Društveno okupljanje Dubovčaka 50+: Podsjetili na zaboravljenog domoljuba Nikolu Antonca

Peto po redu okupljanje Dubovčaka50+ održano je i ove godine, prvu subotu u rujnu mjesecu, u Pivnici Đovi na Dubovcu. Podsjetimo da se radi o Dubovčakima iz gradske četvrti koji su stariji od 50 godina a rođeni su, ili su proveli djetinjstvo, u dubovačkom kvartu na potezu od «Farofa» (starog Župnog dvora) do Pivovare te iz nekadašnje «Masne ulice», danas Šporerove, i Nemčićeve ulice. Da se okupljanje ne bi svelo samo na “klasiku”, na samom početku druženja koje je uz pjesmu i pratnju na gitari Marijana Hajdinića i Zdravka Salopeka potrajalo duboko u noć, prvo su odradili “službeni dio” pogledavši 5-minutni film o Nikoli Antoncu a zatim otkrili spomen ploču na njegovoj rodnoj kući u neposrednoj blizini njihova okupljanja.

Danas otkrivamo ovu spomen ploču našem “Miki”. S mnogima iz našeg druženja proveo je djetinjstvo i pohađao osnovnu školu na Dubovcu čiji je razrednik bio poznati rukometni trener Mihajlo Prezelj Mitila. Bio je gotovo klinac kada je otišao s Dubovca u svijet, a poginuo je sa 22 godine. Danas bi imao 63 godine. Bio je domoljub i rodoljub. Njegov brat Josip nam je napisao da mu je jednom rekao “Što će meni život kad Hrvatska nije slobodna”. Ostaje nam da promislimo u miru, kada smo sami sa sobom, kolika je njegova žrtva da bi netko od nas istu žrtvu mogao podnijeti. Neka mu je vječna slava i neka počiva u našim mislima – naglasio se Miljenko Ožvald, njegov prijatelj iz djetinjska i osnovnoškolskih klupa. Potom je otkrio spomen ploču.

Nakon toga je župnik dubovački Alojzije Burja blagoslovio spomen ploču, a u nadahnutoj propovijedi prisjetio se Nikole i njegovoj brata Josipa koji je danas svećenik u Njemačkoj. Posebno je naglasio Nikolinu žrtvu za Domovinu.

Susretu su ove godine bili nazočni: Braća Čavlović – Damir, Anđelko i Tomislav, Miljenko Ožvald, Tomislav Gerić, Boris Toffolon, Ivan Sečen, Vladimir Vojak, Vjekoslav Mađarić, Dražen Mamić, otac i sin Matejić – Branko i Miljenko, Drago Špoljar, braća Tutek – Zvonimir i Milan, Marijan Hajdinić, Zdravko Tomašić, Zdravko Salopek, braća Tonkli – Cvetko i Eduard, Ivan Požar, Tomo Modrušan, Ivan Brajdić, Mihajlo Hrastov, Dubravko Krčevski, Drago Pereško, Hinko Toplak, Goran Puntar, Vladimir Latković, braća Spahija – Marijan, Zdravko i Jura, Bruno Silić, Vladislav Blažun, Ivan Majurec, Zlatko Filipčić, Marijan Bežan, Marijan Morić, Branko Bukovčan, Emil Butala, Damir Blažević, Marijan Bastijančić te braća Ivan Bonetić i Marijan Bakić.

Tko je bio Nikola Antonac? Nakon gušenja Hrvatskog proljeća, Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) je bilo uvjereno da je u Hrvatskoj bila povoljna klima za pokretanje oružanog ustanka. Nakon kratke pripreme, HRB je organizirao ljudstvo, oružje i novčanu potporu za slanje inicijalne skupine koja je imala zadaću pokrenuti ustanak na području južne Hrvatske, Like i Hercegovine. Većina boraca i novca došla je iz Australije, dok je vojna oprema bila nabavljena u Njemačkoj. Kratke završne pripreme za akciju Feniks ’72. koju je činilo 19 članova, bile su u kampu Garanasu u Austriji, uz austrijsko-jugoslavensku granicu. Ondje su se okupila 23 boraca. Nisu svi otišli u akciju.

Upad Bugojanske skupine uzdrmao je partijske, vojne i milicijske krugove. Skupina se je ubacila preko Dravograda u Jugoslaviju, 20. lipnja 1972., s ciljem da stigne na tromeđu tj. na planinu Radušu, na području općine današnjeg Uskoplja. Već 25. lipnja 1972. dolazi do prvog sukoba Bugojanske skupine s milicijom, a potom s JNA, i Teritorijalnom obranom. Jugoslavenske snage činilo je oko 30.000 pripadnika SUP-a, JNA i TO, koje su pokušale uništiti Bugojansku skupinu. To im je naposljetku i uspjelo, uz pomoć doušnika i UDBE, tek 24. srpnja 1972.

