Na
Maksimiru se petak igra kvalifikacijska nogometna utakmica za SP
u Brazilu između Hrvatske i Škotske. Od hrvatske samostalnosti te
su reprezentacije odigrale tri utakmice i sve tri su završile bez
pobjednika. Jedan susret sa Škotima je trenera svih trenera,
Miroslava Ćiru Blaževića, koštao izborničke pozicije. U listopadu
2000. godine na Maksimiru je bilo 1:1, a na uzvratu na Hampendu
reprezentaciju je vodio Ćirin nasljednik Mirko Jozić. Posljednji
put Hrvatska i Škotsku igrale su 2008. godine u Glasgowu gdje je
bilo 1:1, a strijelac za Hrvate bio je Niko Kranjčar. Bez obzira
na 3(tri)0(nule) Hrvatska je favorit u ovotjednom
ogledu. No, kako je lopta okrugla, sve je nažalost moguće.
Športski rečeno lopta je bila okrugla i na nedavno okončanom
izbornom natjecanju gradske i županijske lige koja odlazi u
četverogodišnje mirovanje. Ponukani iskustvom bit će to njihov
tradicionalni zimski san. Dakle, da su kojim slučajem
sukobljene strane završile na listićima u kladionicama, tada bi
zasigurno svi profitirali jer bi sva tri znaka podjednako dobila
ili izgubila. Naime, slušajući trenere plavih i crvenih gdje je
nakon meča najlakše biti general poslije bitke, svaka se
strana smatrala pobjednikom.
U gradskoj i županijskoj ligi prije nešto više od dva tjedna
plavi su uz pomoć zelenih, žutih i crnih zauzeli više boljih
pozicija na terenu od crvenih koje su poduprli
crveno-bijelo-plavi i trava zeleni. Između ostaloga i zbog toga
jer su imali dužu klupu. Na klupama za rezervne igrače uglavnom
su sjedili poznati igrači. Premalo je bilo mladih, što znači da
se u oba tabora premalo radi s podmlatkom i da mladi još neko
vrijeme neće moći igrati u konstelaciji postojećih – starih,
veteranskih snaga. Štoviše, u županijskom prvenstvu su se na
klupi plavih mogli zamijetiti i neki igrači koji su nastupali još
za vrijeme SFRJ, za ondašnju momčad crvenih kmera!?
U pojedinačnom natjecanju, dva tjedna kasnije izbornici plave
reprezentacije opet su zmagali izbornike crvenih
selekcija, i to u obje lige. Kao i u svakom športu tako je i
nakon utakmice bilo umjerenih izjava, no manje oštrih od izjava
koje su izbornici davali prije nedjeljnog finala, sučeljavanjima
u razno-raznim medijima. Konačno, bez obzira na štednju više je
bilo ića i pića u što se brojna publika s gnušanjem
mogla uvjeriti.
Navijači su na sreću na teren došli bez baklji i petardi
te dostojanstveno drukali za svoje boje. Tu i tamo
zabilježen je prije utakmice poneki eksces koji nije utjecao na
konačan ishod dvoboja. Plavi i crveni se u nečemu ipak slažu jer
misle da je došlo premalo publike. Međutim, prema podacima s
kojima raspolažemo plavih je u gledalište došlo znatno više, čak
dvije trećine od ukupnog broja koji su u nedjelju izašli na
utakmicu. Crveni se stoga nemaju što žaliti jer su očito premalo
i prekratko radili sa svojim navijačkim skupinama.
Ovo bi ukratko bilo sve što se tiče lokalnog, gradskog i
županijskog natjecanja – tu se ništa bitno nije promijenilo. Sve
je ostalo status quo! Kad se malo osvrnemo na nacionalno
prvenstvo možemo lako zaključiti da u prvoligaškom natjecanju –
Karlovca i Karlovačke županije gotovo da i nema. O plavima i
crvenima iz naše gradske i regionalne lige se toliko malo
govorilo i pisalo da smo ih trebali tražiti s povećalom.
Sisak, Pula, Šibenik, Požega, Vukovar…, a da ne spominjemo Split,
Zagreb, Rijeka, Osijek i druge, daleko su ispred Karlovca. Što
nam to govori? Govori nam, da su naši veliki treneri-izbornici
loši i slabo kotiraju na tržištu, u nacionalnom
prvenstvu, te smo osuđeni i dalje natjecati se u lokalnom
prvenstvu bez šansi da veliki igrači ikad zaigraju u našim
klubovima. Tako nažalost nije samo odsad, već je 23 godine! Iz
Karlovca i Karlovačke županije dolaze igrači koji igraju
relativno dobro samo lokalnu ligu. Istina imali smo u bliskoj
prošlosti i jakih igrača, ali nažalost beskorisnih u
špici nacionalnog prvenstva. Beskorisnih i za klubove iz
kojih su potekli, koji su im baza. Prisjetimo se samo da su ti
naši prvoligaški igrači svojevremeno propustili da u karlovačkoj
regionalnoj ligi zaigraju Plitvice, da su Topusko i Gvozd
prepustili u ligu susjedne nam županije… itd.
Za kraj nešto što je možda najtužnije za budućnost naše gradske i
regionalne lige je to da sve momčadi – plavi, crveni, zeleni,
crni i žuti, oskudijevaju s mladim igračima, dok su drugi uspjeli
pokrenuti svoje regionalno i gradsko natjecanje uvođenjem
promjena i svježih igrača. Mladi i perspektivni treneri,
s isto tako novim i mladim igračima, preuzeli su vođenje
reprezentativnih momčadi Metkovića, Čakovca, Siska i još nekih
gradova i županija u Lijepoj našoj. A gdje smo tu mi?