Karlovcu prijeti deveti krug pakla, upozorio je
inače odmjereni Boris Vrbanac gradonačelnika Damira Jelića i
druge u gradskom sustavu u svom pismu od svibnja 2015. godine. Na
što je točno mislio objasnio nam je u intervjuu, a 24. veljače s
početkom u 19 sati u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan
Goran Kovačić” upoznat će na predavanju javnost s energetskim
potencijalima i promašajima, kako ih on
vidi.
Iz pisma koje ste poslali gradonačelniku i
njegovim suradnicima proizlazi da Karlovcu, ako provedu svoje
zamisli, prijete toplinarska i ekološka
katastrofa.
-
Baš tako.
Zašto bi vlast gradu tako nešto
priuštila?
-
Tako je, nema razloga. Imamo sasvim druga
rješenja koja možemo primijeniti. Ispričat ću ti kako sam
uključen u tu priču prvo.
Može.
-
Posljednjih pet godina svog radnog vijeka
proveo sam u Ini na poslovima vezanima uz geotermalnu
energiju i pitku vodu.
Kada ste umirovljeni?
-
Prije pet godina. Iskustvo mi daje
kompetentnost govoriti o geotermi s obzirom da sam imao
pristup svim podacima koji se odnose na takvu vrst energije,
a koje smo u Ini prikupljali snimanjem sezimičkih profila,
izradom bušotina i ostalim radnjama. Kao Karlovčanina su me
dodatno zadužili da skrbim za geotermalne izvore u
Karlovcu.
S obzirom da nova državna vlast mnogo polaže u
stručnost i da se naš gradonačelnik uporno poziva na stručnjake,
spomenimo da ste po obrazovanju doktor geoloških
znanosti.
-
Tijekom radnog vijeka magistrirao sam, a
zatim i doktorirao na taložnom modelu naslaga gornjopanonske
starosti u savskoj potonini. Rekonstruirao sam uvjete koji su
tada vladali u potonini, te smjer i mehanizam donosa
klastičnog materijala. Među njima su najvažniji slojevi
pješčenjaka koji čine glavna ležišta
nafte.
Stručnjak ste, dakle, za
geologiju.
-
I za geotermalnu energiju, jedan od
rijetkih u Hrvatskoj koji je to radio na stvarnim podacima.
Mnogo je onih koji nešto čitaju, a nemaju podatke. Imam sve
informacije na raspolaganju i zato mogu suvereno govoriti o
tome s još možda desetak osoba u Hrvatskoj. Svi su iz
Naftaplina i imali su pristup podacima koje tvrtka
posjeduje.
Nikad se niste izlijetali u javnost, pa mora
postojati uistinu dobar razlog da javno
reagirate.
-
Upravo tako. Gospodin Dubravko Delić,
zamjenik gradonačelnika, je krajem 2013. godine od mene
naručio studiju o mogućnostima korištenja bušotina Karlovac 1
i 2 u Rečici za potrebe Grada. Izradio sam i predao studiju.
Bušotine su dislocirane, petnaestak kilometara od Karlovca.
Tamo je voda temperature više od 140 stupnjeva Celzija, ali
za potrebe grada bi bilo zgodnije da se izgradi bušotina
bliže Karlovcu. Izbjegli bi se tako i problemi s Naftaplinom,
odnosno Inom koja je vlasnik bušotina u Rečici. Jednostavnije
bi bilo napraviti novu bušotinu. Ležište u kojem se nalazi
vruća voda su vapnenci, dolomiti, karbonati mezozojske
starosti, a u podzemlju se protežu čitavim prostorom između
Karlovca i Vukomerićkih gorica, te Svete Jane i
Siska.
To je najveći bazen geotermalne vode u
Hrvatskoj.
-
Jest.
I u Karlovcu je najtoplija
voda?
-
Nije. U Bjelovaru imamo vodu od 170
stupnjeva Celzija i nalazi se na oko 2600 metara, dok je kod
nas na 4150 metara dubine temperatura oko 140
stupnjeva.
Što rade u Bjelovaru s time u
vezi?
