"Bilo je nevjernih Toma, onih koji su izražavali skepsu, naročito zato što je prošla godina bila krizna i što isporuka materijala nije bila blagovremena. Bilo je tada kritično"
U ponedjeljak je u kinu “Edison” održana završna konferencija
projekta obnove vrelovoda vrijednog umalo 18 milijuna eura, mada
će ovaj dvogodišnji projekt biti gotov tek na kraju prosinca.
Riječ je o velikom ulaganju financiranom iz fondova Europske
unije, koje podrazumijeva zamjenu 15,7 kilometara trase
vrelovoda, revitalizaciju opreme vrelovodnog dijela toplinskih
podstanica, modernizaciju crpki pogona distribucije i sustava za
kemijsku pripremu vode, ugradnju centralnog upravljačkog sustava
za vođenje i nadzor mreže i smanjenje gubitaka u distribuciji sa
15 na 8 posto. Stoga je riječ i o velikom uspjehu o kojemu u
novom intervjuu iz ciklusa “ZOOM POLITIKON” razgovaramo s
direktorom Gradske toplane, tvrtke koja je nositelj tog projekta,
Zdravkom Eremićem.
Primate li čestitke?
– Primam. Informiraniji od mene kažu da je rijetkost da se
projekti završe u predviđeno vrijeme, a mi jesmo svoj završili
“kako Bog zapovijeda”.
To je spomenula i državna tajnica Ministarstva
regionalnog razvoja i fondova Europske unije Spomenka Đurić, ako
se ne varam.
– Tako je.
Je li odmoglo što je Karlovčanka?
– Nije, naravno – pomaže i u pripremi i u realizaciji
informacijom i usmjeravanjem, ali smo rudarski dio posla mi
odradili. Čestitam kolegama u tvrtki i u Gradu Karlovcu zbog
realizacije projekta. Imam iskustva s pripremom i provedbom
projekata jer sam u Vodovodu i kanalizaciji sudjelovao u tome,
naročito na projektu izgradnje pročistača otpadnih voda Karlovca
i Duge Rese. Taj projekt financiran iz ISPA pretpristupnog fonda
je bio prvi komunalni projekt u Hrvatskoj financiran novcem
Europske unije i to je bilo vrijedno iskustvo. Sitnice znaju
mnogo značiti. Nerijetko, kad je ulagač javna tvrtka, izvođači
radova olako shvate posao računajući da će javni ulagač
prihvatiti što god se uradi. Od samoga početka smo davali do
znanja da nam je stalo do toga da se projekt uradi kako treba i u
rokovima te da nećemo prihvaćati polovična rješenja.
Dosađivali ste?
– Jesmo. Svake srijede smo održavali takozvane gradilišne
koordinacije na gradilištima s nadzorom i izvođačima. Iz Gradske
toplane nas na takve sastanke zna doći i šestero, a ove srijede
nas je bilo sedmoro. U tolikom broju nas dolazi iz više razloga,
a jedan od njih je da se na izvođača napravi psihološki pritisak,
da mu pokažemo da nam je stalo do investicije. Ako izvođač možda
i želi nešto uraditi ofrlje, to neće uraditi jer vidi da nam je
stalo. Ako nešto ne bi krenulo u dobrom smjeru, angažirali bismo
se da se to ispravi. Nije riječ o spektakularnom angažmanu, ali
daje rezultate.
Jesu li čestitali kritičari?
– Jesu, mada ih ne bih nazvao kritičarima. Čuo sam na ovotjednoj
sjednici Gradskog vijeća Karlovca čestitke iz oporbenih klupa.
Završna konferencija se morala održati jer je to po pravilima
projekta. Nismo je održali radi promocije tvrtke ili mene osobno.
Jesu li Vam se javili oni koji su dvojili hoće li projekt
biti uspješno završen?
– Jesu. Bilo je nevjernih Toma, onih koji su izražavali skepsu,
naročito zato što je prošla godina bila krizna i što isporuka
materijala nije bila blagovremena. Bilo je tada kritično. I sam
sam se bio uplašio da ulaganje nećemo ostvariti u roku. Izvođači
su išli za time da naprave polovicu radova prošle godine, a
uradili su svega tridesetak posto radova, pa se postavilo pitanje
hoće li se to ove godine uspjeti nadoknaditi. Srećom, proizvođač
cijevi se uspio oporaviti, pa se materijal dostavio prije
svibnja. Vrijeme nam je išlo na ruku jer smo 2. svibnja prestali
grijati, pa su izvođači prionuli poslu. Bilo jest kišovito, pa se
nije radilo isprva u punom zamahu, ali su si izvođači dali truda.
