Dani piva tako i službeno postaju nebitna manifestacija, koju
treba poštivati u kontekstu one stare “ukusi su različiti”, ali
se i zapitati zašto se gradski novac pored niza fenomenalnih i
vrijednih manifestacija uopće troši za šatorsku zabavu na
periferiji. Zagrebački Rujanfest “protjeran” je s Bundeka, Dane
piva, srećom ili nažalost, iz grada ne treba “protjerivati”,
obavili smo to prije 12 godina, ali treba razmisliti čemu
trošenje novca na nešto što s gradom, budimo otvoreni do kraja,
više nema apsolutno nikakve veze.
Šteta, jer prošle godine dalo se naslutiti kako Dani piva možda
malim koracima kreću ka boljem. Turistička zajednica vratila je
druge pivovare, vratio se i Obrtnički sajam, izbačen je
narodnjački šator, a program na pozornici bio znatno
prihvatljiviji. Kada se očekivao novi korak naprijed, uslijedila
je prava šamarčina svim nostalgičarima Dana piva. Nova “tumbanja”
u organizaciji, program na glavnoj pozornici prepušten je
Mladosti i rezultirao je programom koji ne bi bilo pristojno
izričito komentirati, jer treba biti korektan i prema izvođačima
i prema ljudima drugačijih glazbeni ukusa. Napokon, živimo u
državi u kojoj je glavna zvijezda Dana piva (Jelena Rozga)
dobitnica glavne državne glazbene nagrade pa su ti “ukusi” očito
izuzetno rasprostranjeni.
Istina, ima tu i ponekih zgodnih ideja – uvođenje zemlje
partnera, druga pozornica za koju je Turistička zajednica
(također suodgovorna za ovogodišnji debakl, barem zbog potpune
nemoći direktorice da se izbori za nastavak koncepta barem
djelomično ili barem izbjegne užas glavne pozornice
neprepuštanjem organizacije Mladosti) pripremila zgodan program,
novo zalaganje mladih Karlovčana (Saša Fajković prije svih) i
sjajan program rock šatora na Foginovom…no, u kontekstu Dana
piva zapravo i to postaje nebitno.
To je zapravo i poanta cijele priče. Prije nekoliko godina Dani
piva bili su gotovo jedina gradska manifestacija i zato su svojim
srozavanjem u mnogima izazivali očaj. Danas, trebaju to shvatiti
i kritičari, više jednostavno nisu bitni. Nimalo. Grad danas
obiluje manifestacijama koje vrijede i kojima se možemo ponositi,
a u Gornjem Mekušju 10 dana odvijat će se priredba koja ne
vrijedi niti manje niti više od Rečičkih ljetnih večeri, sajma u
Skakavcu ili, da ne bi netko mislio kako je riječ o
netrepeljivosti prema manjim sredinama ili drugačijem tipu zabave
(nikako!) – Rujanfesta.
Dani piva više nisu “najveća karlovačka manifestacija”, nisu
“karlovačka fešta piva”, pa nad njihovom sudbinom treba prestati
zdvajati, kada već i Grad Karlovac i Karlovačka pivovara nisu
pokazali nikakav interes da poprate nastojanje Turističke
zajednice da se vrate na nekadašnje staze. Vrijedi to i za nas
novinare, pa se nadam kako ćemo i mi, baš onako kako smo sa
zadovoljstvom pratili istinski vrijedne gradske manifestacije
ovog ljeta, “Danima piva” posvetiti onoliko pažnje koliko zaista
i zaslužuju i koliko zaista donose gradu. A, to je vrlo malo.
Jedino što je još bitno je potegnuti pitanje kada će Grad
Karlovac prestati davati novac za priredbu koja je odavno
ubijena? Jer sada itekako postoje adrese na kojima će taj novac
biti daleko bolje iskorišten i manifestacije koje već sada u grad
dovode i brojne goste i podižu ugled grada na četiri rijeke.
Darko Lisac