Kriza kao neizbježna tema kad je o gospodarstvu riječ nije izostavljena ni unatoč svečarskom karakteru i povodu sjednici Gospodarskog vijeća, ali čak i usprkos krizi i nezaposlenosti koja gotovo da je dostigla onu rekordnu iz 2001. godine, u Karlovačkoj županiji tijekom 2012. godine zabilježen je porast zaposlenosti od 3,7 posto u industriji Karlovačke županije.
Nažalost, istovremeno najpogođeniji sektor obrtništva, kazao je predsjednik ŽKK Zlatko Kuzman, stalni je generator daljnje nezaposlenosti, čime su i više nego anulirani pozitivni efekti industrijskog novozapošljavanja, u prvom redu zaslugom HS-Produkta. Unatoč tome, gospodarstvo Karlovačke županije u mnogim je pokazateljima iznad prosjeka Hrvatske, s time da je uloga industrije već tradicionalno vodeća u gospodarstvu Karlovačke županije, baš kao i 1928. godine, kad je kao anticipacija i odgovor na nadolazeću svjetsku krizu u Karlovcu osnovano Udruženje industrijalaca Grada Karlovca, što se smatra pretečom današnje ŽKK. U to vrijeme 20-tih godina udio industrijske proizvodnje u ukupnom prihodu Karlovca iznosio je 41,5 posto, dok je industrija u ukupnom prihodu Kraljevine SHS sudjelovala tek s 8,6 posto. U današnjim okvirima prerađivačka industrija stvara 58,6 posto dohotka Karlovačke županije, dok je udio industrijske proizvodnje u prihodu na razini Hrvatske 25,6 posto.
Nakon donošenja prvo Zakona o komorama u Austro-ugarskoj monarhiji 1848. godine, osnovano je 77 trgovačko-obrtničkih komora, od čega 1952. godine tri u Hrvatskoj- u Zagrebu, Osijeku i Rijeci. Karlovac je bio među 12 gradova obuhvaćenih Zagrebačkim komorskim područjem, a u toj su komori vrlo utjecajni i četvorica Karlovčana: Ambroz Vranyczany-Dobrinović, Imbro Ignjatijević Tkalac, Milan Krešić i Eugen Sabljić.
Povezujući današnju gospodarstveno-političku mantru i traganju za nacionalnom strategijom, te spasonosnim, u pravilu stranim investitorima, Kuzman je izrazio stav da je Karlovac već svojim osnutkom kao vojne utvrde bio zapravo dio tuđe strategije koja je imala strašan razvojni utjecaj na čitavu regiju. Pa čak i kad su, uslijed razvoja ratne tehnike, taktike i tehnologije gradske zidine postale s obrambenog aspekta smiješne, opet je u sklopu “tuđe strategije” Karlovac odolio novim izazovima i prometnuo se u jezgru raznih djelatnosti, od upravnih i javnih, do obrta, cehova, te posebno propulzivnog razvoja trgovine na temeljima plovne Kupe i izgradnje za ta vremena moderne cestovne infrastrukture do Jadrana. Bila su to i vremena burnih gospodarskih i geopolitičkih promjena, kao i tehničkih izuma i procvata inovacija, poput briljantnog i još neobjašnjenog bivšeg karlovačkog gimnazijalca Nikole Tesle, pa su poduzetnici kao jedan od načina borbe i jačanja svoje sigurnosti pribjegavali osnivanjima brojnih Komora. Kasniji električni vizionarski pothvat gradonačelnika Ivana Banjavčića s izgradnjom Munjare u Ozlju, otvorio je vrata osnivanju, rečeno današnjim terminom, poduzetničkih zona i privlačenju brojnih investitora. Nažalost, mnogo toga što su oni učinili, dva su Svjetska rata i ovaj posljednji, Domovinski, pomeli su, ali se zahvaljujući poduzetničkom duhu i svijetloj tradiciji, uvijek uspješno kretalo u obnovu i izgradnju, ali nažalost, i pretvorbu i privatizaciju kojom je uništeno i više nego što su razorile ratne aktivnosti. U Hrvatskoj se već 35 godina, kazao je Nadan Vidošević, uspješno radi na deindustrijalizaciji, pa nam je sadašnja industrijska proizvodnja za 21 posto niža od one iz 1985. godine.
Od posljednje prave modernizacije, a bilo je to baš 1985. godine s petrokemijom, i katastrofalnim slučajem “Obrovca”, nismo kao narod, kaže Vidošević, stvorili ništa, jer u posljednjih 33 godine realan rast BDP-a u Hrvatskoj iznosi 0,1 posto! Sve što su jedni dobro učinili i stvorili, drugi su upropastili štetnim ponašanjem i imamo takav rezultat. U posljednje vrijeme trgovina se seli s Atlantika natrag na Mediteran, gdje Hrvatska svojim istovremenim srednjeeuropskim položajem ima jedinstvenu priliku, ali se, možda i u skladu s nečijim interesima, upravo politička situacija u Mediteranu destabilizirala, od Tunisa i Libije, preko Sirije, do Grčke i Portugala.
Zato i ulazak u Europsku uniju, po Vidoševiću, nije i ne može biti iz ljubavi, nego isključivo iz interesa, ali da bi bila spremna nositi se s izazovima i biti konkurentna i imuna prema tuđim interesima nauštrb svojih, Hrvatska mora fundamentalno mijenjati mentalitet svojih ljudi, prema onome kakav je najrazvijeniji u SAD-u, gdje se gaji kultura divljenja uspjehu.
– Uz to, moramo raditi i na obrazovanju, kako bi mladi stekli jedan opsežan uvid u situaciju, i da politika i ekonomija ne mogu biti razdvojeni. Dok sam još za Jugoslavije bio mlad ekonomist, govorili su nam da politiku treba odvojiti od ekonomije. To je bila najgluplja rečenica koju je komunizam izrekao, jer politika nije politikanstvo u kojem će netko nekoga pokušati nasamariti i prevariti, nego širi kontekst u kojem će ekonomija imati osnovu za planiranje i stvaranje novih vrijesnosti, kazao je Nadan Vidošević, dodavši da bi ljudi trebali biti ponosni ako poznaju osobno nekoga od istaknutih gospodarstvenika, spomenuo je vlasnike HS-Produkta, umjesto da se nastoje fotografirati s nogometašima i likovima s estrade.
KAportal.hr