"Naša stranka ne nastupa samostalno na izborima nego u koaliciji. Šteta je što nema nikoga iz Karlovca. Tako se dogodilo", kaže glavna tajnica Narodne stranke – reformisti i predvodnica liste u VII. izbornoj jedinici.
“Možemo provesti program jer imamo iskustva. Po tome se
razlikujemo od drugih”, poručuje Alenka Košiša Čičin-Šain, glavna
tajnica Narodne stranke – reformisti i predvodnica liste
koalicije reformista, Primorsko-goranskog saveza, Istarskog
demokratskog sabora, Unije Kvarnera i Stranke hrvatskih
umirovljenika na izborima za Hrvatski sabor u VII. izbornoj
jedinci, pa s njome o tome razgovaramo u novom intervjuu iz
ciklusa ZOOM POLITIKON.
Postoji li u Karlovcu organizacija Narodne stranke –
reformisti?
– Postoji. Nije proaktivna, ali imamo članstvo s kojim centrala
redovno komunicira. Morate biti svjesni toga da se velik broj
građana odmaknuo od politike unazad nekoliko godina zbog osjećaja
da se ne može ništa u njoj ozbiljnije promijeniti. Došlo je do
zasićenja političkog prostora koji je 1990-ih imao svoj velik
rast. Tada se očekivalo da će doći do znatnijih promjena u
kvaliteti života prije svega. Kako se to nije dogodilo, splasnuo
je optimizam. Mlađe generacije su pretežito orijentirane na
pitanja posla i preživljavanja, a manje na politiku i mogućnost
promjene.
Ipak ste unatoč toj pasivnosti sastavili listu. No, na
njoj nema kandidata iz Karlovačke, Ličko-senjske i
Sisačko-moslavačke – svi su iz Primorsko-goranske županije i
Zagreba.
– Ima kandidata iz Sisačko-moslavačke županije. Reformisti ne
nastupaju samostalno na izborima nego u koaliciji. PGS, IDS i
Unija Kvarnera su regionalne stranke i imaju svoja mjesta na
listi. Šteta je što nema nikoga iz Karlovca. Tako se to dogodilo.
Kakvi kadrovi čine listu?
– Uglavnom općinski, gradski i županijski vijećnici ugledni u
svojim sredinama. Neki su bivši vijećnici, ali su zapaženi na
lokalnim razinama, primjerice viša medicinska sestra, netko tko
je dao doprinos za bolji život u svome kraju.
Reformisti ne izlaze na izbore u XI. i XII. Izbornoj
jedinici, a u osam izbornih jedinica ste dio koalicije “Rijeke
pravde”, no zašto ne i u preostale dvije?
– Imamo točkastu koaliciju. Prije tri mjeseca je prvo došlo do
dogovora između Fokusa, IDS-a i PGS-a, dakle stranaka centra.
Nakon skupa opozicije na Markovom trgu u Zagrebu se ušlo u
pregovore za ulazak u širu koaliciju predvođenu
Socijaldemokratskom partijom Hrvatske, a onda su se neke stranke
odlučile ne priključiti tom projektu jer su procijenile da bi im
to donijelo manje od drugih mogućnosti. Trebalo je potisnuti
partikularne interese. Veći broj stranaka u koaliciji bi dao
bolji rezultat, posebice u IX. i X. izbornoj jedinici.
SDP je vaš partner, a Vi ste liberalna centristička
stranka…
– Apsolutno. Mi smo lijevi centar.
Je li SDP u tom pogledu zastranio u populizam, izgubio
kompas?
– Hrvatska treba čvrstu oporbenu stranku i bez toga nema sreće za
Hrvatsku kao niti za bilo koje društvo. Smjenjivost nositelja
vlasti je poanta demokracije. SDP je doživio raskol. Možda je
trebalo poraditi na ujedinjenju, a mislim da jest. Procijenili
smo da je zbog općeg dobra dobro smanjiti stranačke apetite radi
ostvarenja načela smjenjivosti vlasti, što je ključno za
Hrvatsku.
Je li smjenjivost vlasti ono što Vas je uvelo u koaliciju
s SDP-om? Nije teoretski nemoguće, a bilo je i tako, da koalirate
s Hrvatskom demokratskom zajednicom.
– Nikad nismo s njima koalirali. Pružali smo im podršku u cilju
realizacije nekih projekata. Hrvatska će se razviti samo ako će u
izvršnoj vlasti postojati razumijevanje za to da su potrebni neki
projektni zahvati radi boljeg života. Jedan od takvih projekata
je brza pruga Zagreb – Varaždin – Čakovec da se putuje na
relaciji Zagreb – Čakovec 40 minuta, a to bi dovelo do bolje
fluktuacije radne snage i ona bi iz Hrvatskog zagorja i Međimurja
imala priliku za bolje poslove. No, do toga se nije došlo. Niti
projektna dokumentacija nije završena, pa smo smatrali da se radi
o prevari i da ne valja podržavati više tu projektnu shemu.
Zadnja vijest na mrežnoj stranici reformista glasi da je
Matija Posavec s Nezavisnom platformom Sjever najveća prevara
izbora. Zašto ste izdali takvo mišljenje?