-
Ispitali su bušotine, dvije pripremili za
proizvodnju električne energije, a treću za utiskivanje.
Crpit će vruću vodu, pretvarati je u električnu energiju, a
vodu ohlađenu na oko 68 stupnjeva utiskivati u isto ležište.
Tako se stvara zatvoreni krug. To je prva faza. U drugoj će
se i ostatak tople vode, čija temperatura iznosi 68 stupnjeva
Celzijusa, koristiti za zagrijavanje staklenika i druge svrhe
prije ponovnog utiskivanja u ležište. Sudjelovao sam u
pisanju studije temeljem koje se to radi. Obradio sam
geološki dio studije. Koja je moja ideja? Valja izgraditi
bušotinu blizu Karlovca i dovesti toplu vodu u toplanu.
Mučilo me što je prilikom ispitivanja bušotine
K-3…
Tri su bušotine?
-
Dvije – K-2 i K-3.
A gdje je K1?
-
Blizu stare ceste Karlovac-Zagreb kod
Čeglja. No, nije dohvatila karbonate, pa nam nije
zanimljiva.
Dakle, koja je Vaša ideja?
-
Mučilo me, kažem, što su za ispitivanja
kapaciteta bušotine K-3 izračunali da njeno davanje iznosi do
tisuću ‘kubika’ na dan. To je malo ali sam razgovarajući sa
sudionicima ispitivanja zaključio da ispitivanja nisu
provedena korektno. U Bjelovaru su iz istih naslaga ovih dana
izmjerili kapacitet od deset tisuća kubnih metara na dan.
Nema razloga da se isti ili sličan kapacitet i ovdje ne
dobije. Ako voda ne bi sama eruptivno izlazila, uvijek se
mogu raditi dubinske crpke.
Što je najzahtjevnije kod
bušenja?
-
Ispod nas, pored Korane u centru grada, su
karbonati na tridesetak metara dubine. Kako se iz Karlovca
primičemo Rečice, karbonati su sve dublje
smješteni.
Dakle, lakše je bušiti ovdje nego u
Rečici?
-
Jest, ali tu nije vruća voda. Dakle, moramo
se primaknuti malo dubini bazena, no ne trebamo ići u
najdublji dio, jer ne treba stvarati električnu energiju,
nego samo vruću vodu za potrebe toplane, dakle od 80 ili 90
stupnjeva Celzija.
Ne treba nam voda od 140
stupnjeva?
-
Ne.
A gdje bi se mogla napraviti ta nova
bušotina?
-
Par kilometara od Karlovca na geološki
povoljnoj poziciji. Mora to biti širi prostor, jer bušotina
zahtijeva prostor za instalaciju opreme. Kad se makne,
napravi se kućica od “deset sa deset”, eventualno se mogu
postaviti pumpe. Dakle, doveli bismo vruću vodu izravno u
toplanu. Karakteristika ove vode je da je sasvim pitka,
saliniteta manjeg od grama po litri. Kao pitka voda crpi se
na dva mjesta. Prvo smo je počeli crpiti u Borlinu. Tamo su
karbonati na dubini od 60 metara. Stari su uvijek govorili da
Karlovac pije najbolju vodu na svijetu. To je bilo točno dok
smo koristili borlinsku. Danas Karlovac pije pročišćenu
koransku vodu, dok se voda iz borlinskog izvora koristi tek u
zapadnom dijelu grada. Agrokor tu istu vodu prodaje pod
nazivom Jana u brojnim zemljama Europe, te u Sjedinjenim
Državama. Prije 13 godina ta flaširana voda je dobila nagradu
kao najbolja na svijetu. Dakle, ležimo na izvanredno pitkoj
vodi. Ti karbonati su u geološkoj prošlosti činili dio
Jadranske ploče. Nakon razdoblja krede , prije nekih 60
milijuna godina, ta je ploča okopnila i bila kopno sve do
prije dvadesetak milijuna godina kada se taj dio počeo lomiti
i spuštati od današnjeg Karlovca prema sjeveru. Došlo je do
razmicanja takozvane ekstenzije i transgresije mora.
