Dok bi iskazivanje gubitka od 18 milijuna kuna za mnoga poduzeća u gospodarskom okruženju bilo opasan korak prema stečaju ili gašenju poslovanja, u slučaju Wienerberger Ilovca takav je poslovni rezultat, iskazan za poslovanje u 2012. godini, bio dio poslovnog plana i ujedno odgovor na tvrdokornu krizu i paralizu investicija u Hrvatskoj, posebno u građevinskom sektoru.
Član Uprave Wienerbergera za regiju jugoistočne Europe Velimir Gojnić kazao je da je iskazani gubitak od 18 milijuna kuna rezultat otpisa vrijednosti akvizicija u Hrvatskoj u koje je Wienerberger ulagao znatna sredstva protelih godina, a koje je morao zatvoriti i radnike otpustiti. Uz ranije opadanje i gašenje proizvodnje u đakovačkoj Wienerberger Ceteri, 60-tak radnika otpušteno je nakon dvije godine čekanja, prošle godine iz pogona u Petrinji koji je definitivno zatvoren. Od dva preostala pogona u Karlovcu, koja su već nekoliko godina unatrag s padom investicija u građevinarstvu preko zime bila zatvorena i koristili to vrijeme za sve moguće remonte i trening radnika, pogon 2 privremeno ostaje u mirovanju, s radnicima na čekanju, dok je pogon 3 počeo s radom u dvama smjenama polovinom veljače, ranije od planiranog termina.
No, oporavka još nema na vidiku, barem ne još ove godine, pošto su i sve, još za prošlu godinu najavljivane investicije u izgradnju većih kompleksa diljem Hrvatske i dalje mrtvo slovo na papiru, a država nema snage ni da svojom inicijativom nešto ozbiljno pokrene.
Gojnić je kao član velike međunarodne korporacije redovit sudionik brojnih investitorskih kongresa, s kojih se u posljednje vrijeme vraća s krajnje deprimirajućim vijestima kad je riječ o interesu za investiranje u Hrvatsku.
– Na posljednja dva takva kongresa tek se jedna mala firma raspitivala o tome hoće li se promijeniti neki zakoni po ulasku Hrvatske u EU. Ako netko i želi uložiti u Hrvatsku, imam osjećaj da su to firme tipa “Hit and run”, da pokupe na brzinu što se da i nestanu. Nama ni govora o interesu većih firmi koje bi ovamo došle i dugoročno ulagale kao što je to činio Wienerberger, koji je samo u Karlovcu uložio u proizvodnju oko 420 milijuna kuna od svog dolaska u Hrvatsku, dok je ukupno ulaganje u Hrvatsku iznosilo oko 170 milijuna eura, kazao je Gojnić.
Nemamo čak ni relevantnih podataka za realno planiranje, dodao je Gojnić, zbog čega se više oslanja na svoju matematiku: kad je Vlada najavljivala za prošlu godinu rast BDP-a čak i do dva posto, ja sam osobno predviđao pad od 0,5 posto, koristeći se računicama koje mi imamo u našem sustavu. Za ovu godinu rekli su da će rast biti 1,7 posto, a u mojem budžetu stoji rast po stopi nula posto. Dakle, neće biti nikakvog rasta ove godine, ali i to će biti velik uspjeh, da bi eventualno sljedeće godine krenuli stidljivo prema nekoj pozitivi, zaključuje Velimir Gojnić.
Wienerberger je investicijom od milijun i pol eura pokrenuo i liniju za proizvodnju brušene opeke pod nazivom “profi”, koja značajno pridonosi ekonomičnosti gradnje, a pogotovu energetskoj učinkovitosti svojim termoizolacijskim svojstvima. Međutim, za značajan proboj na tržištu tom prozvodu trebalo je desetak godina i na zapadnoeuropskom tržištu, pa nije dobro gajiti iluzije o nekakvom boomu na domaćem impotentnom građevinskom tržištu. S druge strane, kaže Gojnić, taj proizvod bio je reakcija na promjenu okolnosti na tržištu i korak dalje od konkurencije. Najžalosnije je ipak, dodaje Gojnić, kad se prilagodba tržištu vrši zatvaranjem pogona.
Vraćajući se na odbojnost Hrvatske prema investitorima, Gojnić kaže da je produktivnost investitoru daleko važniji podatak o same visine plaća radnika, a sporost i nelogičnost zakonodavstva i pravosuđa doslovce tjera investitore čak u rizičnije sredine, ali s daleko većim profitnim stopama. s druge strane, ne daj bože, kaže Gojnić, da nam kojim slučajem dođe neka visoka tehnologija, jer evo odmah problema deficitarnosti visokoobrazovanog tehničkog kadra, k tome još i sklonog stalnom obrazovanju. Odmah uz to je i pitanje klasterizacije poduzeća, što su talijanski poduzetnici riješili još prije 40 godina dogovorom i podjelom posla između sebe, dok kod nas svaki poduzetnik želi biti samo svoj gazda, nesvjestan koliko bi jeftinije mogao poslovati udružen u pravi klaster. Ovdje nitko ne pristaje na prijenos dijela svoje moći na nekoga drugoga u podjeli posla, smatra Gojnić, te kaže da se sve svodi na odgovor “neće meni nitko sa strane soliti pamet”.
– Problemi su vrlo jasno uočljivi. Apsolutno neadekvatna, katastrofalna administracija, sudstvo koje koči svojom sporošću maksimalno iz meni nerazumljivih razloga, te Vlada koja ne zna pokrenuti nikakve investicije ako se one kojim čudom ne pokrenu same. A zakonodavstvo je posebna priča – ovdje je mnogo zakona koji su pisani tako kao da ih je pisao neprijatelj, kojem je stalo da vam svaki korak maksimalno oteža. Ne krivim Sabor jer on je samo glasačka mašina, nego nekompetentne predlagače i kreatore konačnih varijanti takvih zakona. Lako je reći – snosit ćemo za greške posljedice na izborima. Ja kažem, ne, neka vam se za to oduzme od plaće, tek tada ćete razmisliti kako ćete ubuduće donositi zakone. Radio sam u 13 zemalja na tri kontinenta i uvijek sam uspoređivao zašto nešto negdje može, negdje ne može, istočnu Europu poznam kao svoj džep, ali kod nas u Hrvatskoj ne znam je li to neki jal, je li to mentalitet da se novac nastoji zaraditi preko noći, jesu li tome krivi političari koji svojim primjerom pokazuju kako se može nešto otuđivati, možda čak i legalno, ali zasigurno ne i moralno, i to u očima mladih ne otvara nikakvu perspektivu, osim da vise po kladionicama ili da traže način kako da pobjegnu u inozemstvo, kaže Gojnić.
KAportal.hr