Ne samo da je zakonom zabranjeno točiti alkohol maloljetnicima u
ugostiteljskim lokalima ili ga prodavati u trgovini, u Karlovcu
je po odluci Gradskog vijeća zabranjeno ispijanje alkohola po
parkovima. Mjera je donesena iz praktičnih razloga; prije neke
tri godine štete po javnim mjestima godišnje su dosegle pola
milijuna kuna što je pripisivano pijenju mladih po parkovima. Kao
i obično, politika se pozabavila posljedicama, a ne uzrocima i
riješila problem represijom. Točnije, mislila je da je riješila.
Naime, čoporativno cuganje vikendom navečer se samo malo
pomaknulo na skrovitija mjesta gdje se policiji neda tjerati mak
na konac, a o tome da se u lokalima i dalje toči alkohol
maloljetnicima, i još gore, masovno prodaje vikendom navečer u
trgovačkim centrima, da i ne govorimo. Zanimljivo i paradoksalno,
ovakvog ograničenja nije bilo u neslobodnom prošlom sustavu koji
je volio do bizarnosti propisivao sve i sva, a očito nije bilo ni
tako masovne pojave vikend-pijenja po parkovima i ostalim mračnim
javnim mjestima. Greška je “ispravljena” s demokracijom o čemu
svjedoči tekst s kraja 1990. godine. Ali, u dvadeset godina
rezultat odluke o zabrani nije nestajanje problema koji regulira,
već njegova eskalacija.
“Točenje maloljetnicima – zabranjeno” – Karlovački
tjednik, 01. studeni 1990.
Niti u jednoj od nadležnih općinskih odluka nema izričite zabrane
prodaje i točenja alkoholnih pića maloljetnim osobama a time nije
regulirano ni pitanje prekršajnih kazni – odgovor je stručne
službe Skupštine i Izvršnog vijeća vijećniku Ivanu Rapiću koji je
na jednoj od skorašnjih sjednica zatražio informaciju o uvjetima
i mogućnostima zabrane točenja alkohola maloljetnim osobama.
Očito se pri donošenju društvenog dogovora i općinskih odluka na
maloljetnike zaboravilo ili se držalo da će se i ovom slučaju na
djelu pokazati tzv. organizirane subjektivne snage društva i
spriječiti zlo? Ili je bilo važnijih stvari – kao na primjer da
se u odluku o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti unese
odredba po kojoj se odobrenje za obavljanje pečenjarskih usluga
ne može izdati osobi “koja je kažnjavana a bezuvjetnu kaznu
zatvora zbog krivičnih djela protiv osnova socijalističkog
samoupravnog uređenje i sigurnosti SFRJ”. Važniji posao je
vjerojatno bilo i to da se (odlukom o dimnjačarskim uslugama)
zabrani korisnicima dimovodnih objekata da “bez odobrenja organa
uprave nadležnog za komunalne poslove razmješta ložišta,
priključuje ih na postojeće dimovodne objekte (!?) ili postavlja
nova ložišta…
Ali, pustimo pranje općinskih odluka onima koji su za to danas
nadležni. U nadi da će biti pažljivi u svojoj težnji da bude
dozvoljeno sve što nije izričito zabranjeno – da im neće pomoći
nešto poput zabrane točenja pića maloljetnicima što je
“jučerašnjima” očito promaklo.
Pripremio Tihomir Ivka