Uz korištenje arhivskih izvora, Fabina i Gojmerac u potrazi za
korijenima današnje Pravutine obišli su svaki od službeno
evidentiranog 51 kućnog broja. Dugim razgovorima s obiteljima, a
u neke bi se vraćali i više puta, saznavali i povezivali tko je
kome bio što, odakle je netko došao, te kamo je netko i zašto
otišao. U toj metodi intervjua, kaže Fabina, i te kako su vodili
brigu o dostojanstvu svih obitelji i sugovornika, zalažući se za
autentičnost trenutka i osoba, a s druge strane višestrukim
provjerama iz raznih izvora stvarali su vjerodostojnost, kao
jednu od bitnih vrijednosti koju tom knjigom nastoje prenijeti i
ostaviti budućim naraštajima kojima je knjiga, naglašava Fabina,
prvenstveno i namijenjena. Bilo je u nekih obitelji, sjeća se
Gojmerac, i prilično skepsa u vezi smisla povjeravanja biografije
svoje obitelji nekome za objavu u “tamo nekoj knjizi”, ali su se
stvari ubrzo promijenile, pa su mnogi zvali jer su se u
međuvremnu sjetili još koječega. Zbog takvog pristupa i svjestno
odabranu širinu, u knjizi je obrađeno 1.200 obitelji i preko
dvije tisuće imena, od povijesnih likova poput Stjepana
Frankopana do današnjih Pravutinaca. Uz tu direktnu predaju
Pravutinaca, Gojmerac ističe i veliku važnost interneta i na
njemu bazirane telefonije u skupljanju građe za knjigu,
zahvaljujući kojoj su sate i sate proveli komunicirajući s
obiteljima brojnih Pravutinaca u dijaspori. Iseljavanje kao da je
bila konstanta u znanoj povijesti Pravutine, a popunjavanje
njenog stanovničkog fundusa ljudima s raznih strana imalo je i
svoje dobre strane, pokazat će povijest i objasniti znanost, u
genetskom osvježenju, pa je danas za Pravutince “brojanje krvnih
zrnaca” osuđeno na besmisao. Mi nismo pisali, naglašava Fabina,
ovu knjigu o Pravutini s aspekta afirmacije lokalpatriotizma,
nego upravo želimo s ponosom naglasiti, a to smo ustanovili kroz
njenu povijest, da je Pravutina upravo agregat ljudi sa svih
strana integriranih generacijama u baštinu na koju današnja
Pravutina treba i može biti ponosna. Nadopunjujući se s Fabinom,
Gojmerac je kazao da je takvo specifično etničko i gensko
nasljeđe posljedica temeljito, rečeno današnjom terminologijom,
etničkog čišćenja kojim su Turci u svojim početnim pohodima prema
Kranjskoj praktično istrijebili zatečeno autohtono stanovništvo
na području Pravutine i okoline.
– U kasnijim vremenima ovdje su došli ljudi iz područja današnje
Like, Istre i šireg područja Gorskoga kotara, a s njima se
pomiješalo i stanovništvo germanskog porijekla pridošlo ovamo s
“onih strana” (misli na Kočevski rog naseljen u 14. stoljeću
germanskim pukom iz Koruške i Tirola, op.a.). Iako su mnogi od
njih kasnije iselili, jedna od ostavština iz njih je šarolikost
današnjih prezimena u Pravutini. Drugo veliko iseljavanje s ovog
područja trajalo je od 1890. do 1914. godine, uglavnom na druge
kontinente. Poslije smo imali izrazito iseljavanje od 1960. do
1972. godine, uglavnom u Njemačku i neke zemlje Zapadne Europe,
koji su izdašno pomagali one koji su ostali u Pravutini, kazao je
Gojmerac.
Pravutina je nakon 2. Svjetskog rata imala 105 kućnih brojeva, od
kojih je danas tek 51 aktivan, ali u mnogima živi i više
obitelji, dok su za one puste kuće Fabina i Gojmerac pronašli
veze kamo su ti ljudi otišli i gdje su im potomci danas, i tu je
jaka ta spona s dijasporom, koja višestruko nadmašuje današnju
populaciju Pravutine.
Komentirajući dan promocije knjige, Fabina kaže da mu je žao što
se to nije dogodilo prije godinu dana, jer tada bi se poklopilo
upravo s 450. godišnjicom prvog pisanog spominjanja Pravutine.
– Stjepan Frankopan Ozaljski, veliki silnik čovjek sklon svim
porocima onoga doba, na kojeg, razabire se iz Fabininih
povijesnih istraživanja, loza Frankopana nikako ne može biti
ponosna, prije 451 godinu jednom je darovnicom svojim nećacima
Krištofu i Nikolaušu podario naša sela uz Kupu, i u tom se
dokumentu prvi puta decidirano spominje naziv Pravutina, kazao je
Josip Fabina. Uz opis osam poglavlja knjige, te ističući vrlo
važnu kohezijsku vrijednost koju danas u društvenom životu
Pravutine i okolnih sela igraju Dobrovoljno vatrogasno društvo
osnovano 1926. godine, te vrlo aktivno sportsko i
Kulturno-umjetničko društvo, Fabina posebno onima sklonima
lingvistici skreće pažnju i na rječnik izraza i arhaizama, njih
oko 400, specifičnih za Pravutinu, kao posebna dodatak građi
knjige “Pravutinski korijeni”.
KAportal.hr