Karlovački
rukometaši izvukli su bod u derbiju 8. kola Premijer 1. HRL. U
nervoznoj i napetoj utakmici karlovački plavo-bijeli su velikim
zalaganjem i trudom uspješno vratili bod koji su izgubili u
Karlovcu u igri s Varaždincima. Kako su s Varaždinom u
nevjerojatnoj završnici izgubili bod, tako su u Poreču četiri
minute prije kraja gubili (21:18), no uspjeli su se još jednom
podići poput feniksa i do izjednačenja doći s tri uzastopna
pogotka. Sezona se nastavlja u srijedu 6. studenog kad u Karlovcu
gostuje vinkovačka Spačva. Niti s Vinkovčanima neće ići sve
“ko’ po loju” jer su neki igrači zaradili kazne u
“nategnutoj” završnici porečke utakmice tako da će
morati na “hlađenje”. Bliži se i prvi nastup u European
Challenge Cupu 2013/2014. kad u Karlovcu 23. i 24. studenog
gostuje engleski HC Manchester. “Đanijeva” momčad je
dobila priliku da u desetak dana sanira povrede, odmori se i
dobro pripremi za euro-kup. Publika bi tako uživala u športu koji
im u ovom trenutku u gradu najviše pruža zadovoljstva.
Nažalost, prvu momčad i dalje potresa niz neriješenih
egzistencijalnih problema o kojima smo već pisali pa je
nepotrebno ponavljati se. Novost je, primjerice, da u Umagu nisu
imali niti za večeru, nego su prije puta dobili nešto novca za
pizzu. Ipak je to bio malo predalek put da se pojede samo pizza,
a nisu imali čak niti za sok. Još je bilo gore kad se išlo na put
u Bjelovar. Saznajemo da su neki igrači preko svojih prijatelja
sami dogovorili da im se kupe sokovi i voda. U Poreču su napokon
imali večeru. Kad sve ovo vidimo onda se prisjetimo poznate
krilatice “na Zapadu ništa novo”. Već i vrapci na grani
znaju da igrači nisu primili plaću od ožujka ove godine, što
iznosi oko 300.000 kuna. Ulaskom u novu prvoligašku sezonu
pristali su na manje plaće i odrekli se dijela dugova iz prošle i
pretprošle sezone kako bi se klub mogao oporaviti, uz naravno
obećanje da će plaće na koje su pristali biti redovite. Za
kolovoz im je plaća kasnila, a isplaćena je polovicom listopada,
ali opet ne u cijelosti, nego pola plaće. Najnovije obećanje im
je da će do kraja ovoga tjedna dobiti i tu drugu polovicu
plaće za kolovoz te cijelu plaću za rujan. Iznos koji uprava
treba mjesečno osigurati za plaće svih igrača i trenera koji su
pod ugovorom je oko 40.000 kuna.
Za razliku od uprave kluba koja je za sve to vrijeme dosta slabo
“igrala”, igrači su strpljivo trenirali i uspješno
igrali pa se jedno obično obećanje pretvorilo u “obećanje
ludom radovanje”. Totalna besparica i neorganiziranost
zapravo su rezultat nerada uprave koja tu i tamo nešto malo
uspije riješiti. Prije nešto više od mjesec dana imali smo
potvrđenu i provjerenu informaciju s više strane da je športski
direktor Dubravko Strnić otišao iz kluba, a profesionalnu
funkciju prepustio treneru Dinku Đankoviću, te da će početkom
listopada biti održana izvanredna skupština kluba a s njom doći
novi ljudi koji znaju voditi klub i mogu donijeti novac. Mislili
smo konačno nešto dobro – kreće se. Saznajemo nedavno da od toga
nema ništa – Strnić i dalje “vuče sve konce” dok
skupština ne bude održana. Tko će je organizirati? Bez Strnića se
izgleda više niti na “zahod ne može”.
“Mačji kašalj” bi bio kad bi Dubravko Strnić bio
najveći i jedini krivac. Nogomet je kao najveći potrošač spao na
niske grane i po rezultatima koje postiže dade se naslutiti da se
brzo neće oporaviti. Bilo za očekivati stoga da će rukomet koji
je prvi po rezultatima “ubrati plodove” svog rada i
profitirati, ako ne kroz proračun, onda kroz sponzore koji su
napustili nogomet. To se nije dogodilo. Za upravu HRK Karlovac
znamo što (ne)radi, a što bi trebala raditi KŠZ kao
najodgovornija za šport kad uvidi da joj je članica u teškim
problemima? Ne poduzima ništa, ne pomaže, ne lobira dovoljno
dobro i snažno kod mjerodavnih kako bi ih upozorili na
“crvenu lampicu” koja je već dugo upaljena. Njima je
lijepo, plaća redovito stiže, kombi se dijeli prema čudnim
kriterijima, “poskok češlja klubove”, tajnik prelazi u
drugu firmu… Sve to kao da ih nije briga. Strategiju imaju, kao
da i nemaju. Što oni misli kako bi trebali raditi? Mjerodavni,
što oni pak misle o svemu? Vrhunski se klubovi ne financiraju
samo iz proračuna, znaju to oni vrlo dobro. Koliko su spremni
pomoći u takvoj situaciji? Kako će se financirati euro-kup?
Pogotovo ako Karlovac prođe dalje, što je dosta izvjesno. U
slučaju blamaže nastradati će onaj tko je koliko-toliko radio,
Dubravko Strnić, jer on je najmanja šteta za sve koji moraju
skrbiti o tom klubu.