Desetorica pripadnika Bugojanske skupine izgubila su živote na različitim mjestima u BiH tijekom sukoba, a devetorica su bila zarobljena. Od devetorice zarobljenih petorica su likvidirana bez suđenja. Četvorici je suđeno na Vojnom sudu u Sarajevu po unaprijed donesenoj odluci u komunističko sudbenoj farsi s presudom strijeljanja. Vodeću ulogu imao je Ivan Fumić, nekadašnji djelatnik KOS-a i vojni tužitelj JNA, koji je za taj slučaj bio prebačen iz Zagreba u Sarajevo. Strijeljanje trojice zarobljenih je izvršeno u Rakovici blizu Sarajeva. Njihovi posmrtni ostaci su sakriveni u grobnicama bez humka i obilježja. Najmlađi od te četvorice, 19-godišnji Ludvih Pavlović, pomilovan je na 20 godina robije. Početkom rujna 1991. priključuje se dragovoljačkim odredima u Hercegovini i odmah potom, 18. rujna pogiba u akciji iznad Posušja.

Nikola Antunac se rodio 22. kolovoza 1950. u Karlovcu, u Nemčićevoj ulici na Dubovcu. Godine 1969. napušta studij teologije u Zagrebu i odlazi u Salzburg gdje postaje član HRB-a. Bio je hrvatski domoljub. Sanjao je samostalnu Hrvatsku i za nju na kraju život dao. Poginuo je u borbi s jugoslavenskom komunističkom vojskom 27. lipnja 1972. u akciji “Feniks ’72” kod Bugojna. Likvidiran je bez suđenja, a podaci o njegovim posmrtnim ostacima nažalost nisu dostupni. Ono što je za Hrvatsku htio učiniti 1972. godine to su ostvarili hrvatski branitelji 20 godina kasnije izvojevavši slobodu u domovinskom ratu. Iako je rođen u Karlovcu zaboravljen je, o njemu se nažalost premalo govori i zna, zato su Dubovčaki postavljanjem spomen ploče htjeli podsjetiti na njega.

U posljednje se vrijeme među povjesničarskim krugovima postavlja pitanje o tome nije li UDBA pripremala akciju sa svrhom da se hrvatsku emigraciju prikaže kao ekstremističku i opasnu.

O Bugojanskoj skupini raspravljao je 1997. godine i Hrvatski sabor na prijedlog zastupnika Ivana Gabelice da se 19-orici boraca iz te akcije dodijele činovi i odličja te da se posmrtno izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata. Taj je prijedlog odbijen, ali se ti borci smatraju poratnim žrtvama II. svjetskog rata.

Poznati Dubovčaki  u povijesti Premalo se u javnosti zna za poznate Dubovčake. Na primjer, Dr. iur. Leo Pfeffer bio je istražni sudac u Sarajevu procesu Gavrila Principa i zet Josipa Salamona koji je bio poznati trgovac i zemljoposjednik, tast Vladimira Bogovića – predvodnika Hrvatskog sokola. Franjo Vranić bio je najpoznatiji karlovački kuhar pive – bier braver. Ivan Feitl (otac Želimira Feitla) bio je dugogodišnji privatni poduzetnik koji zbog baš i nije bio omiljen u kod komunističke vlasti. Njegov otac Sigismund Feitl bio je austro-ugarski oficir. Dubovački zet Stanko Šibenik bio je ministar u Kraljevini Jugoslavije. Oženio je Katicu Gerić – sestru Tome Gerić st. koji je bio jedan od najpoznatijih karlovačkih trgovaca željeznom robom. Kao rodoljub je 1937. godine uhićen zbog vješanja hrvatske trobojnice u “srcu” Dubovca, na ulici između Gerićeve i Frketićeve kuće. Matija Gerić je pak bio kraljevski fotograf obitelji Karađorđević. Najsnažniji čovjek u povijesti Dubovca bio je, kažu, Janko Gerić. On je snagom vlastitih mišića držao dva belgijska konja, vlasništvo Pivovare, nosio je bačvu od 100 litara na udaljenost od 20 metara, a 70 metara je nosio 400 kg brašna. U Montevideu (Urugvaj) je na hrvanju zaradio hotel. Postolar Josip Antonac, otac je sinova Josipa (danas svećenika u Njemačkoj) i Nikole. Nikola je bio član junačke diverzantske skupine “Feniks”, zarobljen je i bez suda pogubljen. “Dobri duh” Dubovca bio je trgovac Janko Kučinić koji je imao dućan u Frketićevoj kući. Ubio ga je 1945. Viktor Koričan – egzekutor UDBA-e. U Frketičevoj kući je kao dječak živio i poznati karlovački liječnik dr. Boris Morsan. Nikola Frketić st. bio je kućevlasnik i gostioničar, a Nikola Frketić ml. koja su zvali “Koljega”, poznati je dubovački kočijaš, veliki ljubitelj konja. Završio je trgovačku akademiju. Brijač Anton Furlić bio je i najpoznatiji dubovački svirač, prvak na violini i bisernici. Trio – Furlić, Baić i Grgurić svirao je po kućama za imendane. Ljudevit – Lujo Bastjančić znan je kao zabavljač – pučki pjevač i gitarist. Inače je bio i prvi šef poslovnice Gorenja u Karlovcu. Njegov otac, također Ljudevit Bastjančić st., bio je najpoznatiji dubovački mesarski obrtnik. Sa ženom Danicom je 1945. uhićen i od Koričana sproveden u logor Stara Gradiška. Njegov brat Franjo Bastjančić st. bio je istaknuti glazbenik na gitari i harmonici. Posjećivao ga je Stjepan – Đimi Stanić.

