Zašto je trebalo izaći na izbore prekjučer za EU parlament?
Iskreno, to nam zapravo nitko nije jasno argumentirao osim kroz
objašnjenje s jakim vonjem floskule da će odsad EU parlament biti
mjesto gdje će se rješavati važna pitanja za našu sudbinu i da je
naš izlazak na glasanje najkonkretniji način da na tu sudbinu
sami utječemo. Samo, to su nam s prelaskom iz svijeta
samoupravljanja/delegatskog sistema u demokraciju rekli i za
izbore na mnogo nižim razinama, državnoj i lokalnoj, a stvaran je
samo osjećaj da smo tek dekor u igrokazu u kojem nam sudbinu
kroji moćna i bogata manjina, a nama preostaje uloga da između
izbora financiramo isti taj igrokaz.
Gledajući kroz tu prizmu, 20 i sitno posto izlaznosti na izbore
EU parlament (u kojem se naših 12 zastupnika ionako bira tek na
godinu dana), zapravo ugodno iznenađenje i sjajna biračka
upornost u pružanju legitimiteta našoj partitokraciji. Karlovačka
županija se ovaj put iskazala u toj upornosti, s nekim
oprečnostima. Kako tumačiti da na sjevernom kraju hrvatskog
“mekog trbuha”, u Kamanju bilježimo izlazak daleko iznad
hrvatskog prosjeka, skoro 30 posto, a na južnom kraju, u
Cetingradu rekordno nizak, s ni 9 posto birača kojih se tiče što
se u Bruxellesu odlučuje? Vide li u Kamanju u Sloveniji na koju
su naslonjeni, i kojoj istinabog, baš i ne ide u zadnje vrijeme,
da je EU prilika za bolji život, ili pak oni u Cetingradu misle
da je Hrvatska raj na zemlji kad pogledaju preko granice u Bosnu,
odnosno da može biti i puno gore? Nadalje, kako objasniti da je
tradicionalno izborno flegmatični Karlovac u nedjelju imao
najveću izlaznost na birališta od svih velikih gradova? Previše
je otvorenih nepoznanica u nekoliko brojki da bi se dali
nedvosmisleni odgovori o izborima koji će brzo pasti u zaborav.
Ipak, iz karlovačke perspektive izbori za EU parlament će biti
trajno zapisan. Naime, podatak za leksikone će ostati činjenica
da je u tih prvih 12 ljudi koji će nas zastupati u Bruxellesu,
biti i jedan Karlovčanin, Nikola Vuljanić. Prije pet godina ovaj
je HNS-ovac prvoborac izbačen iz stranke zbog predugog jezika.
Tada je to izgledalo kao poniženje i najava kraja jedne duge
političke karijere, iz današnje perspektive se taj “vritnjak”
čini kao najveća usluga u životu. Kako god bilo, velika je to
stvar za profesora Vuljanića, a koliko je za nas ostale, to
ostaje da se vidi, ipak se nalazimo na nama nepoznatom terenu.
Nedjeljni izbori zanimljivi su u kontekstu predstojećih lokalnih
izbora i što god ozbiljni analitičari rekli odnosno napisali, oni
su vjerodostojna anketa na vrlo reprezentativnom uzorku. Drugim
riječima, da se malo poigramo proroka, u Karlovcu i Županiji bi
poslije svibanjskih izbora sve moglo ostati kao i lani u
političkom smislu. Ne samo što je HDZ simboličnom premoći na
državnoj i vrlo opipljivoj na lokalnoj razini povučen iz
gubitničke depresije sad u određenoj psihološkoj prednosti, već i
zato što SDP ima dva problema koja nadilaze uobičajene probleme
koji se mogu riješiti u mjesec dana kampanje: kako motivirati
nezainteresirane, ali po defaultu “lijeve” birače i drugo, kako
neutralizirati snagu drugih opcija koje bi mogle oteti dio birača
razočaranih SDP-om. Nedjeljni izbori su pokazali da je s HSP-om
Ante Starčević HDZ zapravo ostvario sinergijski učinak na
desnicu, ona je sad zapravo ujedinjena i rasipanje desnih glasova
će biti malo, dok bi s druge strane jaki laburisti i Petračićeva
lista mogli privući dobar dio tradicionalnih glasača SDP-a.
Sasvim neočekivano, skoro pa nevažna izborna nedjelja donijela je
slatke brige za vladajući HDZ i tamne oblake nad oporbene
oponente.