Karbonati su puni slatke vode, a to je kišnica koja je ostala
na njima dok su bili iznad površine. Kako se to spustilo,
prekrilo je more karbonate, a slatka voda je ostala
“zarobljena” unutra. Uslijedio je donos klastičnih naslaga,
lapora i pješčenjaka, ali u morskim uvjetima. Kako je
postupno pucala veza s morem, s glavnimom nekadašnjeg oceana
Tetisa, formirano je ogromno jezero Paratetis, koje se
postupno počelo oslađivati. Stoga je voda u najdubljim
slojevima pješčenjaka slana, a prema površini postaje
postupno brakična, te najmlađim naslagama postaje slatka.
Dakle, ideja je dovesti vruću vodu u toplanu, iskoristiti je
za zagrijavanje karlovačkog toplinskog sustava. Kad prođe taj
krug, izlazna voda ima temperaturu od 60 stupnja Celzija. Tu
bismo vodu dalje proveli cjevovodom i napravili kupališne
objekte. Mogli bismo napraviti kompleks bazena. To bi bila
izuzetno privlačna atrakcija. Radili bi 24 sata, 365 sata u
godini.
Koji je naš problem? Što ne valja s ovim
gradom? Geotermalna voda je pronađena prije 33
godine.
-
Za te dvije bušotine su interes iskazali
turski ulagači i oni će doći ovdje.
Preko Naftaplina?
-
Ne. Ina se nije odlučila za taj biznis.
Pojavili su se turski ulagači. Jednom sam pokazivao bušotine
prošlog ljeta. Ti investitori rade u Bjelovaru, a od Karlovca
su odustali, izgleda. Pojavili su se drugi. Moji prijatelji
koji i dalje rade u Zagrebu na problematici geoterme odveli
su ih u poglavarstvo Karlovaca i čak je nekakav dogovor
postignut.
Kažu da geotermalna energija može preobraziti
Karlovac?
-
Apsolutno. To je najčišća energija. Ništa
ne ostavlja iza sebe, a nepresušna je. Zemlja stalno grije
vodu. Ispod čvrste kore ili litosfere debljine dvadesetak do
stotinjak kilometara nalazi se sloj rastaljne magme koja
odozdo grije čvrstu koru Zemlje i vodu koja se nalazi u tin
naslagama. To je izvor energije koji će funkcionirati koliko
i sama Zemlja. Ohlađenu vodu nakon protoka kroz toplinski
sustav Gradske toplane mogla bi se osim za grijanje bazenskog
kompleksa koristiti i za zagrijavanje stakleničkog kompleksa
smještenog na prostoru vojarne Luščić, za koju inače ne
postoji ideja u Gradu kako iskoristiti taj prostor. Mogao bi
Karlovac hraniti za relativno malen novac i, što je
najvažnije, zdravom hranom bez dodavanja kemikalija i
pesticida. Dio toplinske energije također bi se mogao
pretvoriti u električnu, tako da bi bazenski i staklenički
kompleksi te toplana bili neovisni o drugim dobavljačima
električne energije. S ekološkog stajališta to je dobar
projekt, pa možeš dobiti sufinanciranje iz fondova Europske
unije za izradu geotermalne bušotine, te za izgradnju
kupališnog i stakleničkog kompleksa. Može se napraviti i
ribogojilište, obogatiti riblji fond i dovesti ribiče iz
inozemstva.
Koliko bi iznosilo to
ulaganje?
-
Bušotina iznosi oko milijun američkih
dolara po kilometru. Dakle, ulaganje u bušenje bi iznosilo
nešto više od dva milijuna dolara. Nisu to uopće velike
cifre. Sve se može financirati vanjskim fondovima. Građani bi
plaćali samo paušal kao što plaćaju sada i Gradskoj toplani,
samo bi iznosio manje, a više ne bi bilo niti troška
električne energije i plina. Više ne bismo zatvarali
radijatore, nego bismo ih otvorili koliko nam je potrebno, a
plaćali bismo uslugu oko dvije stotine kuna, koliko bi to
bilo za stan od 60-tak kvadrata. Možda bi na početku trebalo
povisiti paušal za 50 do sto kuna, da se izmijeni loš
toplovod i proširi mreža. Cijena koja se daje državi je
dvadeset lipa po kubnom metru proizvedene vode, a to je
zanemarivo.