– Svi smo izrasli iz Hrvatske narodne stranke, a onda je došlo do
raskola i 2014. godine su se formirali reformisti. Kolega Posavec
je kao međimurski župan dobro kotirao kod birača, međutim dogodio
se onda incident s namještanjem posla, pa je došao pred podizanje
optužnice. Procjenjuje kako da do toga ne dođe, da spasi glavu.
Sada gleda tko će biti na vlasti, da izbjegne odgovornost. Dosta
je popularan u Međumirju. Dobio je i nakon spomenutog incidenta
podršku gotovo 80 posto glasova na izvanrednim izborima i za
očekivati je da će neke glasove dobiti i sada. Priklonit će se
onima koji će oformiti vlast. Zato predstavlja prevaru.
Čime bi se reformisti rukovodili nakon izbora?
– Ako smo u predizbornoj koaliciji s SDP-om, budite sigurni da
nećemo stupiti u koaliciju s HDZ-om. To Vam odmah mogu reći.
Sedma izborna jedinica je prostorno najveća. Jeste li u
njezinom obilasku i kako Vam se čine ti krajevi?
– Bila sam izabrana u Hrvatski sabor u VI. izbornoj jedinici u
kojoj je tada bila Sisačko-moslavačka županija. Tada sam jako
dobro upoznala tu županiju i cijelu tu problematiku i mislim da
se od 2008. godine, kada mi je mandat završio, nije ništa bitno
promijenilo, osim što je ta županija ušla u dodatne poteškoće.
Sedma izborna jedinica je prostorno ogromna jer je taj prostor
ispražnjen. Tako velika izborna jedinica obuhvaća raznorodnost i
potreba i interesa. To je problem kod VII. izborne jedinice jer
je teško uspoređivati interes Petrinje i interes Karlovca, a Pag
pak s time nema nikakve veze i ima vlastitu problematiku.
Fokusirali smo se u programu na decentralizaciju, da se razina
odlučivanja spusti na gradove ili općine jer bi se tamo
odlučivalo brže i lakše s obzirom na to da najbolje vide
problematiku. Najbolji primjer za ovo o čemu govorim je
građevinska inspekcija koja je centralizirana i dok shvati što se
događa sagradi se cijeli hotel bez dozvole. Mnoge druge funkcije
isto tako treba decentralizirati. Valja istaknuti da je obnova od
potresa na području Sisačko-moslavačke županije podbacila. Prve
tri godine se nije događalo ništa, a nešto se obnova dinamizirala
dolaskom Branka Bačića za resornog ministra, ali tada je opet
došlo do obnove javnih objekata i višestambenih zgrada, što još
nije završilo, a najosjetljivije je pitanje obiteljskih kuća – od
630 ih je obnovljeno svega 30. Stanovnici kontejnerskih naselja
su preseljeni u višestambene zgrade, a ne na svoje posjede. Ako
želite da se neki kraj demografski ne prazni, treba izlaziti u
susret stanovnicima. Obnova tih šest stotina kuća, što nije
previše težak graditeljski zadatak, je bitna za opstojnost
cijelog tog prostora koji je počeo erodirati za Domovinskog rata,
pa smo imali gospodarsku degradaciju tog prostora privatizacijom
i propašću velikih tvrtki. Ako sada nakon potresa ne podupremo
ljude da žive tamo, taj ćemo kraj u potpunosti demografski
zapustiti.
Kako to učiniti?
– Četvrta tema našeg programa je obnova na Baniji, a u narednih
godinu dana treba obnoviti sve obiteljske kuće. Za to postoje
financijska sredstva. Taj se posao može obaviti za godinu dana.
Treba te ljude nadalje motivirati olakšicama da se bave
poljoprivredom. Neće se tako u jednom mandatu obnoviti
demografija tog prostora, ali će se zadržati stanovništvo, a time
će se polako početi vraćati i oni koji su otišli. Nije život u
Irskoj ništa bolji od života u Hrvatskoj, ako se pruži za to
prilika.
Jesu li ta područja osuđena na stalno
zaostajanje?
– Neće biti zauvijek zaostala. Bila su razne ideje o tome koga
tamo naseliti. Ne treba se baviti time nego dati priliku za
razvoj. Treba davati olakšice i poticaje, da postoji proizvodnja.
Predvidjeli smo porast plaća u Hrvatskoj kroz četiri godine na 80
posto prosječne plaće u Europskoj uniji. Predlažemo i da se
smanji oporezivanje rada, a uveća oporezivanje kapitala. Valja
udvostručiti prag za ulazak u sustav PDV-a za obrtnike. Tako ćemo
potaknuti ljude da ostanu u obrtništvu i generirat će se radna
mjesta u prostorima kao što su ovi u VII. izbornoj jedinici.
