajemo i dalje.
Pretpostavljam da vam nije drago što je Hrvatska ušla u
eurozonu. Kako komentirate da je novoizabrani predsjednik
Argentine Javier Milei, koji se deklarira kao libertarijanac,
najavio uništenje argentinske narodne banke i uvođenje američkog
dolara kao službene valute?
– Taj ćemo slučaj pratiti i proučavati – predstavljat će presedan
u ekonomici. U pravu ste, kada se glasalo u Europskom parlamentu
o uvođenju eura kao službene valute u Hrvatsku, samo smo kolege
Mislav Kolakušić, Ladislav Ilčić i ja bili protiv. Oduvijek smo
protiv uvođenja eura, za što postoji ekonomska i politička
podloga. Što se tiče Argentine, riječ je o suverenoj odluci
argentinskog naroda i ne želimo se u to miješati. Ako žele, neka
uvedu i euro. Crna Gora već dugo ima euro kao službenu valutu.
Član ste Odbora za parlamentarnu suradnju Europske unije
i Rusije?
– Punopravan sam član Izaslanstva Europskog parlamenta za odnose
s Indijom, a u odboru kojega ste spomenuli sam zamjenski član.
U svakom slučaju, pratite rat između Ruske Federacije i
Ukrajine. Koga krivite za rat?
– Nažalost, 90 posto geopolitičkog zla dolazi iz vašingtonske
močvare, kako ju je označio bivši američki predsjednik Donald
Trump.
Dakle, krivite Sjedinjene Države. Nije li upravo Rusija
agresijom pogazila ukrajinski suverenitet, kojega smo maloprije
spominjali kao najveću političku vrijednost?
– Rusija jest pogazila ukrajinski suverenitet agresijom iz
veljače prošle godine. Bio sam u ogromnoj većini zastupnika
Europskog parlamenta koja je usvojila rezoluciju koja osuđuje tu
agresiju. Što dalje s tim ratom? SAD je uložio silan novac da
prije deset godina izvede puč u Kijevu, huškali su narod, davali
novac, posredstvom američke ambasade su se koordinirale akcije,
Središnja obavještajna agencija (CIA) je naoružavala radikalnu
desnicu i sve se radilo da se svrgne ukrajinski predsjednik
Viktor Janukovič i preuzme vlast, pa da se potom Ukrajina stavi
pod američku sferu utjecaja. Kao eurozastupnik, Plenković je bio
dio delegacije Europskog parlamenta za Ukrajinu. To se prešućuje
u Hrvatskoj. Jako je dobro znao što se događa.
Ukrajina ima pravo odabrati želi li biti u NATO savezu
ili nekoj drugoj asocijaciji.
– Apsolutno. Ukrajina je svojedobno odabrala Janukoviča. Koliko
je izabran koruptivno, drugo je pitanje.
Izbori su održavani u Ukrajini nakon takozvanog državnog
udara.
– Tako je. Međutim, Janukovič nije nikada legalno svrgnut – za to
je nedostajalo glasova u parlamentu, što je zanemareno.
Komentirajući rat Izraela i Hamasa izjavili ste da bi
velike sile trebale intervenirati i prisiliti Izraelce i
Palestince da žive jedni s drugima. Nije li to u opreci s načelom
suvereniteta? Što velike sile imaju prisiljavati bilo koga na
suživot ili bilo što drugo?
– Ta izjava nije oprečna ideji suvereniteta. Treba uspostaviti
dvije države, o čemu govori i niz rezolucija Ujedinjenih naroda.
To je međunarodni problem i ne vidim da će se Izrael i Palestina
samostalno dogovoriti. Pozvao bih da se uključe velike države i
urade sve što se može da se sjedne za stol i dogovori. Izraz
“prisiliti” je možda pretjeran, no to je ono što treba napraviti.
Bojim se da neće nikada biti mira bez intervencije međunarodne
zajednice, i Istoka i Zapada. U parlamentima Izraela i Palestine
većinu, i to čak veliku, čine radikali neskloni samom postojanju
druge strane, što je strašno. Oni se neće nikada dogovoriti
samostalno, nego će ratovati do uništenja, a zato to i traje 80
godina.
Na kojim ćete se izborima sljedeće godine
kandidirati?
– Ostavimo 2024. po strani do iza Nove godine. Mogu reći da 2025.
izlazimo na lokalne izbore, da nam je fokus na Karlovcu i
Karlovačkoj županiji i da ću se kandidirati te osvojiti izvršnu
vlast.
Biti gradonačelnik Karlovca?
– To ostavimo za neki sljedeći intervju.
Jeste li zagovornik ostanka Hrvatske u Europskoj uniji i
NATO savezu?
– Iz čitavog niza razloga smo oduvijek euroskeptična platforma.
