Tvornica lakog vatrenog oružja HS produkt s – po posljednjim
podacima – čak 1.700 zaposlenih najveći je poslodavac u Karlovcu
i najveći pojedinačni hrvatski izvoznik u SAD, što je posebno
vrijedan podatak u situaciji kad Hrvatska postaje proizvodni i
izvozni patuljak, gotovo letargična u fatalističkom uvjerenju da
se nema smisla boriti s tehnološki dominantnim Zapadom i jeftinom
proizvodnjom u Kini. Orijentirati se na izvoz u jednoj tako
sofisticiranoj grani industrije s jakom konkurencijom, bio je bez
sumnje hrabra, da ne kažemo drska ideja suosnivača HS produkta
Marka Vukovića, ali utemeljena na dugoj povijesti promišljanja,
rada i inovatorstva u razvoju ručnog vatrenog oružja. Tome je
dokaz i tekst od prije gotovo četvrt stoljeća s naslovom koji bi
se doslovno mogao prenijeti u današnje vrijeme.
“Pištolj kakav nema svijet”, Karlovački tjednik, 20.
srpnja 1989.
Dvojica Karlovčana, inž. Marko Vuković, direktor uspješnog
karlovačkog kolektiva “Automehanike” i njegov stručni suradnik
Juraj Tuškan, puškar-alatničar iz tvornice “ŽEČE”, predstavili su
nedavno svojim sugrađanima prvi put seriju pištolja jedinstvene
konstrukcije i bacač bombi. Ti su izumi izazvali veliku pažnju na
susretima inovatora Pete vojne oblasti.
Marko Vuković eksperimentira otkako je kao sedmogodišnjak krenuo
u osnovnu školu. U svijet izuma ozbiljno je zakoračio nakon što
je diplomirao strojarstvo na Zagrebačkom sveučilištu. U svojoj
evidenciji ima 500 projekata, a mnogo ih nije realizirano jer je
preskupa njihova izvedba ili pak njihova primjena, koliko god
bili kvalitetni, zasad nije ekonomski opravdana.
Posljednjih petnaestak godina intenzivno se bavim naoružanjem. Za
takve inovacije treba dobro pratiti ono što se radi u svijetu,
kaže Vuković. Ti se programi inače tretiraju kao posebna tajana
zbog interesa narodne obrane i pod direktnim su nadzorom Saveznog
SUP-a i Uprave za razvoj saveznog sekretarijata za narodnu obranu
gdje se patenti i zaštićuju. To je i osnovni razlog što se o
Vukoviću kao izumitelju malo zna.
Prema ocjeni ove dvojice inovatora, u našem se društvu pridaje
sve veće značenje izumiteljstvu. Ali, da nema JNA, ne bi bilo
ništa od tih programa, jer ih Armija odobrava i plaća.
Ne bavim se inovatorstvom zbog novca, samoreklame ili iz nekih
sličnih pobuda, ali tražim da se financijski prate zamisli i nema
toga što će me zaustaviti ili obeshrabriti, objašnjava inž.
Vuković svoje stvaralaštvo i vezu sa JNA. Za svaki pištolj pod
imenom VM prema inicijalima autora, ili pod nazivom “Kordun”,
odakle je rodom, od ideje do izrade prema novim tehničkim
rješenjima trebalo je 15 mjeseci rada. Među njima je i
devetomilimetarski pištolj sa 18 metaka za pojedinačnu i
automatsku paljbu. Takvoga nema u svijetu, tvrdi autor.
Obojica iz tandema inovatora o financijskim efektima nerado
govore. Mnogo toga se, kažu, ne obračunava u trošak, i tko da
plati ideju koja se rađa mjesecima. Mnogo čega se i odriču. Na
ponude u tisućama DEM ne osvrću se, jer o ustupanju patenta
odlučuju nadležni organi JNA. Vuković se ne hvali nizom drugih
vojnih ili “civilnih” projekata, ali daje naslutiti da ga muče
problemi boljeg iskorištavanja energenata i alternativnih izvora
energije.
Pripremio Tihomir Ivka