Karlovačkoj kulturi, prvenstveno nezavisnoj, ali i onoj koja je
na lokalnom proračunu, moraju se priznati bitni pomaci koje je
načinila u posljednje vrijeme, ali isto tako ne treba stati s
borbom za bolji status i veća, ali još je bitnije, konkretnija
ulaganja u kulturu na osnovu jasnih prioriteta. To je svojevrsni
sukus kreativne i zanimljive rasprave na 4. Karlovačkom salonu u
organizaciji Centra Novi Svijet-Urbani i Gradskog muzeja
Karlovac, na temu kulture.
Osim brojnih predstavnika karlovačkih kulturnih institucija,
nezavisnih udruga i Grada Karlovca, gošće “Karlovačkog salona”
bile su uvažene zagrebačke kulturne djelatnice Vitomira Lončar i
Snježana Banović, koje su ukazale na brojne probleme s kojima se
suočava hrvatska kultura, a kao jedan od ključnih istaknuta je
nevjerojatna centralizacija – dok mnoge druge znatno veće države
imaju potpuno decentraliziranu kulturu, u Hrvatskoj je dramatično
visok postotak (po nekim procjenama čak 98%!) kreativne
industrije s državnim predznakom smješten u Zagrebu!
Kultura se pritom i u široj javnosti percipira kao razmjerno
nebitna o čemu svjedoči i praćenost kulturnih zbivanja u
medijima, dok je u stvarnosti situacija bitno drugačija. Najbolji
su primjeri Glasgowa i Copenhagena koji su bili gradovi na
izdisaju, a oporavili su se prvenstveno zahvaljujući promišljenim
ulaganjima u kulturu i obrazovanje.
Kada je u pitanju Karlovac neosporno buđenje gradske kulture samo
je prvi korak, zajednički je zaključak svih prisutnih, koji neće
puno značiti bez jasno osmišljene gradske kulturne strategije.
Pritom je izuzetno bitno da se izbjegne problem brojnih
dosadašnjih karlovačkih i općenito hrvatskih “strategija” koje su
bile ad hoc nabacani materijali bez stvarnog strategijskog
pristupa i bez stvarnih i jasnih ciljeva. Štoviše, posebno je
naglašeno, koliko god je stretegijski pristup izuzetno bitan,
manja je šteta čak i da neki grad uopće nema strategiju, nego da
ima nepotpunu, nekvalitetnu i nestručnu, napisanu u predizborne
svrhe ili kako bi se reklo da, eto, postoji “strategija”.
Što se tiče nezavisne kulture, istaknut je i čest problem potpuno
pogrešne percepcije javnosti, ali i gradskih struktura o
samom pojmu. Zato dolazi do povremenih prigovora poput “kako ste
vi nezavisni, kada vam je Grad dao novce za ovaj projekt?” što je
nonsens, jer je riječ o financiranju konkretnih projekata putem
javnih natječaja, što je potpuno različito od izravnog
financiranja nečijeg poslovanja, kao što je slučaj s lokalnim ili
državnim kulturnim institucijama.
KAportal.hr