Kad smo izašli na prve demokratske izbore 1990. godine, država
nas je službeno preko referenduma pitala jedino želimo li biti
samostalni, odnosno želimo li izaći iz Jugoslavije i ništa drugo.
Nije nas pitala želimo li promjenu ekonomskog sustava jer se,
valjda podrazumijevalo, da je kapitalizam eldorado, a bogami ni
za pretvorbu društvenog vlasništva, dakle vlasništva svih nas, u
državno. Kad je vlasništvo postalo državno, onda je započela i
pljačka stoljeća pod nazivom privatizacija, lov u mutnom gdje se
nakaradnom revolucionarnom akumulacijom kapitala obogatila šačica
ljudi koja je – s malo interesa za društveni interes – na za
sitan novac dobivena poduzeća gledala kao na nekretnine, a ne kao
na nešto što bi moglo zapošljavati ljude. Truli plodovi takve
politike počeli su se ubirati vrlo brzo i nije se mnogo
promijenilo do danas. Karlovac je kao industrijski grad otpočetka
hrvatskog ulaska u kapitalizam stradavao jako o čemu svjedoči
tekst s kraja 1990. godine.
“Karlovac rekorder”, Karlovački tjednik, 20.12.1990.
Zavod za zapošljavanje u Karlovcu na najboljem je putu da
postane (ako već nije) ono što nitko ne želi: tvornica s najviše
radnika na regiji. Dakako, tvornica u kojoj se ništa ne
proizvodi, ali gdje”prekobrojni” “zarađuju” doslovno za goli
život.
Da pojasnimo: vrtoglavo, gotovo iz dana u dan, raste broj
radnika kojim aje nakon stečaja ili likvidacije burza jedina nada
(i šansa) za životnu egzistenciju. Novčanu naknadu primilo je za
studeni 2853 radnika, najviše iz Pamučne industrije Duga Resa,
Jugoturbine i Vunateksa, kojima je isplaćeno više od 7,5 milijuna
dinara. Toliko iznosi, recimo, budžet za plaće tvornice od oko 80
radnika! Tome treba dodati i oko 2 milijuna dinara za mirovinsko
i zdravstveno osiguranje, ali se ta sredstva ne uplaćuju redovito
zbog nedostatka novca.
Minimalna novčana naknada za prekobrojne iznosi 2570, a
maksimalna 7710 dinara. Većina ipak prima minimalnu naknadu,
ovisno o o prosječnom osobnom dohotku u zadnja tri mjeseca. Kako
je većina, prije nego što je dobila radnu knjižicu, primala
“minimalac”, tj. Zajamčeni osobni dohodak, novčana naknada ne
može biti viša. No mnogima se to isplati (koje li ironije), jer
više dobivaju od burze, više nego kad su radili!?
Pajo Predović, rukovoditelj karlovačkog Zavoda, kaže da
korisnici novčane naknade neće dobiti novac za prosinac do Nove
godine. Naknade se, naime, isplaćuju od 1. do 5. idućeg mjeseca.
Oko 550 mališana, čija su oba roditelja nezaposlena, neće (ako je
to neka utjeha, ostati bez novogodišnjeg dara: Zavod za
zapošljavanje će, u dogovoru s općinama, sufinancirati kupovinu
poklona za Dan dječje radosti.
Na karlovačkoj burzi nezaposlenih je sve više (trenutno
6708), što je najveća nezaposlenost od 2. svjetskog rata.
Karlovac je ujedno i neslavni rekorder: čvrsto drži prvo mjesto
po relativnom rastu broja nezaposlenih u Hrvatskoj. Kako sada
stvari stoje, vrlo brzo će se dogoditi da na burzi bude više
nezaposlenih zbog stečaja i likvidacija, nego iz redovnog dotoka
(iz škola). Doduše, nema sigurnih podataka što se sve događa u
privredi, koliki su tehnološki viškovi…Sve se gura pod tepih,
podaci se skrivaju kao zmija noge.
No neki su zaključci mogući i bez podataka: viškovi su
golemi, neke procjene govore da je prekobrojno oko 30 posto
radnika, a većina kolektiva se jedva održava na površini. Čini se
da su pravu oni koji tvrde da najgore tek dolazi.