Rukometaši Karlovca u četvrtak će saznati suparnika u osmini
finala EHF Challenge Cupa. U klupskim razmišljanjima gotovo sve
se vrti oko istočnih zemalja – tamo su i najpoželjniji suparnici,
ali i oni koje bi pod svaku cijenu željeli izbjeći.
Uzevši u obzir kombinaciju rezultatskih ambicija (jer ove sezone
Karlovac ima zaista sjajnu priliku da uz malo sreće u ždrijebu
dođe možda čak i do polufinala ovog europskog kupa!) i
financijskih poteškoća, idealan suparnik bio bi bugarski
Spartak iz Varne. Nisu predaleko, a pobjeda u
dva ogleda s Bugarima gotovo da je sigurna. Nešto ozbiljniji, ali
i dalje itekako prolazan suparnik predstavnik je Kosova,
Besa Famiglia iz Peći. Trokut onih koji se
najviše priželjkuju zaključuje najozbiljniji suparnik, s kojim
rezultatski ne bi bilo nikakvih garancija, ali je geografski
najbliže, a istovremeno bi nesumnjivo izazvao ogromnu pozornost i
prepunu dvoranu – riječ je o predstavniku
Srbije, Metaloplastici iz Šapca,
nekadašnjem prvaku Europe.
No, na istoku su i oni koje se svakako želi izbjeći. Prije svih
glavni favorit kupa, ukrajinsko Zaporožje,
višestruki sudionik, jedne godine i četvrtfinalist Europske lige
prvaka. Ništa sretniji u klubu ne bi bili niti da izvuku
bjeloruski HC Victory iz Minska, a financijski
nešto povoljniji, ali igrački vjerojatno slično opasan je
rumunjski Odorhei. Rumunji imaju izuzetno
izjednačenu ligu pa dok u Ligi prvaka nemaju većih uspjeha, u
manjim kupovima njihovi klubovi imaju važnu ulogu, a upravo u
Challenge Cupu imali su niz od čak četiri uzastopna slavlja
(Steaua 2006. pa Resita od 2007. do 2009.), a uz to još tri
polufinala u posljednjih 10 godina.
Dva poljska suparnika, Zabrze i Azoty Pulawy
otprilike se neutralno doživljavaju. Svakako bi ih svi željeli
izbjeći kada je u pitanju sportski segment, jer Poljaci su
zasigurno jak suparnik, no time bi se izbjeglo daleko gostovanje
koje je velikih kazni i izbacivanja iz Europe na nekoliko godina
zbog odustajanja već koštalo Sisak i Metković. Karlovac si to
neće dozvoliti, no svi bi u klubu željeli izbjeći neko gostovanje
koje bi financijski potreslo klub. Puno je tu problema i u zaista
bezobraznom odnosu EHF-a, koji za razliku od praktično svih
drugih sportova, klubovima niti za plasman u Europu niti za
prolazak kola ne daje apsolutno niti jedan jedini euro. Poljaci
zato nikog ne bi previše rastužili kao potencijalni suparnik.
Na jug nitko previše ne želi. Ciparski
Strovolos, doduše, bio bi dobar ždrijeb u sportskom
smislu, turski Nilafer i,
pogotovo, grčki Doukas potencijalno puno
opasniji.
Sjever je slična priča – finski Cocksi svakako
su prolazni, švedski IF Savehof definitivno uz
spomenute istočnjake spada u najgori mogući ždrijeb i zbog
daljine i zbog snage.
Više financijski, a manje iz sportskih razloga, idealan ne bi bio
ni krajnji Zapad Europe. Protiv belgijskog
Tongerena Karlovac bi nesumnjivo bio izraziti favorit,
portugalska Aguas Santas-Milaneza bila bi
ozbiljniji, ali i dalje prolazan suparnik.
KAŠonline