Običnom puku, barem po onom što mogu pročitati u medijima, nije
baš previše jasno – baš kao i u slučaju gomile državni agencija –
čime se zapravo bavi Hrvatska gospodarska komora, koja je njena
svrha i koji su, što je najvažnije, konkretni rezultati njena
postojanja. Zna se da žive od komorskog doprinosa onih koji se
bave stvarnom gospodarskom aktivnošću, da imaju vječitog
predsjednika koji iz budžeta poboljšava standard hrvatskih
umjetnika otkupom umjetničkih djela, da vole raditi u finim i
skupim poslovnim prostorima…
U karlovačkoj podružnici slično, predsjednik podružnice na njenom
je čelu takoreći odrastao, stasao, a bogami i posijedio, lijepa
je to sinekura, svojevrsno groblje neuspješnih bivših karlovačkih
direktora, uredi su dosta “fancy” za karlovačke uvjete, ispred je
sparkirana “cool” američka limuzina na raspolaganje vječitom
predsjedniku 24 h na dan. Primijetili bismo, prilično je i stara,
vrijeme je da se vozni park obnovi…Prilično sve to samosvrhovito
izgleda ovlaš i izvana gledano, ali sigurno se važne stvari
unutra rade samo mi to ne znamo, a i da znamo, možda ne bi
razumjeli. Pomno se tamo prate i analiziraju gospodarska kretanja
u KA županiji, organiziraju poslovna putovanja i simpoziji,
izbacuju power point prezentacije, dijele savjeti i na osnovu
znanja i iskustva objavljuju gospodarske prognoze.
Još se sjećamo onih s početka devedesetih da je budućnost našeg
kraja i države cijele u malom gospodarstvu. Doduše, dvadeset
godina kasnije mali su biznisi na izdisaju, a lokalnu ekonomiju
održavaju ostaci starih i novi mastodonti kao što je HS produkt.
I plačemo što ih nema više. Iz tog vremena datira i tekst o
preporuci Gospodarske komore koja se tad zvala Privredna,
uvođenja evropskog radnog vremena koje se danas zove europsko
radno vrijeme. I opet “fail” u prognozi. Ne samo po tome da se
najbitnije stvari za gospodarstvo događaju u firmama koje i dalje
rade od 6 do 2, u dvije ili tri smjene, nego i po tome što priča
o tome da se “u poduzeću radi za socijalno, a kod kuće za novac”
sad djeluje nestvarno. Danas su ljudi sretni da imaju bilo kakav
posao, bilo gdje, za bilo kakvo socijalno i bilo kakav novac. A o
iluziji onemogućavanja fuša da ne govorimo. Fuš je, baš kao i
ljudska glupost, vječan.
“Odzvonilo fušu”, Karlovački tjednik, 27.rujna
1990.
Sva nastojanja da se u proteklom razdoblju radno vrijeme
prilagodi evropskm normama i standardima nisu otišla dalje od
teoretskih razmišljanja. Međutim, konačno će i u našoj Republici
privreda i neprivreda prijeći na evropsko radno vrijeme (radit će
se od 8 do 17 sati s jednosatnom pauzom od 12 d 13 sati). Da bi
se prešlo na novo, tzv. Evropsko radno vrijeme, potrebno je niz
usklađivanja i korekcija. Ali, opća je ocjena, rečeno je u
karlovačkoj Privrednoj komori , da već 1. siječnja 1991. godine u
Karlovcu svi mogu prijeći na novo radno vrijeme.
Uvođenje novog radnog vremena ima niz prednosti, to se tvrdi u
analizi koju je sačinila karlovačka Privredna komora. Smanjuje se
recimo mogućnost opsluživanja dvojnih radnih mjesta što je
izuzetno važno kod sadašnjeg stanja (ne)zaposlenosti. Gotovo se,
istodobno, onemogućuju fuš poslovi i stara praksa (i navike) da
se u poduzeću radi za socijalno, a kod kuće za novac. Mogući su
bolji radni efekti, manje nesreća na radu, psihološki pogodnija i
stvaralački aktivnija atmosfera…
Privredna komora Karlovac preporučila je da svi kolektivi s
jednosmjenskim radom što prije prijeđu na radno vrijeme od 8
sati, a poduzeća koja rade u smjenama, od 7 sati, s tim da se
tjednim rasporedom subota isključuje kao radni dan. Privredna
komora Karlovac dala je primjer – od ponedjeljka radi od 8 do 17
sati.
Pripremio Tihomir Ivka