Baš smo u srijedu tri sata glasali, između ostaloga i o
prijedlogu da se izmijeni temelji ugovor Europske unije. Od pet
izvjestitelja za tu temu, četvorica su Nijemci svih političkih
opredjeljenja. Ideja je ojačati uniju većom centralizacijom,
slomiti države-članice, njihova prava i suverenitet, ukinuti
njihovu mogućnost korištenja veta. Tome se apsolutno protivimo, a
čitam da se tome protive i premijer Plenković te predsjednik
Zoran Milanović, no njihove stavove ćemo još vidjeti.
Je li Vas Milanović iznenadio u predsjedničkoj
ulozi?
– Zapravo jest. Bio je jako loš premijer koji je poslušnički
provodio sve briselske politike, od katastrofalnih mjera štednje,
za što je cijela ekonomska teorija rekla da nikada nisu uspjele i
da predstavljaju ogromnu grešku, preko deložacija koje su se tada
provodile, valutne klauzule, do predstečajnih nagodbi i tako
dalje. Sad je preuzeo ulogu predsjednika države i ona mu mnogo
više odgovara politički od uloge premijera. Mnoge stavove je
promijenio. Zauzeo je mnogo realniju poziciju u međunarodnoj
politici, a glede situacije u Ukrajini zauzeo je jako zanimljivu
poziciju koja je vrlo bliska mojoj. O Ukrajini se naša stranka
izjasnila još 2014. godine i nevjerojatno mi je da se predsjednik
Milanović priklonio toj poziciji kritike potkapanja, okruživanja
i izazivanja Rusije koja je 20 godina tražila da se NATO ne
približava njezinim granicama, no Sjedinjene Države to nisu
poslušale, postavljale su raketne štitove i provodile obojene
revolucije, pa se ovako nešto moralo dogoditi.
One Rusiji susjedne zemlje koje su ušle u NATO su ostale
nenapadnute. I sama Rusija je bila u Partnerstvu za mir, na putu
za članstvo u NATO savezu.
– Postoji čak i platforma NATO – Rusija koja zbog zadnjih
događanja više ne djeluje. Ne vidim doista više svrhu NATO-a – to
je savez bez streljiva. Gotovo da nije ostalo streljiva i
ozbiljnog oružja koje bi se moglo poslati Ukrajini. Rješenje je
europski obrambeni savez. Glavnina NATO snaga je u Sjevernoj
Americi. NATO ima 18.000 aviona, ali je glavnina u Sjedinjenim
Državama. U slučaju izbijanja bilo kakvog ozbiljnijeg rata, ta
vojska nikad neće prijeći Atlantik zbog prisustva Rusa i Kineza
na tom području.
Europskim novcem Hrvatska i Karlovac doživljavaju
renesansu. Praktične koristi od članstva u Europskoj uniji su
očigledne.
– Premijer se voli hvaliti količinom osiguranog novca iz fondova
Europske unije. Najuspješnije države-članice puno više uplaćuju u
te fondove nego što dobiju iz njih. U čemu je onda njihov
interes? Tajna njihovog uspjeha je u drugoj strani medalje –
zajedničkom tržištu. Njemačkoj se isplati izgubiti na europskim
fondovima sto milijardi eura jer će njihova ekonomija posredstvom
zajedničkog tržišta kupiti sve što može u Hrvatskoj, Litvi ili
Portugalu, pa tako dobiju tisuću milijardi. Hrvatska je velik
gubitnik na zajedničkom tržištu. Dok smo članica Europske unije
treba povući svaki euro koji se može povući iz EU fondova,
međutim, sve ćemo mi to platiti. Europska unija ima plan velikog
proširenja i trebat će novac za neke buduće članice i tada će se
reducirati novac Hrvatskoj. S time treba biti jako pametan, a,
nažalost, nismo jer provodimo niz promašenih projekata, novac se
krade i uopće taj novac iz EU fondova služi za političku kontrolu
države-članice koja ga koristi.
Tko su članovi Ključa Hrvatske u Karlovcu? Jesu li to
nekadašnji gradski vijećnici Živog zida Marijan Fudurić i Čedomir
Tatalović ili netko treći?
– Organizacija postoji i procese osobno koordiniram. Ostavimo
članstvo i uloge za neki budući intervju.
Kako Vam je u Bruxellesu? Jeste li se udomaćili u “srcu
zvijeri”?
– Trenutačno sam u Strasbourgu, jednom od sjedišta Europskog
parlamenta. Moram reći da ovo nije moje prirodno stanište i da me
imao tko zamijeniti ne bih nikada tu došao. Zanima me razvoj
Hrvatske. Time se želim baviti u budućnosti.
Razgovarao: Marin Bakić