Sve vlasti u mladoj demokratskoj državi, one izvršne, zakonodavne
i sudske, ističu kako je korupcija neprijatelj koji nikad ne
spava, babaroga i karcinom što razdire tkivo hrvatskog društva, i
da nema važnijeg zadatka od permanentne borbe protiv tog zla.
Povremeno i imamo razloga povjerovati u to, ali vjeru u iskrene
namjere da nas se sve skupa skrene s te đavolje staze s vremena
na vrijeme temeljito potkopa isti taj sustav vlasti. Ne treba ići
dalje od Karlovca da se posumnja kako i dalje prečesto prolazi
maksima kako nije kriv lopov nego onaj koji ga je prijavio.
Građanska inicijativa Stop korupciji predvođena Domagojem
Švegarom imala je puno razloga posumnjati da od prvog dana
poslovanja novoosnovane Toplane ima nešto pravno upitno, kao i da
se kod prodaje zemljišta u Grabriku poklopilo previše neobičnih
koincidencija da bi bile slučajne.
Načelo presumpcije nevinosti mora se poštivati, u neovisnost i
objektivnost sudstva se mora vjerovati, pa onda i u mogućnost da
je ono što nam izgleda nelogično i duboko nepravedno, pravno
neupitno. No, sudovi, “lokalna” državna odvjetništva i USKOK bi –
kad ne nalaze elemente kaznenog djela u prijavama – trebali to
obrazložiti i “zviždaču” i javnosti na način da ne ostavlja
mjesta daljnjim sumnjama. A u zadnje vrijeme, baš kad su prijave
inicijative Stop korupciji u pitanju, izgledalo je skoro pa
suprotno. U slučaju prijave da je Toplana, kao novi pravni
subjekt, neovlašteno koristila podatke korisnika nije se ni
očekivalo da se neće naći zakonsko opravdanje niti je to posebno
bitno. Bitnije je što državno odvjetništvo nije bilo
zainteresirano da se pozabavi pravnim aspektima vratolomije
osnivanja tog novog poduzeća. Kao i činjenicom da jedan
monopolist nema potpisane nikakve ugovore sa svojim korisnicima,
a poziva se na zakonske odredbe kad netko odluči da iz tog
nepostojećeg ugovornog odnosa ode.
Uskokovo pak pojašnjenje da je prodaja gradskog zemljišta u
Grabriku tvrtki bez referenci, djelatnika i imovine osnovanoj
pred natječaj, i kasnija preprodaja od strane te tvrtke za dupli
novac drugoj tvrtki prije negoli je sjela i jedna kuna na račun
Grada, samo dobar poslovni potez, to je već provokacija. Možda je
postignuta prodajna cijena zemljišta standardna i nesporna, ali
veliki dio ostatka tog projekta logički je sumnjiv koliko god bio
u okviru zakona: od banalne činjenice da je natječaj objavljen u
Karlovačkom tjedniku što između redaka znači da prodavatelj nije
htio dati na sva zvona da prodaje atraktivno zemljište u
Karlovcu, do ozbiljnijeg fakta da se Grad nakon natezanja s
kupcem oko plaćanja nije odlučio raskinuti ugovor i ponovno
raspisati natječaj. Kvragu, pa poslovično sumnjičave inspektore
bi valjda trebao zanimati i misteriozni motiv tvrtke iz Velike
Gorice da za 16 milijuna kuna kupi svježe registriranu tvrtku
koja je posjedovala tek osnivački kapital i činjenicu da je
pobijedila na natječaju za zemlju vrijednu 8,8 milijuna kuna.
Dapače, da je kupi prije negoli je ugovor o prodaji zemlje uopće
potpisan! Da ne pričamo o tome kako pola grada bruji o još jednoj
zanimljivosti ; vlasnik tvrtke koja je prva kupila zemljište u
Grabriku i gradski pročelnik zadužen za taj posao danas su
suvlasnici u dvije tvrtke koje se bave energetikom i jedna od
njih dovodi se u kontekst nabave energenata za Toplanu. Možda je
sve to zakonito, ali čovjek ima pravo misliti da se osjeća kao
glupan u “wiseguys” društvu. I ima pravo očekivati da institucije
temeljito odrade svoj posao.
Gradonačelnik Jelić je danas izjavio kako je radio časno i da
nije oštetio građane ni gradski proračun. Ima se pravo tako
osjećati, kao i biti ljut što ga se povezuje s optužbama za
kriminalne radnje. Ipak je on političar, izbori su pred vratima,
a u ovakvim slučajevima je teško primijeniti krilaticu da je loša
reklama ipak reklama. Ipak, otišao je rečenicu predaleko
upoznajući javnost kakvu Hrvatsku sanja. Tu bi mogao ući u
koliziju s potencijalnim glasačima kojima sigurno nije prva briga
njegov san o Hrvatskoj u kojoj će se snositi odgovornost za
izgovorenu riječ. Upravo suprotno, u ovoj se zemlji dugo sanjalo
da se odgovornost skine s izgovorene riječi. I ne bi ga trebalo
zamarati koliko je tešku riječ Švegar upotrijebio objavljujući
javnosti da USKOK ponovno ispituje slučaj Grabrik. Koliko god
paradoksalno zvučalo, ako mu je srce na pravom mjestu,
gradonačelnik bi na Švegara i njegovu inicijativu Stop korupciji
trebao gledati kao saveznika u borbi protiv korupcije. Možda je
Švegar u krivu i možda koristi preteške epitete, ali ima pravo
sumnjati. Na to gradonačelnik ionako ne može utjecati. Umjesto
prizivanja odgovornosti za izgovorenu riječ možda bi bilo bolje
da se raspita tamo gdje ima utjecaja. Za početak, kod bivšeg
pročelnika laže li sudski registar Trgovačkog suda i otkud on u
suvlasničkom poslovnom odnosu s čovjekom koji se pokazao kao
nepouzdan kupac u poslu s Gradom. Sanjamo Karlovac u kojem će
gradonačelnik prvo pomesti u svom dvorištu.