Poznato
je da kolumne, komentari, odražavaju stav autora. Mogli ste stoga
primijetiti da gotovo nikad, ili vrlo rijetko, ne reagiram na
komentatore koji se pod moju kolumnu potpisuju pseudonimom. No
bez obzira na taj anonimni potpis cijenim i poštujem sve
komentare i nerijetko su mi bili vodilja – korektiv kako
komentirati neke događaje a da budem što objektivniji.
Pojedinci su mi prigovarali i da prečesto pišem o rukometu, a
manje o drugim športovima. I na to mogu jednostavno odgovoriti;
ako na primjer komentiram nogomet tada je cjelokupna kolumna
intonirana u negativnom kontekstu, a to onda s razlogom
izbjegavam što je moguće više. Naravno to ne isključuje da, kad
se uvjerim o pozitivnim pomacima u KA-nogometu (NK
Karlovac), da i on neće dobiti pozitivan prostor – koji
zaslužuje, naravno. Rukomet je ipak u ovom trenutku šport N0
1. u Karlovcu i mislim da je zajednički cilj cjelokupnog
javnog mijenja pomoći da on postane ono što navijači priželjkuju
– igra za sami vrh u domaćem prvenstvu te što je moguće dulje
zadržati se u ino-kupu.
U prošloj kolumni tema je bila – slučaj rukomet – gdje sam od
svojeg izvora dobio neke informacije o događajima u HRK Karlovac
koji nažalost ne idu u dobrom smjeru. Naravno da nisam iznio sve
pojedinosti jer mislim da za to nikad nije kasno. Jedan
komentator piše “Zašto Karlovac svake godine mora biti
domaćin dva ogromna natjecanja? Je, lijepo je da smo domaćin ako
ima para za sve, ali baš ne znam primjere u sportu da se državno
prvenstvo odigrava svake godine u istom gradu. I onda će netko
tko je na papiru različit ali je zapravo isti taj klub HRK
Karlovac, kukat da nema para igračima za hranarine ali će veliku
lovu potrošit za organizaciju dva golema prvenstva. Zašto? Ako
nema para, preusmjerite to tamo gdje treba jer je i seniorska
momčad bitna”.
Niti u kojem slučaju nisam odvjetnik Rukometne škole ili ne daj
Bože predsjednika RŠK Miloša Đankovića, ali se moram ipak
osvrnuti na tog komentatora (čudi me da nitko iz RŠK nije
reagirao). Dakle, RŠK Karlovac i HRK Karlovac su različite
udruge, dva kluba, na neki način ovisni jedan o drugom –
povezani, jer rade u interesu istoga športa. HRK se u većini
financira iz proračuna, dok RŠK uglavnom živi od članarine. RŠK
organizira prvenstva države u mini i super mini rukometu jer su
sposobniji to uraditi od drugih u Hrvatskoj pa nažalost i od
HRS-a, a sredstva za to natjecanje osiguravaju iz reklame i
donacija – ne od članarine svojih članova. HRK nema ništa s
organizacijom spomenutoga PH, niti u tome sudjeluje. RŠK za to
ima već deset godina isti, vrlo uhodani organizacijski odbor. U
organizacijskom smislu RŠK je daleko bolje organizirana od HRK pa
samo uvelike pomaže organizaciju utakmica svog prvoligaškog kluba
(razglas, svijetleći efekti u najavi, tombola, utakmica
polaznika škole u poluvremenu i slično). Također, nemoguće
je da RŠK na bilo koji način financira HRK. Konačno, od dobrog
rada RŠK profitira karlovački rukomet, naročito prvoligaš. Za
prvoligaški klub bi bilo najbolje kad bi bio organiziraniji i
imao sposobniju upravu da ga vodi. Čak mogu i razumjeti da kao
takva, uslijed niza bedastih razloga, RŠK nekome smeta.
O komentarima na moje prečesto inzistiranje na “strance i
domaće” – tzv. “legiju stranaca”, mislim da sam tu
prilično jasan – za mene jesu “legija stranaca” igrači
koji nisu ponikli u domaćoj športskoj školi. Naravno da stranci
nisu Joža, Mika, Jura… Podupirem i podržavati ću klubove koji
dobro rade s mladima kojima svim srcem želim da u dresu domaćeg
kluba postignu punu afirmaciju. S ponosom ističem i one koji su u
dresu drugoga kluba uspjeli. Dakle, nije uvijek sve “crno i
bijelo” – nisam protiv “legije stranaca u karlovačkom
športu” makar oni bili bijeli, crni ili žuti – samo
ako za to postoje mogućnosti. Nema ih nažalost niti za postojeće
klubove!
Zadnje dvije-tri kolumne koncipirane su upravo onako kako i
naslov kaže, “7 dana na 4 rijeke”, a to znači da ću dok je
prvenstvena sezona u tijeku tako nastaviti pisati – iz minulog
tjedna naglašavati rezultate, pojedinaca i klubova koji su ga i
obilježili ili, najavljivati značajnije događaje.
Dominacija kakvu su proteklog tjedna imali karlovački juniori na
završnici prvenstva Hrvatske u bejzbolu trebala bi biti na ponos
karlovačkog športa, poglavito na rad s mladim športašima.
Nadalje, atletičarke i atletičari AK Karlovca osvojili u
prvenstvu HALS-a 11 odličja, od čega pet zlatnih. Pehari i
priznanja za ekipni uspjeh u ovoj sezoni HALS-a podijeljeni su;
1. mjesto u konkurenciji 23 kluba osvojili su mlađi juniori AK
Karlovca, dok su seniorke zauzele 3. mjesto, na pojedinačnim
ljestvicama sezone Lucija Petrunić je druga najbolja seniorka
sezone sa 4 zlata, 2 srebra i 1 broncom, dok je Ivana Starešinčić
treća (3-1-1). Odlična je ove sezone bila i mala Leona Joha iz AK
KA tim, koja je treća u ukupnom poretku mlađih kadetkinja sa tri
zlata i tri srebra.
Hrvatska streličarska reprezentacija se vratila nakon povijesnog
uspjeha sa SP-a u streličarstvu. Ivani Buden pripalo je
srebro, Ogulinka Maja Orlić postavila je sa 147 u
eliminacijama na 15 strijela novi svjetski kadetski rekord,
europski juniorski i kadetski rekord, te hrvatski seniorski,
juniorski i kadetski rekord! Mix tim Mario Vavro i Maja Orlić je
na 8. mjestu (1385) od 35 ekipa. Uspjeh je tim veći jer je riječ
o vrlo mladim streličarima koji su još kadeti i juniori, a već se
ravnopravno bore protiv puno iskusnijih protivnika.
HRK Karlovac je trenutno drugoplasirani u prvenstvu Premijer 1.
HRL i sada im slijede dva velika derbija – u subotu gostuju kod
trećeplasiranog Umaga, a potom u Karlovcu dočekuju GRK Varaždin
koji je zasad prvoplasirani i kao Karlovac neporažen. Bit će to
dvije prave rukometne poslastice, ona karlovačka zasigurno pred
odlično ispunjenom dvoranom.