Zašto tvrtka Naftaplin nikad nije iskoristila
te bušotine?
-
Jednostavno nisu zainteresirani za to.
Tražila se nafta.
Tražeći naftu su našli vruću
vodu?
-
Upravo tako.
Zašto nisu zainteresirani, ako ta vrst energije
ima toliki potencijal?
-
Vidiš da nisu zainteresirani niti za
istraživanje nafte. Godinama nismo izradili niti jednu
bušotinu. Kad sam počeo raditi, Naftaplin je radio više od
120 bušotina godišnje. Mađari kao vlasnici Ine nisu više
zainteresirani za istraživanje, nego samo za
maloprodaju.
Što se događalo nakon što ste izradili studiju
za Grad?
-
Krajem 2014. su me pozvali s informacijom
da će raspisati natječaj za izradu sveobuhvatne studije koja
bi odgovorila na pitanje koje korake dalje poduzeti. Par
mjeseci potom nije bilo nikakvog glasa, da bih u travnju
2015. čuo da se od tog projekta odustalo i da će se ulagati u
energanu na biomasu. Sjeo sam i napisao pismo gradonačelniku
i pročelnicima. Brzo je reagirao zamjenik gradonačelnika
gospodin Delić. Uputio me na pročelnicu Marinu Jarnjević.
Pozvan sam na sastanak s ulagačima. Bili su prisutni gospodin
Delić, gospođa M. Jarnjević, gospoda Inoslav Latković i
Danijel Žamboki iz Gradske toplane, dva ulagača – gospoda
Giuseppe D’ Anna i Roberto Višković, te moja malenkost. Odmah
sam pitao od kuda će nabavljati sječku, nemamo drvne
industrije koja će to isporučivati, nema drvne
mase…
Iako smo svi šumasti…
-
Odgovorili su da će sječku dovoziti iz
Sunje. Kad sam pitao što ćemo s pepelom koji će nastati radom
energane odgovorili su da imaju dogovor s jednom tvrtkom iz
Ivanić-Grada da ga odvozi. To je nešto prestrašno. U
Hrvatskoj nema slobodne sječke. Planiraju izgraditi
termoelektranu jačine pet megavata. Svjetsko iskustvo uči da
su najisplativije energane od jednog megavata jer neko
područje može dati dostatnu količinu biomase za takvu
energanu, a da se ne devastira i da se ne mora dovoziti,
odnosno da se izbjegnu troškovi prijevoza koji bi narušili
profitabilnost. Planiraju raditi energanu od pet megavata u
području u kojem nedostaje drvne mase, pa bi se sve moralo
dovoziti izvana. Radi se o stravično velikim količinama
sječke, šleperi bi non-stop vozili…
Postali bismo grad susreta sa
šleperima…
-
U Babinoj Gredi se gradi termoelektrana na
sječku. Imaju sklopljen ugovor za nabavu sječke, ali neće
raditi čitavu godinu – zimi prekidaju proizvodnju i isporuku
električne energije. Ova naša bi radila čitavu godinu. Što to
znači? Moraš u tom slučaju dovoziti i skladištiti silnu
sječku za doba kada se ne proizvodi.
Koje su to količine?
-
Godišnje potrebe za sječkom ovako velikog
energetskog objekta kakav se planira kod nas izgraditi iznosi
67.000 tona, odnosno 200 tona po danu, odnosno 280 kubnih
metara na dan. Dakle, svakodnevno bi devet do 11 šlepera
prolazilo sjedištem grada. Međutim, kako se zimi ne sjeku
stabla, valja unaprijed pripremiti i uskladištiti desetke
tisuća tona sječke kako bi energana mogla raditi zimi. Time
se povećava broj šlepera koji će dovoziti sječku iz Slavonije
na 20 do 25 dnevno. O problemu pepela ne trebam niti
govoriti. Pepeo planiraju vjerojatno deponirati u Centar za
gospodarenje otpadom Karlovačke županije na Babinoj Gori. I
taj bi pepeo razvozili kroz grad. Po danu bi se proizvelo 11
tona ložišnog pepela, letećeg pepela kotla 1,8 tona, a samog
letećeg pepela pet i pol tona po danu. To je ukupno 22 tone
otpada po danu ili više od osam tisuća tona
godišnje.
