Trend snažne i nagle industrijalizacije od drugog svjetskog rata
do osamdesetih godina izrazito se negativno odražavao na ekološko
stanje karlovačkih rijeka . U početku se uopće nije marilo puno
na činjenicu da otpadne industrijske vode uništavaju život u
rijekama i smanjuju bitno njihov rekreacijski potencijal.
Karlovačke rijeke nije uništavala samo jaka karlovačka industrija
već preko pritoka i slovenska tvornica kondenzatora Semič iz koje
je u Kupu preko Lahinje curio kancerogeni PCB sve do 1983., te
pogoni Agrokomerca i tvornica sulfatne celuloze u Plaškom.
Unatoč zagađenosti, samoj industriji, zakonodavstvu i vlastima
ekologija je bila na dnu prioriteta prije svega jer su pogoni za
pročišćavanje otpadnih voda bili vrlo skupi i uvijek je bilo
preče uložiti novac u proizvodnju i zapošljavanje. Trideset pet
godina kasnije više nemamo tih problema, unatoč činjenici da je
ISPA projekt otpadnih voda bio skup dosad, a bit će i kasnije jer
i sam proces pročišćavanja nije jeftin, čistoća rijeka nakon pola
stoljeća bjesomučnog zagađivanja neprocijenjiva je “nova”
vrijednost. Doduše, kako smo se u jednom razdoblju naglo
industrijalizirali, tako smo se još brže deindustrijalizirali.
Tvorničke proizvodne linije su ustuknule pred ekonomskom logikom
potrošačkog društva i prepustile mjesto linijama kasa u shopping
mallovima.
Čistoća rijeka – ogledalo nas samih, Karlovački tjednik,
21. lipnja 1979.
Činjenica je da su nam rijeke zagađene, međutim, navodne glasine
o epidemiji trbušnog tifusa koja prijeti iz Korane nisu točne.
Vrijeme je da se nešto poduzme želimo li imati čiste rijeke.
Protekli niski vodostaji izbacili su na površinu, kao i svake
godine uostalom u sličnim situacijama, problem (ne)čistoće
karlovačkih rijeka. Ove godine neočekivana suša ukazala je na svu
složenost ovog problema. Kod slabog protoka vode, uslijed niskog
vodostaja i visoke koncentracije otpadnih materija u vodotoku,
Korana je sličila na pouljenu vodu stajaćicu. Nekadašnji epitet
bistre rijeke, izgleda, otišao je s bujicom u nepovrat. Brojni
Karlovčani, navikli godinama da u njenim tokovima pronalaze
osvježenje za ljetnih žega, bili su proteklih dana zatečeni
izgledom. Nekima (zlonamjernima) poslužila je kao povod za
raspredanje priča o navodnoj epidemiji tifusa koja vreba u njenim
virovima. Stručnjaci iz Higijensko-epidemiološke službe
Medicinskog centra u Karlovcu demantiraju ove glasine. Ne postoji
niti jedan identificiran slučaj oboljelog od tifusa niti da je
Korana izvor te zaraze.
– Kod nas nema oboljelih od tifusa. Postoji nekoliko slučajeva
paratifusa, međutim, za njih je utvrđeno da bolesnici nisu stekli
tu bolest kupanjem u Korani. Navodna epidemija tifusa što dolazi
iz rijeka, čista je izmišljotina, tvrdi prim. dr. Dejan Fišer,
šef Zaraznog odjela karlovačkog Medicinskog centra. Činjenica je,
međutim, da su nam vode zagađene i ugrožene za kupanje. Što kažu
stručnjaci iz Opće vodoprivrednog poduzeća Karlovca, koji
svakodnevno ispituju nivo i sastav vode u rijekama?
– Situacija u vodotocima nije u redu. Veliko je ispuštanje
otpadnih voda, stoga kod niskih vodostaja voda ne odgovara za
kupanje. Na primjer, kod vodostaja rijeke Kupe od minus 64 (što
predstavlja jedan od najnižih koji je uopće zabilježen), protok
vode iznosi 10 do 15 kubičnih metara u sekundi. Količina
ispuštenih otpadnih voda iznosi pak 250 litara u sekundi. To je
prilično nepovoljan omjer kaže Željko Lukas, referent za zaštitu
voda OVP Karlovca. Čistoću rijeka najvećim dijelom ugrožavaju
industrijske otpadne vode. Većina tvornica nema ugrađene
pročišćivače za otpadne vode i sirove industrijske vode direktno
se uključuju u vodotoke što predstavlja veliku opasnost za biljni
i životinjski svijet u rijekama. Kanalizaciona mreža na
karlovačkom području, izgrađena još 1917. godine kada je Karlovac
imao svega desetak tisuća stanovnika, nije u mogućnosti da
apsorbira nagomilane otpadne materije upeterostručenog grada.
Situacija je kritična. Istina, ovom se problemu posvećuje pažnja.
Potpisan je društveni dogovor između općina Duga Resa i Karlovac
o zaštiti rijeka od zagađivanja, međutim, od potpisivanja se nije
stiglo mnogo dalje. Činjenica je da se kod ovakvih projekata radi
o milijardama, ali isto tako, organizirana akcija na najširoj
osnovi svih radnih ljudi, privrede, društveno-političke zajednice
i nas samih urodila bi plodom. Jedno je sigurno, mi želimo čiste
rijeke. Poduzmimo konačno nešto u tom pravcu!
Pripremio Tihomir Ivka