Ugrađen je i spojen sav cjevovod predviđen projektom. Stari sam
komunalac i dugo pamtim. Nerijetko se dogodi da radeći na
podzemnoj infrastrukturi naiđete na nešto nepoznato, nešto
neucrtano. To je tako kod nas. Uspješno smo se snalazili u hodu.
Dogodi se da projekti i stvarnost na terenu nisu podudarni, pa se
mora snalaziti, nanovo projektirati, zaobići… Bilo je dosta
takvih situacija. Nismo izvodili mađioničarske trikove, ali smo
uspijevali premostiti takve probleme. Jednu smo građevinsku
dozvolu morali mijenjati. To se odnosi na trasu uz brzu cestu. Po
projektu temeljem kojega je izdana građevinska dozvola trasa je
išla u podnožju nasipa, a onda su Hrvatske ceste tražile da se
uđe skoro u nogostup. Na vrijeme smo promijenili građevinsku
dozvolu i na vrijeme su izvođači izvršili radove. Nogostup je
asfaltiran, a korisnike nastavljamo grijati, i to s puno većom
sigurnošću i manje gubitaka energije. U Gradskoj toplani sam
četiri godine, a kolege koje u našoj tvrtki imaju puno duži staž
su oduševljene napretkom.
Jesu li se javili korisnici?
– Jesu. Ima onih s posebnim prohtjevima, primjerice onih koji
hvale grijanje preko dana, ali ujutro bi ipak trebalo ranije
početi grijati jer su ranoranioci. Možemo grijati i cijelu noć,
ali se stanari moraju dogovoriti kada žele da se njihova
toplinska podstanica uključi. Kada dobijemo pritužbu, znamo da je
pogrešno adresirana, pa nastojimo krajnjeg korisnika uputiti na
to da se dogovori sa susjedima. Imamo sada sustav daljinskog
upravljanja pa možemo u bilo kojem trenutku iz sjedišta tvrtke
uključiti ili isključiti bilo koju pumpu. Sada smo blizu optimuma
funkcioniranja. Budući da izvođači radova još nisu u potpunosti
proveli ispitivanja po toplinskim podstanicama, imamo primjedbe
da još nisu počistili za sobom i slično. Nema prigovora na
funkcioniranje sustava. Direktorica Inkasatora, tvrtke koja
upravlja višestambenim zgradama, Andreja Barberić, mi je nekidan
rekla da ove sezone još nisu dobili pritužbu na rad Gradske
toplane.
Još nije bilo niti vijesti da je puknuo vrelovod, a
ranije je to bila svakodnevna pojava.
– Jest. Nadamo se da jako dugo neće biti takvih vijesti.
Želi li se netko priključiti na središnji toplinski
sustav?
– Ima i toga. Za provedbe projekta smo jednog korisnika
priključili. Interes postoji. Neki su mislili da se ovim
projektom može proširiti mreža na način da obuhvati i njihove
objekte, no ovim projektom nismo smjeli širiti distribucijsku
mrežu. Izdali smo ponude onima koji su izrazili namjeru da se
priključe na sustav, što u ovakvim uvjetima nije niti jeftino.
Jesu li taj interes iskazali građani ili
gospodarstvenici?
– Uglavnom građani.
Ima li među zainteresiranima za priključenje na središnji
toplinski sustav i onih koji su se ranije otpojili s
njega?
– Nema. To je inače posebna priča. Žalosti što nemamo sasvim
određene propise. S energijom treba postupati racionalno, posebno
kad je u pitanju zaštita okoliša. Sve napredne zemlje imaju
pravilo da nema apsolutne slobode što se energije tiče – ne može
se netko grijati na ugljen u urbanom naselju, primjerice. I dalje
se kod nas daje sloboda svakome da se grije kako želi. Nije cilj
Gradskoj toplani da se obogati i neće se obogatiti, ako se deset
stanova priključi središnjem toplinskom sustavu, odnosno neće
osiromašiti, ako se deset stanova isključi sa središnjeg
toplinskog sustava. Stvar je principa. Upoznao sam se s dobrim
sustavima i primjerima dobre prakse u naprednim državama. Danska
se čini najnaprednija u sagledavanju tog sektora i njegovoj
regulaciji. Oni su to fenomenalno riješili. Bilo bi nam mnogo
bolje, ako bismo si promijenili svijest po tom pitanju.