Hajdemo rezimirati loše strane tog projekta
koji se kani provesti u Karlovcu – grad je pun šlepera, jer nema
sječke, pa se mora dovoziti, što stoji…
-
Plus zagađenje…
Nije isplativo…
-
Isplativo je kada se spaljuje komunalni
otpad. Svaki kamion koji dođe naplatiš. Naplatiš i toplu vodu
koju ćeš zimi isporučivati gradu te struju koju proizvedeš. U
tom slučaju, projekt je ekonomski itekako isplativ. No, zašto
da se to gradi u Karlovcu? Europska unija odustaje od
izgradnje takvih energana na području
gradova…
Morat će biti izgrađene najmanje pet kilometara
od mjesta?
-
Najmanje 30 kilometara od većeg grada,
općinskog središta.
U našem slučaju je najbolje to prebaciti u
Bosnu…
-
Postoje rješenja, samo treba uložiti. Prvo
su htjeli takvu energanu izgraditi na Drežniku zbog blizine.
No, kad su gradski vijećnici dokazali da cestica ne može
podnijeti toliki kamionski promet, odlučili su izgraditi tu
termoelektranu na Ilovcu, što im je idealno zbog blizine
Zagreba. Zašto je Zagreb odustao od Retkovca? Više nitko to
ne spominje.
Na Retkovcu je trebala biti spalionica
otpada?
-
Da, a sada bi to htjeli, pretpostavljam,
preseliti u Karlovac.
Tvrdite da vlast u Karlovcu radi na tome da
zagrebačku spalionicu otvore ovdje?
-
Praktički… Kada sam pitao čija je to
ideja, odgovoreno mi je da nitko u Karlovcu nije dozvolio
izgradnju takve energane. Gradsko vijeće je investitor samo
obavijestio o svojim namjerama, no nitko nije pitao za
dozvole.
A tko je investitor?
-
Neka malteška tvrtka.
Malteška?
-
Da, s Malte. Gdje su ekološke studije? Kako
mogu izdati lokacijsku dozvolu bez studije o utjecaju na
okoliš? Tko jamči da će ulagač dovesti najmoderniju opremu, a
ne da će donijeti neke stare strojeve? Kada jednom staviš u
funkciju takvo postrojenje koje vrijedi dvadesetak milijuna
eura, tko će obustaviti rad? Spaljivat će što god požele, pa
će tako umjesto sječke spaljivati komunalni otpad. Takve
energane izbacuju velike količine ugljičnog dioksida – 197
tona godišnje. Ta će energana zbog zagađivanja okoliša morati
plaćati i ekološku rentu. Kada je u pitanju komunalni otpad,
uz ugljični dioksid ispuštaju se i kancerogeni i toksični
spojevi. Nakon rata se u Karlovcu masovno kurilo na drva i na
ugljen. Čitava moja generacija je bolovala od bronhitisa. I
sam sam prebolio zbog toga tri upale pluća, pa imao sjene na
plućima… Hoćemo li dozvoliti da naša djeca prođu tako
nešto?
Što su Vam rekli kad ste iznijeli svoje
argumente?
-
Da to nije tema sastanka. Nikakve
protuargumente nisam dobio.
Je li Vam gradonačelnik išta
rekao?
-
Ništa. U novogodišnjem intervjuu
Karlovačkom tjedniku spomenuo je da bi buduća energana na
Ilovcu mogla smanjiti cijenu grijanja pet do deset posto, ali
da je to privatno ulaganje i kod spominjanja tog problema
pokazao začudnu nezainteresiranost. Već sada govore o cijeni.
Kako se tvori cijena nekog proizvoda? Moraš znati sve ulazne
troškove, da bi mogao oblikovati cijenu. Ne znaju niti što će
spaljivati unutra, a već sada govore o
cijenama.
