Rubrike kulture gotovo su iščezle s istaknutih stranica
komercijalnih medija pod pritiskom navodno medijski atraktivnog
celebrity trivijalnog trasha i pod izlikom da su vijesti iz
kulture jednostavno dosadne prosječnom čitatelju. U gradskoj
knjižnici Ivana Gorana Kovačića su primijenili originalnu PR
strategiju kako da doskoče toj nevolji. Dugotrajnim izbjegavanjem
postupaka javne nabave, falšim financijskim izvješćima i
“vulgaris” trpanjem društvenog novca u privatne džepove su
napokon privukli pažnju policije i USKOK-a i zaradili krupnije
naslove u novinama. Doduše, na stranicama crne kronike, ali
besplatnoj reklami se ne gleda u zube, baš kao ni poklonjenom
konju. Eh, kad bi to bila samo duhovita šala. Nažalost, stvari su
u knjižnici mnogo ozbiljnije i tužnije kad se podvuče crta i
zaključi da je jedina smislena strategija u knjižnici bila baš
projekt financijskih malverzacija u razdoblju pune posljednje
četveroljetke. Tamo gdje je strategije stvarno trebalo biti, u
planiranju što to znači i kako biti pravi gradski hram kulture,
tu je uključen autopilot. A to je zabrinjavajuće jednako kao i
spomenuti lopovluk.
Knjižnica nisu čisti podovi i uredno posložene knjige, knjižnica
je sadržaj i program. I dalje se u tom hramu kulture ne mogu
doživjeti čak ni banalne stvari kao što je predstavljanje nove
knjige Ferića, Tomića, Jergovića ili nekog drugog objektivno
prvoligaškog pera u Hrvata. Za to navodno nema novaca. Ali zato
ima za ideje i tipove koji bi bolje pristajali svetištu Svetog
Josipa. To strukovno politikantsko podilažnje gradskim ocima je
gore od lošeg. Patetično je.
Pustimo da policija i USKOK rade svoj posao u slučaju gdje je
evidentno da je krupan novac potrošen mimo zakona i da je krupna
svota jednostavno nestala u amaterski izvedenoj pljački, što se
moglo utvrditi letimičnim pogledom na diskrepanciju između
prikazanih prihoda, stanja na računu i u poslovnim knjigama.
Znamo da se sad sve svaljuje na osobnu savjest, pohlepu i moralno
posrtanje jedne stranačke igračice na mjestu šefice računovodstva
koja je, eto, slikovito oživotvorila onu staru da prilika čini
lopova. Ali, krivo bi o njoj bilo razmišljati kao o usamljenoj
kleptomanki, po priznanju ravnateljice knjižnice Bišćan Fride
pred Gradskim vijećem, za njeno zapošljavanje u knjižnici urgirao
je netko iz ureda gradonačelnika, oporba je čak napala
gradonačelnika da je poslao SMS podrške blagajnici uhvaćenoj s
prstima u pekmezu što je ovaj, dakako, demantirao. Može izgledati
kao zlobni spin oporbe, ali imali su na osnovu iskustva pravo na
crv sumnje spram političara koji, između ostalog, na sastanku
temeljnog ogranka stranke poziva članstvo da za predsjednicu
izaberu osobu za koju je znao da je počistila kreditnu karticu
“fantomskog” nogometnog kluba i lažno se predstavljala, ili na
osnovu toga da pred zatvorom čeka izlazak osumnjičenika. Bez
obzira što osumnjičenik zapošljava “pola” Karlovca, a bogme ide
prema tome i da postane vlasnikom pola Karlovca.
Pitanje odgovornosti u ovom slučaju ne bi smjelo završiti usko,
da visi neki “Pedro”, a svi ostali uključeni da se prave blesavi
jer navodno nisu znali što se radi s kasom knjižnice. Tu priču bi
teško progutalo i malo dijete, stvar je u tome da su svi šutjeli
dok je klima bila drugačija i dok se vjerovalo da će svi proći
“lišo”. Naime, državna revizija je još 2009. utvrdila
knjigovodstvene nepravilnosti, ravnateljica je već tada trebala
posumnjati, Upravno vijeće također. Četiri godine kasnije članovi
Upravnog vijeća koje je imenovao Grad Karlovac odstupaju iz
“moralnih” razloga. U stvarnosti, maknuli su se kad je zagustilo
i kad je u cijelu stvar uključena policija. To što navodno nisu
znali što se događa je njihov krimen, ali pokajanje u vidu
ostavki je kvazimoralno. Moralno bi bilo da vrate naknade koje su
četiri godine primali za neznanje. Isto tako, prijava
nepravilnosti policiji ravnateljice Bišćan ovo ljeto ne amnestira
je od odgovornosti, već sad više djeluje kao manevar spašavanja
vlastite pozicije, a njeno upiranje prstom u ured gradonačelnika
za forsiranje zapošljavanja osumnjičene računovotkinje kao adut
za pregovaranje s HDZ-om koji ju je očito već prekrižio kao
ravnateljicu. Naime, stječe se dojam da zna više od onog što je
rekla u Gradskom vijeću i da je dala do znanja kako je spremna
otkriti više ako je netko pokuša ugroziti.
Bez nagađanja i bez pokušaja rekonstrukcije slučaja, po
“zapovjednoj” odgovornosti ravnateljica je iz moralnih razloga
morala ponuditi mandat na raspolaganje. Zajedno s njom i
pročelnica za društvene djelatnosti Grada Karlovca. Ali zašto bi,
kad takvi potezi iz moralnih razloga nisu dio naše demokratske
kulture. Kod nas još uvijek vrijedi pravilo da kad se, recimo,
zaredaju havarije u javnom prometu, trajekti se nasukavaju na
kopno, a u isklizavanju vlaka zbog nemara poginu putnici, resorni
ministar na upit osjeća li se odgovornim i hoće li ponuditi
mandat na raspolaganje nudi tek čuđenje i šeretski odgovor “pa
nisam ih ja vozio”.