Slavo Matušin bio je poznat kao veliki bećar. Josip – Joga Novosel je bio prvi tehnički direktor Karlovačke pivovare za čijeg je razdoblja Pivovara doživjela svojevrsni preporod znatno povećavši proizvodnju piva a na tržište su plasirali i bezalkoholno piće Jupi. Vladimir Krčevski bio je sudski namještenik, estet i prvi tajnik HDZ-a grada Karlovca. Stolarski majstor Ferdinand Kaspert poznat je kao najbolji izrađivač pogrebnih ljesova. Ivan Mađarić bio je znameniti karlovački automehaničar. Kad nije bilo dijelova za aute sam ih je lijevao i obrađivao. Nije bilo Karlovčana koji nije čuo za pismoslikara Mirka Bračuna. Rodom Zagorac a dušom Dubovčak. Strojobravar Juraj Babić bio je haus majstor Dubovca. Najbrojnija dubovačka obitelj je obitelj Spahija – roditelji Đurđa i Stjepan (Pišta) iz Vinskove kuće u “Masnoj ulici” (najstarija kuća na Dubovcu) imali su sedmero djece, četiri sina i tri kćeri. Zvonar Stjepan Vinski poznati je recitator domoljubne pjesme “Srpanjske žrtve”. Muhamed Muminović – Nagib glasoviti je karlovački konobar. Po osobnoj izjavi član “Crne legije” na Bleiburgu. Slavek Šmuk st. je bio najpoznatiji nogometaš NK Viktorija sa Dubovca itd. Za spomenuti je svakako i dr. Mihajla Miška Pavleka i njegovog brata Vjekoslava -vatrogasca i bicikl mehaničara. Jura Dida Cvitak bio je vrsni strojobravar. Gospon Fijan, vrsni stolar Karlovačke pivovare, dok je umirovljeni Ilija Metikoš jedan od najstarijih bačvara u toj tvrtki. Andrija Ilija Morić – Hadžo bio je dugogodišnji šef vatrogasaca i zaštite na radu u Pivovari. Karlo Mamić bio je dubovački playboy i lovac na “pelc kapute”. Ivan Tomašić, krojač “cicncekera i tregera” koji je živio u kući Gerića. Puntari, Slovenci porijeklom – Žan i Geno živjeli su u Bastijančićevoj kući. Josip Bežan bio je veterinarski pobočnik i prvi dubovački uzgajivač pilića. Krstačić stariji izumio je kuhinjski inkubator, a sin Ivica je i danas zaluđen fotografijom. Gospon Andrija Vuković bio je istaknuti meteur u Karlovačkoj tiskari. Kruno Sorko je danas istaknuti poduzetnik, a njegov otac bio je poznati karlovački brijač. Damir Perinčić je sin čuvenog Ivana profesora s Ekonomske škole, dok je on bio hrvatski veleposlanik… Više o “dubovačkim štiklecima” u knjižici koja bi svjetlo dana mogla ugledati na sljedećem susretu 2014. godine.

KAportal.hr

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest