Rukometaši
HRK Karlovac u subotu ulaze u 21. sezonu igranja u Premijer 1.
Hrvatskoj rukometnoj ligi. Ispalo je slučajno da na startu
ovogodišnje natjecateljske sezone u dvorani kraj Korane HRK
Karlovac ugošćuje rukometaše iz Đakova koji su i 1992. godine u
Karlovcu igrali na otvorenju tadašnje službene prvoligaške
sezone. Još je jedan rekordni podataka vezan uz karlovački
prvoligaški klub – uz RK Zagreb CO karlovački rukometaši su
najstariji prvoligaš koji nikad, otkako je samostalne Hrvatske i
otkako se igra nacionalno rukometno prvenstvo, nije ispao iz tog
najelitnijeg rukometnog natjecanja u državi.
Rukometaši su svoju prvoligašku sezonu počeli kao RK Karlovačka
pivovara, a nakon nekoliko godina promijenili ime u ime novoga
sponzora – RK Karlovačka banka. Potom su par godina nosili ime
svog glavnog i najvažnijeg sponzora – Karlovac, da bi ponovno
nakratko promijenili ime i zvali se po svom starom-novom sponzoru
– RK Karlovačka banka. Najveća novčarska ustanova u regiji bila
je zapravo zadnji jaki sponzor čije je ime klub nosio tako da su
se rukometaši opet vratili svom najvjernijem i najstabilnijem
sponzoru – Gradu Karlovcu, odnosno gradskom proračun iz čije se
blagajne klub najduže financira. Nažalost sredstva iz proračunu,
KŠZ-a, koja se klubu u mjesečnim anuitetima uplaćuju na žiro
račun nisu dostatna za lagodno funkcioniranje, pogotovo ne
profesionalnih pogona, tako da klub i dalje vodi bitku s
nedostatkom novca.
Uplate koje klub prima preko KŠZ jesu oko 400.000 kuna godišnje.
Otprilike toliko iz gradskog proračuna dobivaju i ostali
prvoligaši, osim naravno RK Zagreb CO. Do prije godinu dana klub
je znao ugovoriti i 600.000 kuna, sponzorskih sredstava, tako da
su znali raspolagati i s oko milijun kuna godišnje. Bezbolno bi
djelovali kad bi mogli raspolagati s dva milijuna kuna. Tri
milijuna bilo bi veliko k’o kuća! HRK Karlovac je ranijih godina
samo od svojih glavnih sponzora inkasirao duplo više od, na
primjer, sredstava dobivenih iz proračuna. Za ovu sezonu ugovore
im je nažalost otkazalo nekoliko stalnih sponzora čije su ukupne
uplate iznosile oko 300.000 kuna godišnje. Za klub koji je
tradicionalni stabilan prvoligaš te koji ove godine igra i euro
kup – to je puno premalo.
Da bi pripomogli stabilizaciji, iliti spašavanju kluba od
zatvaranja, odnosno ispadanja u najniži rang natjecanja,
primijenjene su recesijske metode – rukometaši su prihvatili
prijedlog Uprave te su se odrekli dugovanja koja im pripadaju po
pravilniku iz zadnje dvije sezone, a ovogodišnje nagrade smanjili
su za duplo u odnosu na dosadašnja mjesečna primanja. Ovime su
igrači pokazali visok stupanj odgovornosti prema klubu u športu
kojim se bave, a Upravi dali dodatni timing za sređivanje opće
situacije, jer oprosta duga zasigurno više neće biti.
Nije dakako utješno ali treba reći da situacija nije sjajna niti
u drugim prvoligaškim rukometnim sredinama. Znamo da je RK Sisak
odustao od natjecanja pa je umjesto njega u ligu upala RK
Moslavina iz Kutine koja očito još uvijek uz sebe ima moćnu
Petrokemiju. Klub s Kvarnera je u zadnji trenutak pronašao načina
ostati među prvoligašima. Rukomet u glavnom gradu Zagorja spasio
je RK Vidovec Bios koji se fuzionirao s RK Varaždin pa će Zagorci
nastaviti igrati u Premijer 1. HRL kao novi klub – GRK Varaždin.
Daleko financijski slabije nego prije danas stoji RK Nexe iz
Našica itd…
Moj pokojni kum, arhitekt Ivan Maradin, kojega se još i danas
sjećaju mnogi Karlovčani, često puta mi je znao ponavljati
narodnu izreku koja kaže: “Niti jedan novčić u džepu ne zvoni sam
za sebe, trebaju najmanje dva”. Slično je i u ovoj
športsko-financijskoj križaljci. Ostavimo sad naklapanja o tome
kako su novci potrošeni za propali projekt prvoligaša u nogometu.
Što je bilo, bilo je nešto je ipak ostalo – rasvjeta na stadionu.
Međutim ono što i dalje “kopa oči” jesu dva nogometna kluba
istoga imena od kojih jedan opet ima nerealne ambicije i za treće
ligaško natjecanje jer zahtjeva milijunska sredstva – osjetno
više nego karlovački prvoligaši. Ako je to točno odgovorni bi tu
trebali stati na loptu i reći: “To tako više ne može, nogometnu
zavrzlamu moramo riješiti jednom za svagda!” Zašto još tako nije?
Možda zbog toga što se glavni sponzor športa, uz naravno pomoć
svoje krovne športske institucije, još do danas nije odredio koji
su to prioritetni športovi. Na primjer, zašto Gradsko vijeće ne
bi usvojilo prijedlog KŠZ-a Poglavarstvu po kojem će se znati tko
je što u karlovačkom športu, tko je u prioritetu i financira ga
se, čak i preko gradskih tvrtki. Zašto ne bi, na primjer,
najistaknutiji predstavnici športa na dresovima nosili natpise:
Čistoća, Zelenilo, Vodovod i kanalizacija, Inkasator… Sigurno
postoji načina da se to ozakoni i da više nema prigovora zašto se
iz te i te gradske firme sponzorirao pojedini klub… Kako neki
klubovi smiju nositi natpis na dresovima državnih tvrtki kao što
su HEP, Croatia osiguranje i slično? Zašto ne bi smjeli
reklamirati Plitvice, Krku, Brijune, Rastoke… O maksi trgovačkim
lancima koji su došli u Karlovac a KA-športu ništa nisu dali osim
možda kojeg sanduka ili bačve pića, plastične tanjure i čaše,
uzalud je više trošiti riječi.
To sigurno neće riješiti uprave klubova, to treba rješavati na
razini najodgovornijih ljudi. Bez toga da se u najskorije vrijeme
taj problem ne riješi Karlovčani će još kratko vrijeme imati
kvalitetan šport, gledati prvoligaške i međunarodne utakmice… Eto
zato narodna izreka s naslova ove kolumne ima svoj smisao i
poruku.