S obzirom da je to sve tako nepripremljeno,
koliko je realna opasnost od takve energane?
-
Vrlo realna. Nadu mi daje stav nove vlasti
koja je prvog dana rekla da se obustavljaju radovi na
termoelektranama. Vjerojatno tu misle na Plomin C koji bi bio
strašan zagađivač. Hoće li takav stav Vlade obuhvatiti i ovaj
projekt, ne znam. No, karlovačka vlast bi o njemu trebala
reći punu istinu, a ne nas držati kao maloumnike kojima ništa
ne govori. Građani imaju pravo znati što se događa. Možda
griješim u nečemu, ali neka se kaže točno u čemu. Trebalo bi
na referendumu odlučiti o tom projektu. Ne treba nam. Imamo
toplu vodu i kudikamo bolja rješenja. Umjesto da napravimo
grad koji će procvjetati s geotermalnom energijom i bazenima,
koji će nahraniti sam sebe, mi radimo ovo. A tendencija je u
svijetu da se lokalno samostalno hraniš vlastitom ekološki
uzgojenom hranom.
Možemo uzgajati banane…
-
Možeš raditi što poželiš. Zbog takvih
kompleksa bi se i turizam izrazito razvio, siguran sam. Može
se postaviti razumna cijena za bazene – 50 kuna mjesečno za
klince… Bazeni bi bili puni, a punili bi ih i sportski
klubovi kao što su vaterpolski, plivački,
skakački…
Kao da ležimo na nafti, a ne
reagiramo…
-
Tako je. Ima zainteresiranih ulagača.
Uletit će neki privatnik. Napravit će sve navedeno, no
naplaćivati će i nećemo tako osigurati jeftinije grijanje,
nego će ubirati ekstraprofit. Sve će dobiti, a zarađivati
će.
Kako tumačite da Vaši argumenti ne padaju na
plodno tlo?
-
Ne mogu to protumačiti. Pretpostavljam da
je problem u politici. Nisam političar i ne želim se time
baviti. Siguran sam da ideja o izgradnji termoelektrane na
Ilovcu nije potekla iz Karlovca, no Grad ne pruža otpor tome,
nego pasivno promatra kako se taj projekt oblikuje i provodi.
Trebalo bi osnovati malu tvrtku u okviru Vodovoda i
kanalizacije koja bi se bavila korištenjem geotermane
energije. To ne bi trebao biti problem.
Što se nadate postići predavanjem kojeg ćete
održati?
-
Upoznati javnost, da građani postanu
svjesni teme.
Ako bi se izgradila termoelektrana na sječku,
po Vašoj procjeni bi došlo do povećanja cijene grijanja.
Zašto?
-
Energana bi svu toplu vodu koju proizvodi
slala u središnji toplinski sustav, koji ipak ne bi time bio
zadovoljen, pa bi Gradska toplana to trebala nadoknađivati.
Dakle, imala bi smanjeni kapacitet rada, a njezini troškovi
bi ostali isti. Svi gubici u toplovodnom sustavu idu i dalje
na štetu Gradske toplane. Energana isporuči vodu i naplati
je, a toplana plaća sve troškove grijanja iz smanjene
produkcije.
Kako god okrenemo, to je loša
ideja?
-
U svakom slučaju. Imamo rješenje koje od
Karlovca može učiniti najpoželjnije mjesto, jer smo u
središtu Hrvatske, svima na putu. Mogli bismo se uistinu
razviti.
Zanimljivo je kako ne možemo iskoristiti te
“zicer-potencijale” kao što su geotermalni, izvor mineralne vode
u šumi Štrekovac, činjenicu da je u Karlovcu tri godine živio i
školovao se Nikola Tesla…
-
Čini mi se da se radi o nedostatku vizije.
Pitao sam ih kakvu imaju strategiju, rekli su da je nemaju.
Pa kako možeš voditi grad, a da nemaš viziju? Zato i prolaze
takvi projekti – dođe netko izvana i nametne ti svoju viziju
koja će dovesti do ekološkog kolapsa grada i
okolice.