Korizma, latinski quadragesima, četrdesetnica – četrdeset dana
prije najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa vrijeme je koje je
nadišlo okvir kršćanskog poimanja. Poput mnogih drugih kršćanskih
termina, blagdana, razdoblja postala je dio kulture, načina
života. Prvenstveno ga pojmimo kao vrijeme odricanja od nečega i
vrijeme popravljanja, ispravljanja nekih pogrešnih stvari u
životu. Mnogi ljudi koji nisu kršćani u korizmi nastoje se odreći
nekih stvari ili pak nastoje biti u nečemu bolji. Rekli bismo
ljudi prolaze svoj osobni test. Neki ljudi ustraju, drugi pak
pokleknu kod prvih problema.
Za vjernike osim odricanja korizma je vrijeme i šansa za molitvu,
slušanje Božje riječi te činjenje dobrih djela kako bi napravili
duhovni zaokret u svom životu. Može se reći da je to vrijeme
propitkivanja sebe, svoje vjere.
Za katolike ova korizma obilježena je s dva događaja. Prvi je
odreknuće pape Benedikta XVI. od papinske službe, a drugi je
izbor novoga pape. Načitali smo se raznih nagađanja što je dovelo
do odreknuća Benedikta XVI. Čitajući ovih dana njegovu knjigu
Dogma i navještaj u izdanju Kršćanske sadašnjosti 2011. godine
naišao sam na zanimljiv odlomak pod naslovom Naviještanje Boga
danas (str. 117. do 118.). U tom sedmom dijelu ovoga poglavlja
papa razmatra probleme koji su danas prisutni u navještanju. Za
razmišljanje uzeo je Poslanicu apostola Jakova 3,16-4,3. U svojoj
poslanici Jakov apostol snažno razračunava s krizom
judeo-kršćanske Crkve. Nered, sukobljavanje, prazna učenost,
sektaštvo, rat unutar zajednice. Isto tako apostol detektira koji
su uzroci toga nereda u jeruzalemskoj zajednici: svatko hoće sam
sebe, samopromocija, nedostatak duhovnosti i molitve. Jakov
smatra da bi sve bilo drugačije kada bi članovi zajednice,
umjesto da se svađaju i žive u hladnom ratu, zajedno govorili s
Bogom. Bez zajedništva i duhovnosti govor i navještaj o Bogu
ostaje suh i besplodan.
Svjestan da više ne vrijedi ona arapska poslovica: psi laju, a
karavana prolazi. Svjestan da se više ne može razmišljati u
stilu: ni vrata je paklenska neće nadvladati, već da je nužnost
Crkve – ne samo čuvati nego i naviještati. Događaji, promjene idu
“brzinom svjetlosti”, odgovornost prema od Gospodina povjerenoj
zadaći velika, problemi golemi, Joseph Ratzinger, teolog
pobijedio je Benedikta XVI. papu. Odrekao se papinske službe,
časti. Započeo je novi hod Crkve kroz vrijeme i odgovorio onima
koji su za modernizaciju Crkve. Jasno poručio: Crkvi nije
potrebna modernizacija, Crkvi je potrebna temeljita duhovna
obnova. Modernizacija znači prilagodba svijetu, a duhovna obnova
znači povratak korijenima, onom prvom kršćanskom zajedništvu u
slušanju Božje riječi, molitvi i lomljenju kruha.
Drugi važan događaj je izbor novoga pape. I tu se nagađa.A
zapravo se potvrđuju riječi Jakova apostola i Benedikta XVI.
Kardinali izbornici do sada su najčešće šutjeli, sada imamo preko
medija masu neukusnih samopromocija pojedinih kardinala.
Prosipaju izjave, vizije kao da je ovo neka predsjednička
kampanja.Kao vjernik duboko vjerujem da će do obnove doći, da će
Duh učiniti svoje.
Korizmeno vrijeme za vjernika stoga je vrijeme ozbiljnog
razmišljanja, duhovnosti, molitve, vježbanja u zajedništvu,
premišljanja o vlastitoj crkvenosti, vlastitom doprinosu. Crkva
je svaki krštenik.