Ili da za vladara imamo dansku kraljicu?
– Ma ne… U Kopenhagenu se griju na toplanu i sve su zgrade
spojene na središnji toplinski sustav – nemaju izbora. U Danskoj
se između ostaloga griju na smeće. Prije četiri godine je puštena
u rad spalionica smeća dvije stotine metara od kraljičine
rezidencije, upravo zato da se pokaže građanstvu kako to nije
ništa strašno, da ne smrdi i da ne zagađuje okoliš. Što bi mi se
dogodilo kad bih predložio da se napravi spalionica smeća u
Karlovcu, mada bi to bio najjeftiniji način grijanja?
Ovaj projekt je i tragičan – lani je osoba pala u rov kod
autobusnog kolodvora i poginula, a ove godine je radnik stradao
kod robne kuće. Što se događalo institucionalno nakon tih
slučajeva?
– Gradska toplana je ulagač u ovome projektu i ona je ugovaranjem
poslova na izvođenju radova, na nadzoru nad izvođenjem radova te
ugovaranjem usluge koordinatora zaštite na radu delegirala te
odgovornosti. Sve smo s naše strane učinili da se radi po
propisima. Ne može se spriječiti nečija nesmotrenost koja izazove
nesretan slučaj. U oba spomenuta slučaja nije odgovornost na
Gradskoj toplani i institucije joj nisu davale bilo kakve
izvještaje. Pretpostavljam da su odluke institucija dobili oni
koji su odgovorni. Obišao sam nastradalog radnika “s ljudske
strane”, izrazio mu žaljenje i ponudio pomoć. Ostali smo u
kontaktu. Radnik ima ožiljke, ali je u redu – oporavio se.
Nekadašnji direktor Toplane Marijan Fudurić se pita zašto
se obnavljalo vrelovode bez da se obnavljala stara kotlovnica.
Rekao je da je to kao kada bismo mijenjali čovjeku krvožilni
sustav, a ostavili srce na izdisaju. Navodi da velik kotao na
plin radi, a dva manja na mazutu da ne rade. Ustvrdio je stoga da
će grad ostati nezagrijan, ako temperatura zraka bude minus 15
stupnjeva Celzija. Je li to točno?
– Nije. Kotlovnica ima kapacitet za grijanje grada i na minus 25
stupnjeva Celzija. Veliki kotao može grijati na toj temperaturi
zraka. Da bismo mogli razmišljati o promjeni “srca”, te “žile”
smo morali regenerirati jer, u suprotnome, “srce” ne bi imalo
kuda pumpati. Rekonstruirali smo “krvožilni sustav”. Hoćemo li
rekonstruirati kotao na plin ili ćemo raditi na tome da koristimo
obnovljive izvore energije? Opredijelili smo se za drugo.
Kotlovnica je za sada dostatnoga kapaciteta za grijanje grada, a
moramo gledati da uvodimo obnovljive izvore energije u središnji
toplinski sustav, na što nas tjeraju i europske direktive.
Namjera je u tu svrhu koristiti geotermalnu energiju, a
razmatramo i druge mogućnosti. Ne bismo se oslanjali isključivo
na plin. Mazut se od 1. siječnja više ne smije koristiti i
zapriječene su kazne, ako se loži. Plin je također fosilno
gorivo. Stoga nije opravdano da rekonstruiramo kotao na plin.
Vaš prethodnik Hrvoje Klobučar, također zaslužan za
uspjeh projekta, je najavio za ostavke odlazak iz Gradske
toplane. Je li i dalje u tvrtki?
– Jest. Radi svoj stručni posao. Ima namjeru otići.
Znamo da je prijašnja gradska toplinarska tvrtka bila
poznata po tome što je zapošljavala bivše direktore.
– Znamo. Nemam komentara.
Gradonačelnik Damir Mandić je najavio da bi ovoga tjedna
mogao Grad Karlovac potpisati nešto vezano za geotermalne izvore
energije. Hoće li se to dogoditi?
– Ne znam. Bila je riječ o potpisivanju ugovora za izradu baze za
prvu bušotinu. To je potrebno da bi se moglo nastaviti s
aktivnostima na geotermi.
Razgovarao: Marin Bakić