Iznimno je važno umanjenje troška za struju i grijanje
dostupnošću solarne energije za obiteljske kuće, javne zgrade i
višestambene zgrade. U Topuskom mogu stanari postaviti
fotonaponsku elektranu koja nije na njihovom objektu, nego u
neposrednoj blizini po modelu zadruge. Tako se vraća kroz osam
godina povrat te investicije. Nakon osam godina imate mogućnost
biti u statusu korisnika solarne energije i nemati troška, da
račun iznosi nula eura, do završetka trajnosti te elektrane, a to
je oko 30 godina. Sve to omogućuje da se taj prostor ne napušta.
Nije bolji život u centru Zagreba u odnosu na život u Hrvatskoj
Kostajnici, samo uvjeti moraju biti bolji.
Nije li porezno rasterećenje rada, a opterećenje kapitala
neskladno s liberalnom ideologijom?
– Ne vidim da je to tako. Jedno je stabilna zemlja koja je u
kapitalizam ušla prije dvije stotine godine, a drugo je kada
govorimo o tranzicijskoj zemlji, a mi smo i dalje jedna takva.
Nije normalno da neke tvrtke, a naročito banke, toliko zarađuju
dok imate problem s plaćanjem doprinosa na plaće.
Nije li iluzorno očekivati ulaganja kakva nudite jer na
tim depriviranim područjima u velikoj mjeri žive siromasi u
trećoj životnoj dobi?
– Varate se. U urbanijim sredinama je postavljanje takvih
fotonaponskih elektrana bitno. Sada već postoje poticaji za
obiteljske kuće, ali je teško doći do njih. Fond za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost je nedavno raspisao javni poziv
koji je trajao par sati i zaprimljeno je 12.000 zahtjeva. Interes
postoji, ako se država podmetne kroz institucije, da potpomogne
takve modele.
Po struci ste arhitektica. SDP nudi politiku priuštivog
stanovanja. Imaju li reformisti rješenje?
– Još u razdoblju od 2000. do 2004. smo ponudili izgradnju
stanova po modelu poticane stanogradnje kao rješenje. Radimir
Čačić je bio tada ministar javnih radova, a ja sam vodila Upravu
za stanogradnju i 15.000 ugovora smo ostavili. To treba
nastaviti, ali ne više za prodaju, nego za najam za mlade
obitelji, uz uvjet da najam nije veći od četiri do pet eura po
četvornom metru stana. Nije prirodno da netko s 35 godina živi s
roditeljima jer si ne može priuštiti najam. U drugim zemljama je
najam nešto normalno i nije ekstremno visok. U kratkom roku je
moguće izgraditi pet tisuća stanova po modelu POS-a za najam. To
je ključno za ostanak u Hrvatskoj.
Nudite vaučere za obrazovanje. O čemu se tu
radi?
– U našem koalicijskom programu za VII. Izbornu jedinicu nismo to
predvidjeli.
To sam pronašao na vašoj mrežnoj stranici.
– To je program reformista i vrijedi za cijelu zemlju.
Obrazovanje je ključ poboljšanja strukture stanovništva, pa i
kulture naroda. Vaučeri bi omogućili onima slabijih imovinskih
uvjeta da steknu više obrazovanja.
Izborna kampanja je burno započela uključenjem
predsjednika Republike. Što mislite o tom potezu Zorana
Milanovića?
– Dobro je da se na taj način uključio. Dao je strast kampanji i
politici te zaintrigirao građane. Nisam primijetila da je rekao
neku neistinu. Drugo je pitanje slažem li se s narativnom.
Dopustite da to bude moja stvar.
Je li po Vama dobar predsjednik Republike?
– Jest. Dobro je uravnoteženje. Jedini je dobar uteg na vagi.
Uvijek mora postojati dobra opozicija jer je ona jamstvo dobre
vlasti. Došlo je unazad sedam ili osam godina do neravnoteže i
prisutnost Predsjednika je dovela do veće ravnoteže, ali i je
uvela i strast, a bez nje nema politike.
Pretjeruje li se u opisivanju stanja u Hrvatskoj
katastrofičnim ocjenama? Hrvatska je članica Europske unije,
eurozone, Šengenskog prostora i drugih institucionalnih okvira
koji ne dopuštaju da zemljom zavladaju kaos i bezumlje.
– Bruxselles će se više brinuti za sebe nego za nas i na nama je
da se brinemo za sebe. Živi se bolje, organiziranije i urednije u
Austriji nego u Hrvatskoj. U programu naglašavamo da prosječnu
plaću do kraja mandata podignuti na 80 posto europskog prosjeka.
Trećina od 1,260.000 umirovljenika živi ispod razine siromaštva.
Do kraja mandata mirovine treba uvećati za 50 posto, odnosno
dovesti paritet mirovine u odnosu na plaće na 67 posto, a danas
je 45. To treba napraviti u naredne četiri godine kako bi život u
Hrvatskoj više ličio onome u zapadnim zemljama. Pravosudne
institucije moraju preuzeti svoj vid odgovornosti. Misli se na
pravosuđe kada se govori o katastrofičnosti, na dugotrajno
rješavanje predmeta i nekorektno prosuđivanje te na svekoliku
korupciju i klijentelizam. Nitko ne kaže da ne možete nekog
bliskog zaposliti, ali kriterij mora biti prvenstveno kvaliteta.
Razgovarao: Marin Bakić