Skloni smo tvrditi kako nismo nikad nismo lošije živjeli, da je
nekad bilo bolje. U starim novinama je teško pronaći kuknjavu za
starim vremenima. Doduše, nije bilo oportuno, pače i vrlo opasno
u socijalizmu reći da je prije, u predratnom kapitalizmu bilo
bolje. Možda i nije, jer već 15-ak godina poslije 2. svjetskog
rata privreda je bila u ekspanziji, a moral na visini. Ljudi su
za razliku od danas vjerovali u bolju budućnost i umjesto
“njorganja”, osobno pridonosili da se ona i ostvari. Bila su to
vremena kad se nije pitalo što zemlja može učiniti za tebe, nego
što ti možeš učiniti za nju. A da imalo se jako malo dobra je
statistička ilustracija što slijedi, Karlovca od prije više od 50
godina.
Električnih aparata se godišnje prodavalo kao danas u jednom
tjednu, a današnjih gotovo 60 tisuća registriranih vozila na
području PU Karlovačke izgleda monstruozno puno naspram broju
automobila iz 1960. godine. Ruku na srce, u materijalnom smislu,
nikad nismo imali više nego danas, ali smo se s potrošačkim
navikama očito razmazili. I usput izgubili duh, jedino čega je u
davnim godinama bilo u izobilju.
“Statistička šetnja Karlovcem”, Karlovački tjednik, 28.
prosinca 1960.
Karlovac je, prema razvoju svoje privrede, danas otišao daleko
iznad jugoslavenskog prosjeka. Ne samo to: Karlovac se približava
evropskom standardu. Sakupili smo niz statističkih podataka o
Karlovcu kakav on danas izgleda. Naš grad ima nešto više od
30.000 stanovnika koji žive u 7500 stanova. Karlovcu ima 115
ulica i četiri trga, a ukupna dužina svih ulica iznosi 45 km. Od
toga je oko jedna trećina asfaltiranih. Karlovac ima razvijenu
industriju, koja je poznata ne samo u cijeloj našoj zemlji nego
su za njezine proizvode zainteresirane i strane zemlje. Devet od
ukupno 19 industrijskih poduzeća izvozi svoje proizvode u 15
zemalja Evrope i 20 zemalja Sjeverne i Južne Amerike, Azije i
Afrike. Danas je u tim poduzećima zaposleno 11.000 radnika. Osim
industrijskih poduzeća u gradu radi 431 zanatska radionica.
Povećanjem proizvodnje ujedno se povećavaju i lični dohoci
radnika. Danas taj dohodak prema svjetskim mjerilima u Karlovcu
iznosi 395 dolara po stanovniku, dok je jugoslavenski prosjek 360
dolara po stanovniku. Standard Karlovčana se povisuje. O tome
najbolje govori kretanje robnog prometa na malo. On je 1956.
iznosio 6,5 milijardi dinara dok je u prošloj godini ta cifra
skočila na 9,5 milijardi. Karlovčani kupuju električne aparate za
kućanstvo, motorkotače, pa i automobile. Evo što kažu podaci o
tome. U 1956. godini prodano je u Karlovcu 1787 raznih
električnih aparata u vrijednosti od blizu 15 milijuna dinara, a
u prošloj godini prodano je 4137 takvih aparata u vrijednosti od
58.894.000 dinara. Automobili i motori sve češće jure ulicama
grada. Nije ni čudo: Karlovac je 1955. godine imao svega 10
privatnih automobila, a ove godine ih ima 158. U gradu danas ima
307 motorkotača. Ako tome još pribrojimo 38 autobusa, vidimo da
je promet u gradu vrlo živ, ne računajući stotine automobila koji
samo prolaze kroz naš grad. Radio-aparat ima danas gotovo svako
domaćinstvo. Računa se, da na svaka tri stanovnika Karlovca
dolazio jedan radio-aparat (danas u Karlovcu ima 13.200
radio-aparata). Tačan broj televizora još nije utvrđen. Prema
najnovijim podacima Karlovac ima oko 146 televizijskih
prijemnika.
Pripremio Tihomir Ivka