Prije
neki dan je u hramu karlovačke gimnastike predstavljena otisnuta
Strategija razvoja športa grada Karlovca za razdoblje od
2012. do 2020. godine. Prije više od mjesec dana
predstavljena je i na portalu Karlovačke športske zajednice.
Gotovo su svi mediji u više navrata već pisali o tome. Strategija
športa je prepoznata i od (ne)športaša stoga joj je i posvećen
korektan medijski i drugi javni prostor. Ipak se radi o nečemu
što je temelj za budućnost karlovačkog športa…
Predstavljanje koje je održano u ponedjeljak 27. svibnja je
zapravo bilo nepotrebno. Iz aviona se moglo vidjeti da
je to učinjeno u predizborne svrhe, kao u ostalom i niz raznih
vrsta projekata koji su se proteklih dana prezentirali, ili
izvlačili iz naftalina, jer mogu koristiti u kampanji.
Međutim, nešto što u kampanji nismo čuli, niti s lijevog a
niti s desnog krila, jesu konkretne stvari za boljitak
športa. Nešto što bi športski korpus sigurno volio čuti od ljudi
koji kandidiraju za najviše lokalne funkcije u Gradu i Županiji.
I pticama na grani je već jasno da je proračun Grada već
iscijeđen gotovo do iznemoglosti te da je tu podvučena
crta – izvučeno maksimalno koliko se u ovom trenutku može
učiniti, što ne znači da se do kraja godine iz nekog rebalansa
neće iznaći još pokoja kunica za šport.
Niti od kandidata, kao niti od njihovih
skrivenih-tajanstvenih savjetnika za političku kampanju
i glasnogovornika partija (stranaka) i institucija
vlasti koji već mjesecima provode kampanju svojih lidera na
terenu, nije se moglo čuti ništa konkretno o tome kako poboljšati
prazne klupske blagajne, onih koji u ovom trenutku najbolje
prezentiraju grad i županiju. Nepotrebno je ponavljati o kojim se
športskim udrugama i pojedincima radi – dobro se zna koje su to.
U jednom od sučeljavanja na lokalnoj televiziji ipak se nešto
lamentiralo i o športu. To je nažalost bilo toliko
jadno, površno i nekompetentno da je žali Bože uopće
spominjati aktere tog nazovimo sučeljavanja.
Dakle, iz usta niti jednog političara nismo čuli na koji način
planiraju za najbolje klubove i pojedince osigurati dodatna
financijska sredstva od sponzora. Nismo čuli niti kako pokrenuti
obnovu HOC-a Bjelolasica za koju bi, mislimo, trebala više biti
zainteresirana i Karlovačka županija. Športaši i potencijalni
glasači znatiželjni su i svakako bi htjeli znati kako političari
namjeravaju privući najbolje tvrtke u Karlovcu – Karlovačku
pivovaru, Alstom, Lana Karlovačku tiskaru, HS produkt, razne
trgovačke lance kojih je sve više i druge tvrtke, te ih privoliti
da izdvoje više novca za šport. Naravno ne kao socijalu
već kao marketinški interes svih strana.
Na primjer, nitko nije ponudio financiranje HRK Karlovac koji je
trenutno najbolji karlovački športski brand jer su
sjajno odigrali prvenstvenu sezonu s vlastitim igračkim kadrom, a
i nadomak su igranja u euro-kupu. Eventualno odustajanje od
euro-kupa, što je nažalost već viđeno, nikome ne bi koristilo,
ponajmanje Gradu i Županiji koji su zasad najveći sponzori športa
jer se s tvrtkama nije, ili možda ne zna, pregovarati. Nadalje,
nitko se nije dotakao višegodišnjeg problema kako u Karlovcu
zadržati najkvalitetnije pojedince. Športaši su trbuhom za
kruhom oduvijek odlazili, odlazit će i u buduće, no što
konkretno učiniti da se oni zadrže u vlastitoj sredini? Od sto
glasa o tome glasa čuti nije!
Moguće je da HRK Karlovac nakon samo jedne sezone igranja napusti
Ogulinac s karlovačkom adresom Luka Cindrić, najbolji igrač i
strijelac ovogodišnjeg rukometnog prvenstva. Moguće je i da klub
napusti iskusni Tomislav Huljina, perspektivni Dominik Smojver i
još neki drugi klinci. Osim Strategije športa koja u provedbi
lako može ostati i mrtvo slovo na papiru, te otvaranja
raznih graba, cijevi i kanala, cesta i virtualnih prezentiranja
akvarija, garaža, stanova, privatnih hotela, vrtića i škola,
političari nisu ponudili baš nikakva konkretna rješenja za šport?
Osim Strategije. Što očekivati i od pojedinaca koji su se
predstavili potpuno nepripremljeni i površni. Nitko ne može
vjerovati, pa ni autor ovih redaka, da je kandidatima za najviše
lokalne funkcije šport zadnja rupa na svirali! Zašto onda nije
bilo konkretnih prijedloga? Odgovor na sva ta pitanja dobit ćemo
nakon što izbori prođu i nakon što svatko uzme svoj dio
kolača, a što će im ga glasači u nedjelju 2. lipnja
pružiti kao na pladnju. Moguće je i da nakon izbora sve bude
prepušteno ustaljenoj letargiji. Športaši, treneri i športski
djelatnici ostati će isti – emocionalno vezani uz šport,
entuzijasti koji će i dalje prolijevati krv, znoj i suze, širiti
ljubav i sreću za šport koji vole, za svoj grad i domovinu.
Oduvijek je tako bilo, a ako tako mora ostati neka bude. Nije
propast svijeta!