Kao što smo vidjeli ovih dana, investitor Pionir d.o.o. je
dovršio uklanjanje starih zgrada u Nazorovoj ulici, kako bi na
tom prostoru, uključujući i plato ispred pothodnika, niknuo još
jedan trgovački centar. Iz gradske uprave preveniraju eventualne
negativne reakcije javnosti pričom o uvjetovanju gradnje
rezervacijom sadržaja od javnog interesa, kina konkretno.
Ne po prvi put, no dosadašnji pokušaji da se tako nešto uvjetuje
investitoru, pokazali neuspješnima, a možda je bila riječ o nečem
o čemu zapravo nije bilo riječi u pregovorima. Spominje se i
bliska suradnja s karlovačkim Društvom arhitekata, građevinara i
geodeta, ali o tome javnost zasad ne zna ništa, a bilo bi lijepo
bilo čuti glas struke o osnovnom pitanju u ovom slučaju, je li
gradnja u tom prostoru koji ima odlike trga, smislene prostorne
praznine, devastacija ili oplemenjujući zahvat u urbanističkom
smislu. Kako god bilo, kako god buduća zgrada izgledala, vizura
tog dijela grada promijenit će se nepovratno po prvi put u
zadnjih 40 godina. Zadnji veliki zahvat dogodio se nakon
izgradnje “brze ceste”, nastavka auto-puta između Karlovca i
Zagreba, gradnjom pothodnika koji je, kao što se vidi iz teksta
ispod, zamišljen pred kraj 1972., a u promet pušten u ljeto 1974.
godine. Zbog cijene tada su ga nazivali žrtvom, koja se ipak
isplatila. Nadajmo se da ćemo to moći reći i za urbanističku
žrtvu gradnje novog trgovačkog centra, kad ćemo tamo stajati u
redu za karte za kino.
“Žrtve”, Karlovački tjednik, 16. studeni 1972.
Osam i pol milijuna dinara stajat će pothodnik ispod brze ceste
kod Tržnice. Nužda i korist istovremeno. U sadašnjim prilikama,
kad se svaka investicija mjeri aršinom štedljivosti, druge nije
bilo: ili prihvatiti preinaku brze ceste ili odsjeći prilaz novom
centru grada. Prihvaćena je preinaka koja brzu cestu čini
jeftinijom, ali zato karlovačka općina mora uložiti 4 milijuna
dinara. Toliko, naime traži graditelj pothodnika, da bi započeo
radove. Preostali dio sredstava bit će namaknut od
zainteresiranih trgovačkih organizacija kaje u pothodniku žele
imati poslovni prostor. Tako će pothodnik, uz osnovnu namjenu (da
omogući nesmetan prolaz pješaka i automobilista) postati koristan
i u poslovnom smislu. Kad se govori o koristi koju donosi brza
cesta, valja spomenuti i to do je ta cesta karlovačkoj općini
nametnula još nekoliko obaveza. U nastojanju da bude što
jeftinija, prvobitni projekt doživio je izmjenu. Zato je u
banijanskom dijelu trebalo nešto žrtvovati, kao npr. napraviti ne
baš prikladni pothodnik na željezničkoj stanici i uzdignuće kod
“Vunateksa”. Kad se ocjenjivalo što zapravo znači za Karlovac ta
cesta, onda su ove žrtve napravljene svjesno. A kad se trezveno
prosudi ova najveća, pothodnik u Marinkovićevoj ulici, tada u
stvari ta sredstva i nisu prava žrtva. Jer novac dat za gradnju
pothodnika, dat je za sigurnost ljudi-pješaka i otvaranje novog
poslovnog prostora, od kojeg će ova komuna također imati koristi.
Kad već moradosmo žrtvovati, bolje je ovako, nego prihvatiti
prvotno polovično rješenje, koje bi se kad-tad obilo o glave
svima nama.
Pripremio Tihomir Ivka